Darija Žilić: Poezija je lingua franca današnjice

Jučerašnji književni susret s autoricom Darijom Žilić u Gradskoj knjižnici Rijeka bio je obilježen čitanjem poezije, spontanim smijehom, pričama o ljubavi i opipljivoj energiji koja zna izvirati iz nepresušnih razgovora o književnosti. Drugim riječima, bilo je onako kako se očekuje da će riječki susret s ovom karizmatičnom zagrebačkom umjetnicom i izgledati.

Susret je moderirao Davor Mandić, koji ga je upotpunio svojim opuštenim pristupom i vidljivim poštovanjem koje gaji prema autorici. Poštovanja i simpatija nije nedostajalo ni okupljenima u publici, i sve je to stvorilo osjećaj da je Žilić jučer u Rijeci bila jednostavno doma. Na koncu, mnoge priče iz prijašnjih vremena koje je jučer podijelila smještene su u Rijeci, od Čarlijevog Palacha do Tunela, Žabice i stana Daše Drndić; samo dio dogodovština koja oslikavaju autoričin bogati život i iskustva koja iz dana u dan pretače u poeziju.

Darija Žilić trenutno je samostalna umjetnica, piše poeziju, kritiku i esejistiku, ima i svoju rubriku na Artkvartu, prevodi pjesme, urednica je brojnih knjiga, te je urednica strane književnosti u novinama za kulturu Vijenac. Žilić se jučer osvrnula i na Paralelne vrtove, zbirku intervjua s piscima, znanstvenicima i aktivistima iz Hrvatske i regije, a u izdanju Shura publikacije čija je vlasnica Shura Dumanić također prisustvovala susretu. Govorila je i o svježem projektu Poezija u tramvaju, u koji ju je uključila Monika Herceg, i koji joj je još jednom dokazao koliko je poezija jezik koji svatko, ako se tome prepusti, može razumjeti. “Bilo je divnih reakcija, što pokazuje da je poezija dio života i da je treba na neki način čitati u javnim prostorima. Ja sam stvarno s poezijom prošla puno svijeta, i uvijek bi naišla na lijepe reakcije, te emocije koje se prenesu… Kad se kaže da nema koristi od poezije, to je jedna velika iluzija, jer je poezija lingua franca današnjice. I ja sam se opirala tome da se doživim kao pjesnikinja, a na kraju mi je baš to pjesništvo dalo identitet i sreću”, ispričala je Darija Žilić.

Autorica je opisala i svoj proces stvaranja, napominjući kako ne ulazi u ono što joj ne ide s lakoćom te da sve što piše iz nje izađe u dahu. Važna je motivacija koja dolazi iznutra, a svaka pjesma i zbirka nastaje u drukčijim okolnostima. Tako inspiracija za Pleši, Modesty, pleši leži u bolnoj priči nesretne ljubavi, premda joj je gotovo svaka pjesma, kako autorica kaže, vezana za nekog muškarca.

Osim o kreativnim momentima, Mandić je autoricu pitao i o nagradama, osobito o značenju nagrade Kiklop, pri čemu je Žilić iskreno odgovorila da je bila počašćena ali je mislila da će joj takvo priznanje donijeti i poslovni angažman. U smislu posla, pričala je i o svom statusu slobodne umjetnice. Unatoč nezahvalnoj poziciji koju slobodni umjetnici dijele u Hrvatskoj, s plaćanjem osnovnih doprinosa i u iščekivanju mirovine s kojom se jedva preživljava, sloboda koju takav život također podrazumijeva je neprocjenjiva, naglasila je Žilić. Razgovor se poveo i o književnoj kritici, Mandić je primijetio kako je kod nas zapravo iznimno fali, a autorica se složila da je teško doći do kvalitetne refleksije vlastitog rada. Ona se doduše sama izgradila i kao cijenjena književna kritičarka, dok kao period svojih najboljih beskompromisnih i angažiranih tekstova izdvaja svoje tridesete godine.

Jučer je Žilić zapravo tek zagrebla u svoj opus i vijugave životne puteve koji su je spajali sa šarolikim ljudima, kako privatno tako i u smislu suradnje, dijeleći s publikom posve otvoreno svoje intimne misli, doživljaje i iskustva. Takav se stav prema životu – odvažan, samouvjeren i dosljedan, na trenutke nježan i ranjiv, i u suštini vrlo samosvijestan – odražava i u njenoj poeziji. Autorica je jučer čitala stihove iz knjiga kao što su Grudi i jagode, Prsti i prerije te Pleši, Modesty, pleši, kao i svoju najnoviju pjesmu Jutro.

Jutro

Muškarac s bijelim štapom
Crta krugove na Korzu
Ulaze galebovi u okvir
Tražeći ribu na asfaltu.
Grad je otvorio utrobu,
Izbačene šine i brusilice,
Mozaici pod kamenom
Blizu tornja, sjene i sunce
Luka odvojena od mora,
I plavi obrisi s klupe
Spuštaju se mirisom espresa
Prema tržnici. Evo vam
Med od divljeg badema,
Sve divlje je bolje,
Divlje misli i divlji kreveti
Ispod zemlje divlji cvijet
Nade, i aure brendova
Kao dašak svijeta zatvorenog
Iza ograde, viče prodavač
Na tržnici. Divlje je bolje.

Darija Žilić (podijeljeno na Facebook profilu)

Istaknuta i ostale fotografije: Franka Blažić

#Darija Žilić #Davor Mandić #GKR #poezija #predstavljanje

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh