U Konzum u Čabru odlazim svaki dan u kupovinu. U njemu rade predivne, dobre, lijepe i vrijedne žene. Kad sam bio dijete (u fizičko – tjelesnom smislu), to je bila trgovina Nanos, i u njoj sam kupovao neke svoje dječje postulate. U Konzumu kupujem uglavnom hranu i kozmetiku, ono najvažnije za opstanak (biološki, energetski, estetski, etički), života u ovom egzistencijalnom isku kojem trenutačno jesam na ovom planetu. Postojeći i nepostojeći svemir je progutao naraštaje mogućnosti, ali i doprinijeo liberalizaciji i zadovoljavanju strasnih gladi. Strasne gladi postoje u bilo kojem obliku egzistencije. Uglavnom, svijest je postavljena na temeljima fleksibilnosti i ona ne ovisi o drugim činjenicama osim o sebi samoj. Paradoksalni svemir guta naraštaje mogućnosti, ali on je rastezljiv i fleksibilan te na taj način i konstruktivan u smislu zadovoljavanja elementarnih potreba. Ponekada neka tišina i muk u svijesti odredi moje djelovanje. Ponekada mnogo spavam i ne krećem se, ali to sve ovisi o mojem odlučivanju. Stvarnost je postojana samo u pogledu nekih događanja. Ništa nije definitivno. Konstitucija Bića je prilagodljiva i fleksibilna komponenta. Strasne gladi su u samoj prirodi ljudskog postojanja. Ljudska glad je neutaživa i stalno čovjek za nečim gladuje. Izgleda da je glad još uvijek temeljni obrazac koji pokreće ljudsku evoluciju. Postojeći i nepostojeći svemir guta naraštaje mogućnosti. Time ne ukida glad, nego je raspršuje u nove oblike. Strasne gladi prate svaku egzistenciju kao njezin motor. One su energija koja traži ispunjenje, ali rijetko mir. Svijest se temelji na fleksibilnosti vlastitog kretanja. Ona ne duguje smisao ničemu izvan same sebe. Paradoks svemira leži u njegovoj rastezljivosti. Upravo ta rastezljivost omogućuje konstrukciju potreba. Zadovoljenje nikada nije konačno, nego privremeno stanje.
Ponekad tišina u svijesti određuje moj sljedeći korak. Ponekad me mirovanje uči više nego djelovanje. Odluka o kretanju uvijek je unutarnji čin. Stvarnost postoji samo kao niz događaja. Izvan njih, ona se rasplinjuje u mogućnosti. Ništa nije definitivno, čak ni identitet.
Biće se konstituira kroz prilagodbu i promjenu. Glad je temeljni obrazac ljudskog postojanja. Ona pokreće evoluciju, ali i potrošnju. Trgovine postaju suvremeni hramovi gladi. U njima se stvarnost punktira informacijom i cijenom. Sve se pretvara u hranu za neku razinu bića. Konzumacija smiruje tijelo, ali ne i smisao. Metafizička glad ostaje netaknuta svakim obrokom.
Čovjek stalno poništava i obnavlja vlastitu prazninu. U toj dinamici nastaje suvremeni svemir svijesti.
Naravno, glad kao metafizički element ne posjeduje u sebi ništa osim potrebe za popunjavanjem praznine. Sve se svodi na ukrašavanje golotinje i stvaranje uvjeta unutar kojih se može nešto realizirati kao uvjet opstanka. Mogući i nemogući svemiri, kao izvori svih mogućih i nemogućih mogućnosti su itekako bitni i snažni. Liberalizacija idejnih sustava i pogleda na svijet i život općenito je postigla to da čovjek može raditi gotovo sve i da sve može imati neki smisao u konotacijskom beskraju. Budući da sve može biti smislena radnja i stavljena u neki kontekst to znači da se ne treba bojati nemogućeg. Ljudi u svojim životima najviše žele mir i spokoj, neku unutrašnju zadovoljštinu i sreću. Nema načina na koji se može uništiti ljudska potreba za postojanjem. Glad, kao metafizički element, ne posjeduje ništa osim praznine. Ona nije sadržaj, nego zahtjev za ispunjenjem. Svako postojanje započinje sviješću o nedostatku. Ukrašavanje golotinje postaje temelj civilizacijskog opstanka. Uvjeti života stvaraju se da bi praznina bila podnošljiva. Mogući i nemogući svemiri djeluju kao rezervoari smisla. Iz njih se crpe i nade i iluzije. Liberalizacija idejnih sustava proširila je granice dopuštenog. Čovjek danas može gotovo sve pretvoriti u značenje. Svaka radnja može biti opravdana kontekstom. Konotacijski beskraj umiruje strah od nemogućeg. Ako je sve moguće, strah gubi uporište. U toj slobodi, međutim, raste i nova glad.
Ljudi najviše teže miru i unutarnjem spokoju. Sreća se zamišlja kao tišina bez potrebe. Ali potreba je temelj samog života.
Ne postoji način da se uništi nagon za postojanjem. On se samo preoblikuje kroz navike i rituale. Trgovine postaju prostori svakodnevne metafizike. Proizvodi su punktovi realnosti i obećanja. Sve se nudi kao hrana za neko područje bića. Kupovina poništava trenutnu prazninu. No glad se uvijek vraća u drugom obliku.
Fizička i metafizička potreba kruže istim putem.
U toj kružnosti opstaje suvremeni čovjek.
Ubiti sebe znači pokleknuti pred izazovima. Ako se već i uništi život uvijek mu se može dati neki alternativni oblik. Naraštaji mogućnosti su u sebi samima bespotrebni ako se ne odnose prema čovjeku i njegovim afinitetima. Duh je ogroman i ta sveprisutna energija je doista i protežna kao neka superstavka. Ne treba se plašiti nemogućeg, jer sve što je zamišljeno već je moguće. Glad kao pretpostavka i postavka egzistencijalnog nemira uvijek nameće neka svoja pravila. Ubiti sebe znači pokleknuti pred izazovima postojanja. Ta tvrdnja ne moralizira, nego razgraničuje snagu od odustajanja. Život se ne poništava činom, nego se preoblikuje smislom. I kada se nešto razori, moguć je alternativni oblik bivanja. Naraštaji mogućnosti postoje tek u odnosu prema čovjeku. Bez ljudskih afiniteta, mogućnosti ostaju prazna statistika. Duh je pritom golema i sveprisutna energija. On se proteže poput superstavke iznad iskustva. Zamišljeno već sudjeluje u realnosti kao potencijal. Zato se nemogućeg ne treba bojati.
Strah nastaje ondje gdje glad ostaje neprepoznata. Glad je temelj egzistencijalnog nemira. Ona postavlja pravila kretanja i potrage.
U suvremenom svijetu glad se prevodi u potrošnju. Trgovine postaju informacijski punktovi stvarnosti. Proizvodi se nude kao odgovori na unutarnje praznine. Sve postaje hrana, fizička ili metafizička. Kupnja kratkotrajno poništava osjećaj nedostatka. No praznina se uvijek vraća u novom obliku. Time se potvrđuje kružna narav ljudske potrebe. Izazov nije u uklanjanju gladi, nego u njezinu razumijevanju.
Smisao ne nastaje iz uništenja, nego iz odnosa. Čovjek opstaje jer stalno iznova tumači sebe. Mogućnosti tada prestaju biti naraštaji viška. One postaju prostor odgovorne i svjesne nade.
Ustvari, glad je temeljni impuls koji tjera čovjeka prema nekom napretku. Dostojanstveni ideali su obilježje suvremenog doba, a to znači da su jako upitni i relativni. Danas je bilo dosta sna. Ipak, u nekim stvarima sam još poprilično neiskusan. Strast je uvjet nekog djelovanja. Ako nema strasti nema ni rasta. Ah, koliko se stvarnosti događa u malim količinama. Nije bitno koliko smo uspješni, već koliko smo zadovoljni svojim minimumom. Ustvari, glad je temeljni impuls koji pokreće čovjeka prema nekom napretku. Ona prethodi ideji, moralu i svakom sustavu vrijednosti. Iz gladi se rađa kretanje, a iz kretanja smisao.
Dostojanstveni ideali suvremenog doba djeluju uzvišeno, ali su krhki. Njihova relativnost otkriva koliko su vezani uz okolnosti. Čovjek se danas često umara od vlastitih konstrukcija.
San tada postaje privremeno utočište svijesti. U snu se priznaje vlastita neiskusnost bez srama. Budnost, naprotiv, traži stalno dokazivanje. Strast je uvjet svakog djelovanja koje ima težinu. Bez strasti nema rasta, samo ponavljanje. Rast nije uvijek vidljiv u velikim gestama.
Mnogo se stvarnosti događa u malim količinama. Minimum iskustva često nosi maksimum istine. Nije presudno koliko smo uspješni, nego koliko smo zadovoljni. Zadovoljstvo vlastitim minimumom otpor je tržišnoj logici. Suvremeni svijet informacijski punktira stvarnost. Trgovine postaju prostori simboličkog hranjenja. Proizvodi nude obećanja smisla i pripadnosti. Sve postaje hrana, i tijelu i svijesti. Konzumacija privremeno poništava osjećaj praznine. No glad se uvijek vraća u izmijenjenom obliku. Time se razotkriva njezina metafizička narav. Čovjek ne kupuje samo stvari, nego ravnotežu. U toj potrazi, glad ostaje početak i mjera bivanja.
Informatički nomad
#Crtice iz Čabra #glad #informacijski punkt #potreba #trgovina
