Dani Mjesnog odbora Vojak održani ovog vikenda privukli su velik broj djece i odraslih, a prilaz školi Vladimira Gortana pretvorili u mali trg, živo poprište susreta, i još jednom pokazali što bi taj prostor mogao postati.
Osim kreativnih dječjih radionica koje su se u subotu održavale na platou u južnom dijelu Prilaza Vladimira Gortana, gdje se kroz Riječki program lokalnog partnerstva stvara Park dobrosusjedskih odnosa, organizirana je edukacijska šetnja Vojakom i najbližim susjedstvom pod vodstvom profesora Theodora de Canzianija.
Šetnja je započela u parkiću na sjecištu Ulice Krimeja i Kumičićeve ulice, ispod Tete Rože, te je okupila pozamašan broj zainteresiranih. De Canziani je na njemu svojstven duhovit i jezgrovit način ispričao sve o punktovima rute, počevši od spomenutog parkića uređenog prema zamisli riječkog arhitekta Darka Turata. U njemu se nalazi spomen obilježje palim borcima kao i natpis Crimea 1855. po kojem je Krimeja dobila ime, a izvorno potječe s male kule uz nekadašnju kuću Ricotti, podignute u vrijeme Krimskog rata, u današnjoj Kumičićevoj ulici.
Svoje je izlaganje nastavio na putu prema Mihanovićevoj, Radićevoj i Marohnićevoj ulici, a zatim i u trsatskom parku gdje se posvetio Josipu Kulfaneku, hortikulturniku koji je osnovao, oplemenio i obnovio brojne gradske parkove, uključujući i najveći trsatski, a živio je na Vojaku, na mjestu OŠ Vladimir Gortan gdje je vodio veliki rasadnik.
Podsjetio je također na velika djela urbaniste i arhitekta Zdenka Sile, čiji opus uključuje više memorijalnih spomenika među kojima je posebno fascinira spomen područje posvećeno smrznutim partizanima na Matić poljani. Sila je zajedno s arhitektom Zdenkom Kolaciom osmislio i projekt Spomen kosturnice na najvišem platou trsatskog parka koji od tada nosi ime Park Heroja. Nažalost, ističe de Canziani, u pogledu na dojmljivi apstraktni spomenik iznad kosturnice trebalo se vidjeti nebo, a sada iza njega izvire golema stambena zgrada.
Kod sjevernog ulaza u trsatski park nalazi se jedan od dva ventilacijska dimnjaka željezničkog tunela Brajdica, spiralnog oblika. Tunel je otvoren 1900. godine, ali se zbog nakupljanja otrovnih plinova parnih lokomotiva pokazao opasnim za putnike i osoblje željeznice zbog čega su izgrađeni odzračnici. Drugi se nalazi u parku na Vojaku, a po mišljenju de Canzianija ovi jedinstveni dimnjaci zaslužuju da ih se označi.
Šetači su zastali i na Deksi, a prije toga u još jednom parkiću nastalom prema zamisli arhitekta Darka Turata na sjecištu Radićeve i Mihanovićeve ulice. U njemu se nalazi veliki betonski postament za skulpturu koja nikad nije izvedena pa de Canziani apelira da se inicira dovršenje i tog dijela projekta ovog malog zelenog odmorišta koje stepenicama povezuje dvije ulice.
Vodstvo je prikladno zaokruženo na trsatskom groblju kod groba Josipa Kulfaneka. U isto su se vrijeme na platou ispred marketa Brodokomerca u Prilazu Vladimira Gortana održavale radionice za djecu “Pra-praručak kod pra-pranone” pod vodstvom urbane vrtlarice Daniele Torjan te radionica oslikavanja lica koju je vodila umjetnica i likovna pedagoginja Svjetlana Šalić.
Na jedan dan čitav plato je zatvoren za promet i pretvoren u ono što MO Vojak priželjkuje – trg na kojem se stanovnici Vojaka okupljaju, druže i kupuju, a djeca prolaze prema školi bez opasnosti da završe pod kotačima.
„Program dana MO Vojak odvija se već drugu godinu na ovom prostoru koji jedini u kvartu ima potencijal trga, ali je zbog organskog rasta prometa i nekontrolirane cirkulacije vozila vremenom postao poprište prometnog kaosa. Pješaci su konstantno izloženi pogibelji i nemaju se gdje skloniti jer ne postoji koridor koji im osigurava siguran prolazak do škole i trgovina. Takva je situacija nažalost rezultirala smrću jedne starije osobe koja je podlegla ozljedama nakon što ju je ovdje srušilo dostavno vozilo”, ispričao je predsjednik Vijeća MO Vojak Saša Ostojić.
Prema njegovim riječima, Mjesni je odbor uz veliku potporu OŠ Vladimir Gortan i brojnih građana svim nadležnim gradskim službama uputio zahtjev da se promet na ovom mjestu ograniči kako bi se zajamčila sigurnosti pješaka, a istodobno je kroz Riječki program lokalnog partnerstva pokrenuo uređenje Parka dobrosusjedskih odnosa koji obuhvaća uređenje zapuštenih zelenih površina oko platoa danomice zakrčenog automobilima.
“Zbivanja na platou održavamo pod nazivom ‘Trg na jedan dan’ jer je Dan Mjesnog odbora jedini dan u godini kad ga zatvaramo za promet i pokazujemo kako bi izgledalo kad bi to zaista postao. Mi ga vidimo kao mjesto susreta i neometane komunikacije, kvartovsku poveznicu koja budi osjećaj zajedništva i svega toplog što proizilazi iz njega. Projektom Parka dobrosusjedskih odnosa u okružju središnjeg prostora trga uređujemo zelene površine, odnosno poželjno i oku ugodno odmorište kao dopunski element kvartovske kohezije. Namjesto postojeće ‘drive in – drive out’ životno ugrožavajuće sredine, ostvarujemo nešto što će podići razinu kvalitete života, a posebno sigurnosti građana.”
Mjesni odbor Vojak krajem listopada planira akciju sadnje ukrasnog bilja na navedenim zelenim površinama, uz sudjelovanje volontera i podršku sponzora. Među njima je, kako ističu, i portal Art Kvart koji osigurava sustavno medijsko praćenje i pomaže promidžbu na društvenim mrežama, a njegov vlasnik Damir Čargonja Čarli sa svojom tvrtkom Novi turizam logistički je i financijski uvijek bio spreman podržati aktivnosti Mjesnog odbora.
U okviru Dana MO Vojak održano je i predavanje o izgradnji Dekse, prvog stambenog naselja na Vojaku čija je izgradnja započela u vrijeme talijanske okupacije, pod okriljem Fašističkog zavoda za pučke kuće riječke provincije, a završila nakon oslobođenja. Projekt ovog radničkog naselja o kojem je govorio dr.sc. Srđan Škunca izradili su vrsni talijanski arhitekt Plinio Marconi i Melchiorre Bega, a poslije je nazvano DECSA prema akronimu tvrtke koja ga je gradila. Konačan izgled Vojak je dobio u drugoj polovici 1960-ih godina kad se unutar postojeće matrice Dekse te privatnih obiteljskih kuća umeću visoki neboderi i horizontalno položeni kvadri višestambenih građevina.
Danas se naselje nalazi pred novim izazovima.
“Vojak je bio planiran kao mirna oaza s relativno malo ulica i arhitekturom koja je izgrađena planski, a sad se događa velika promjena. U našem bliskom susjedstvu, na području Kampusa i bolnice, stvara se cijeli novi mnogoljudni grad, čiji se život već sada prelijeva u naše mirno stanište. Vojak nije planiran niti građen za apsorpciju tako velikih infrastruktura, koje svojim zahtjevima i cjelokupnom organizacijom nadrastaju mogućnosti održanja postojeće razine funkcioniranja u manjoj, kvartovskoj zajednici. Već sada, prije naredne faze u izgradnji Kampusa kao i 3. faze Nove bolnice, na Vojaku se osjeća veliki problem zbog povećanog pritiska vozila koji se prelijeva na njegove ulice. To se odnosi na sam dnevni promet kao i nemogućnost pronalaska parkirnih mjesta, naglašeno zbog svih onih koji rade, u posjeti su ili studiraju u ‘sjevernom kompleksu na brdu’, a svoja vozila ostavljaju po rijetkim slobodnim mjestima u naselju.
I zato, u kontinuiranoj težnji za pokretanjem inicijative cjelovite studije o prometnom, ali i širem urbanističkom rješenju ne samo Vojaka već puno šireg prostora Sušaka, kontinuirano radimo na komunikaciji s nadležnim strukturama, a istovremeno i s našim sugrađanima. Posljednji generalni urbanistički plan ovog područja, uz rastući Kampus i KBC, donesen je davne 2005. godine, a to je razdoblje dulje od jedne ljudske punoljetnosti kojoj prirodno pripisujemo velike mijene. Ništa nije upisano u kamenu, a građani Vojaka i okolnih kvartova imaju pravo istovremeno postavljati pitanja i sudjelovati u planiranju i izgradnji prostora koji je njihov jedini dom, mjesto stvarnog života. Naš jedini interes je očuvanje postojećih vrijednosti i poboljšanje kulture življenja, svjesni skore budućnosti koja će pred građane ovih malokvartovskih, gotovo zaboravljenih i zanemarenih prostora, postaviti nepremostive probleme.
Ovakve javne prigode prilika su da se približimo željama građana i načinu kako to ostvariti. Ulažemo poseban napor i u razvoju svijesti sugrađana, pa i ovakvim programima osvještenja naše vrijedne baštine ali i suživota sa zelenim pojasom zdravlja i sigurnosti. Držim da sva očekivanja ne trebamo usmjeriti samo u strukture, već da dobar dio aktivnosti i promjena treba pokrenuti i u svakome od nas koji živimo na ovom području. Tek se tada sveukupna pozitivnost može udružiti s promjenama u infrastrukturi koju osiguravaju Grad i oni iznad njega. To se jasno odražava na pitanje održavanja čistoće i urednog okoliša, a to je tek početak”, rekao je Saša Ostojić.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
