KRATKA POVIJEST LOGOROVANJA, KAMPIRANJA (BURSKI RAT I BURA NA JADRANU)
U povodu istraživačkog projekta – izložbe „SLANA“
Kad neupućenima tumače Cut-up metodu (poetsku, umjetničku, literarnu), bardovi Beat Generation – W. S. Burroughs i Brion Gysin (Ibidem: Rival, Rijeka, 1987.; https://www.briongysin.com/cut-ups/) upućuju na notornu činjenicu da smo svi non – stop izloženi „cut ups“- ima u percipiranju neposrednih okolnosti, okoliša i – svijeta. Čim okreneš glavu, pogled prema prozoru ispred sebe, ne vidiš što se istodobno događa iza vlastitih leđa. I obrnuto, jasno. Pravi je misterij što je uopće „sinteza iskustva“ svih tih neizbježnih, neumitnih „cut ups“ postupaka – s kojima svi živimo u onome što smatramo, nazivamo „svijetom“! I tako se stvara sva „historija“, svi mogući „narativi“ o „povijesti“. Gdje je „smisao“ toga svega? E, to pitanje nas odvajkada muči. A konačnog rješenja, „odgovora“ – nema.
Kad naš brodić plovi sinjim Jadranom čas gledamo u smjeru Slane (ili pak izložbe „Slana“), a prije ili nakon toga okrenemo glavu prema Svetom Grguru ili pak Golom otoku. I što vidimo ? Nakon tolikih godina, desetljeća pače, istraživanja povijesti zatvora, logora, „kampiranja“ po jadranskim i inim otocima i otočićima? Recimo, od ljeta 2000-te (počeci MMC-ova, riječkog, projekta Goli otok – Realnost – Entropija – Novi hrvatski turizam) do godina 2016. – 2024. („Slana“).
Temeljni motivi i teme na relaciji „Slana“ – „Goli otok i Sveti Grgur“ već su poodavno bili uočeni i izrečeni – u prvom redu u sjećanjima, tekstovima i poeziji logoraša, kažnjenika, mučenika – i u logoru Slana i, nekoliko godina potom (nakon svršetka II. svjetskog rata!) – u kaznionici na Golom otoku, pod drugim, novim režimom. Ne više ustaškim, fašističkim već – komunističkim odnosno socijalističkim (od ljeta 1949. do kraja 1988. godine). Pokojni kažnjenik i pjesnik Ante Zemljar – koji je za života posjetio s ekipom riječkog Multimedijalnog centra (MMC) – Čargonjom, Stilinovićem, Cerovcem i drugima – poznavao je oba „camp“-a, iz prve ruke! – i govorio je i pisao o tome. Godinama i desetljećima prije projekta – izložbe „Slana“. O toj temi mi pišemo i govorimo od ljeta 2000. godine. I organiziramo niz izložbi i putovanja na Goli i natrag.
Za prvu prezentaciju projekta „Goli otok“, kako je i objavljeno i poznato od davnog ljeta 2000-te, napisao sam tekst za katalog izložbe i za prezentaciju projekta na festivalu „TransArt“ (1.) Labin Art Express-a ( LAE ). U tom tekstu, da ponovimo, izrijekom piše slijedeće:
Ekipa riječkog MMC-a izvršila je očevid u pravo stanje stvari na Golom i Grguru godine 2000. u spomenutoj ekspediciji od 17. do 22. kolovoza! Što je i kako je tamo danas zorno je zabilježeno na dva sata video materijala i na ovećoj hrpi dijapozitiva i fotki u boji i bez boje! Kratki film o našem ciljanom lutanju tim ukletim „turističkim naseljem“ za duhove i zombije pod naslovom „Goli otok 2000. Novi hrvatski turizam“ premijerno je prikazan u Lamparni na otvorenju „TransArt“-a (Labin, 26. kolovoza – 24. rujna) na okvirnu temu LAŽNA REALNOST. Taj naš NO ARTISTIČKI čin bio je prva „estetska“ zloporaba danog neumjetničkog materijala (krivci: Čargonja, Stilinović, Cerovac i montažer Mladen Lučić – Luc). Nije nam bilo ni do kakvog „Lakiranja Golog otoka“; čast „Mladini“ (Polakirani Goli otok, Mladina, broj 28 / 1998.) i relativno opravdano konsterniranom Marijanu Horvatu. Naime, na Golom i Sv. Grguru stvarno zatvora, ropskog rada tisuća ljudi i ostataka objekata, terena i zelenila koje smo tamo zatekli. No takav falsifikat „stvarnosti“ i nas bi konsternirao koliko i apsurdna post-logorska devastacija tih mjesta, neodgovorno uništavanje ne samo građevina nego i prirodnog, dijelom kultiviranog, a dijelom KULTNOG okoliša opstanka ili smrti tih tisuća osoba kojima je sloboda bila oteta. Prvo je trebalo ISKRCATI SE, VIDJETI, OSJETITI I SNIMITI taj zapušteni „arhipelag“ takozvane Realnosti. Preživjeti/proživjeti Tamo neko vrijeme. Intuirati što su dani i noći na Golom. Kretati se njime, raditi nešto na njemu, barem gledati pred sebe i iza sebe, „ponašati se“ nekako i sve to iskusiti. A tek potom se može o ART-u i o ART PROJEKTU. O mogućoj ART EKSPEDICIJI (Deliverance: Odiseja na Golom 2000-te!). Na dan mrtvih. POSTAV / PREZENTACIJA snimljenih materijala u Galeriji OK riječkog MMC-a, te uskoro potom u Zagrebu, u Galeriji Miroslav Kraljević, služi mentalnoj pripremi i upoznavanju kroz diskusiju zainteresiranih umjetnica i umjetnika odnosno najšire kulturne javnosti s raskošnim vizurama Golog i Grgura i s optimalnim mogućnostima (planovima) za buduće umjetničko djelovanje na tim egzotičnim jadranskim otocima: SITE SPECIFIC PROJECTS. Toliko (zasad) o travelling projektu MMC-a GOLI 2000. (B.C.: AFTER THE WALL & TWELVE YEARS AFTER THE NAKED ISLAND 1989 – 2000; mmc d.o.o.rijeka – galerija ok, rijeka,rujna 2000.)
Pošto se SINDROM „Golog otoka“ nikako ne svodi na problematiku povijesti logora – prije i poslije pojave fašizma i njegovih „mutacija“ tijekom prošlog i ovog stoljeća, upućujem čitateljice i čitatelje na svoj tekst na tu temu: Sindrom Golog otoka, napisan u vrijeme akcija i izložbi povezanih s time godine 2016., nakon cijelog niza akcija, prezentacija i publikacija o tome organiziranih od strane MMC-a d.o.o.- Galerije OK i potom Novog turizma d.o.o. posljednjih godina.
A Bure i Anglo – Burske ratove odnosno britanske začetke moderne povijesti „konc-logora“, engleski, raniji termin: CONCENTRATION CAMP/S/ ostavimo „po strani“, za drugu prigodu. Podsjetnik:
„Women and Children in White Concentration Camps during the Anglo – Boer War 1900 – 1902 / South African History Online“;
„Second Anglo – Boer War – 1899 – 1902 / South African History Online“
Istaknuta fotografija: Od 17. do 22. kolovoza, 2000.g. ekipa riječkog MMC-a , Branko Cerovac,Damir Čargonja Čarli i Sven Stilinović prvi puta je boravila na Golom otoku. Posjet je zabilježen na nekoliko preostalih fotografija i kratkom dokumentarnom filmu Goli otok-Novi hrvatski turizam u režiji i montaži Mladena Lučića Luca koji je 2000.g. nakon prikazivanja u Lamparni u Labinu prikazan i na Danima hrvatskog filma u Zagrebu.
