Ne morate poznavati povijest jazza, razlikovati bebop od swinga niti znati prepoznati skladbu nakon nekoliko odsviranih taktova da biste shvatili kada se na pozornici događa nešto posebno. Ponekad je dovoljno slušati. Ponekad i gledati. A oni koji su u srijedu navečer došli na Kantridu poslušati Denis Razz Quartet mogli su osjetiti upravo ono o čemu je riječki saksofonist govorio najavljujući koncert: jazz se ne sluša samo ušima, sluša se i očima.
Na pozornici Morskog prasca uz Denisa Razumovića Razza nastupili su Zoran Majstorović na gitari, Karlo Ilić na kontrabasu i Rajko Ergić na bubnjevima. Četvorica vrhunskih glazbenika, dugogodišnjih suradnika i prijatelja, izveli su koncert u kojem nije bilo sporednih uloga, obične pratnje niti glazbenika osuđenih na čekanje vlastitog trenutka.
Svi su ga imali. I svi su ga znali iskoristiti.
Razzov saksofon bio je prepoznatljiv glas kvarteta, ali ne i glas koji je ostalima oduzimao prostor. Majstorovićeva gitara, Ilićev kontrabas i Ergićevi bubnjevi nisu činili tek podlogu preko koje će saksofonist razvijati svoje ideje. Svaki je od njih ravnopravno sudjelovao u stvaranju glazbe, preuzimao inicijativu, odgovarao na tuđe dionice i otvarao nove smjerove prema kojima je kvartet mogao krenuti.
U tome se možda i nalazi najjednostavnije objašnjenje privlačnosti jazza. Glazbenici na pozornicu dolaze s dogovorenim skladbama i njihovom osnovnom strukturom, ali ono najvažnije nastaje pred publikom. Jedan glazbenik ponudi ideju, drugi je prihvati, treći je preusmjeri, a četvrti odvede na mjesto koje možda nitko od njih nekoliko trenutaka ranije nije mogao predvidjeti. Glazba tada postaje razgovor u kojem svi govore, ali se još pažljivije međusobno slušaju.
Denis Razz Quartet upravo je takav razgovor vodio na Kantridi.
Program je obuhvatio različita lica jazza: balade, latino ritmove, brzi swing, bebop, ali i slobodnije dionice koje su kvartetu omogućile da ode dalje od sigurnih i unaprijed zadanih rješenja. Unatoč raznolikosti, skladbe nisu djelovale nasumično poredane. Koncert je imao jasan unutarnji razvoj, a intenzitet je postupno rastao od prvih tonova do dojmljive završnice obilježene južnoameričkim ritmom.
– Spojili smo nekoliko lijepih stvari u jedan lijep program. Mislim da smo pogodili. Dinamika je stalno rasla i nismo dopustili da padne. Budući da smo svirali na otvorenom, bilo mi je važno da ljudi osjete glazbu, rekao je Denis Razumović Razz nakon nastupa.
Prvi dio koncerta bio je odmjereniji, dok su u drugome glazbenici osjetili da publika dobro reagira i dopustili si još više slobode. Nisu pritom izgubili strukturu večeri niti se prepustili samima sebi. Naprotiv, što su se više otvarali, to je njihova međusobna povezanost postajala očitija.
– U pauzi smo vidjeli da ljudi dobro reagiraju pa smo drugom dijelu pristupili nešto slobodnije. Svirali smo balade, latino, brzi swing, malo bopa, ali sve smo složili tako da ne djeluje bez veze razbacano, objasnio je Razz.
Solističke dionice pritom nisu bile puko pokazivanje tehničke vještine, premda je virtuoznost svakoga od četvorice glazbenika bila neupitna. Bile su nastavak zajedničke priče. Kada bi jedan od njih iskoračio, ostali nisu nestajali, nego su pratili njegovu ideju, podržavali je, izazivali ili mijenjali njezin smjer.
– U ovakvoj glazbi nema prave ritam-sekcije u smislu da netko samo prati. Svi mogu sudjelovati u kreiranju glazbe i svi su solisti, rekao je Razz.
Koncertu je pogodovala i sama večer. Nakon vremenskih neprilika zbog kojih je dan ranije morao biti odgođen nastup Zvonimira Radišića, Kantridu je dočekala ugodna temperatura, bez teške ljetne sparine. Iza pozornice prostirala se večernja vizura Kvarnera i Opatije, a kvalitetno ozvučenje omogućilo je da svaki instrument ostane jasan, bez obzira na to koliko je glazba u pojedinim trenucima postajala intenzivna.
Oni koji su na Kantridu došli zbog Denis Razz Quarteta znali su što mogu očekivati i oduševljeno su upijali svaki ton koji je dolazio s pozornice. No možda su još zanimljiviji bili oni koje je jazz zatekao na plaži ili u prolazu. Nisu došli na koncert, koncert je došao do njih.
– Ova publika možda inače ne sluša jazz. Zatekli su se na plaži, čuli dobar zvuk i ostali. Svirali smo čak i neke prilično slobodne dionice, a kada vidiš da ljudi ostaju i ne odlaze, znaš da je sve u redu, zadovoljno je zaključio Razz.
U tome se krije jedna od najvećih vrijednosti Štikle. Festival ne traži od publike da unaprijed poznaje glazbu koju će čuti niti da položi nekakav nevidljivi ispit prije nego što joj se približi, Štikla jazz donosi među ljude, na plažu, uz more, u prostor u kojem se susreću oni koji su došli slušati koncert i oni koji su došli provesti ljetnu večer na Kantridi. A onda ih zadrži.
Oni koji su prije srijede znali koliko jazz može biti uzbudljiv, dobili su još jednu potvrdu. Oni koji to možda nisu znali, s druge su održane večeri ovogodišnje Štikle mogli otići s jednostavnim saznanjem: jazz je čudo. Ne zbog tajanstvenih stručnih pojmova, složenih harmonija ili tehničkih bravura koje do kraja mogu razumjeti samo glazbenici. Jazz je čudo zbog velikih standarda koji desetljećima žive, ali i zbog sjajnih glazbenika koji su u stanju jednim pogledom promijeniti smjer čitave skladbe. I zbog publike koja možda ne zna objasniti što se dogodilo, ali vrlo dobro zna da je tome željela prisustvovati.
Štikla već petnaest godina obogaćuje glazbenu ponudu Kantride, Rijeke i čitavoga kraja, donoseći publici jazz i eksperimentalnu glazbu u neposrednom ambijentu uz more. Festival su pokrenuli Zoran Majstorović i Damir Čargonja Čarli, a kroz njegova su izdanja prošli deseci domaćih i međunarodnih glazbenika.
Ovogodišnju je Štiklu koncertom Henry Radanović Quarteta otvorio jedan od najcjenjenijih hrvatskih kontrabasista i visoko podignuo letvicu. Denis Razz Quartet prihvatio je izazov i odgovorio večeri dostojnom svega onoga što Štikla već godinama predstavlja. Sljedeći je na redu upravo Zoran Majstorović. Sa svojim kvartetom nastupit će večeras, u četvrtak, 23. srpnja, u 21.30 sati na Morskom prascu. Njegova glazba povezuje jazz, etno, world music i mediteranske utjecaje, a koncertom će zaključiti prvotno najavljeni dio ovogodišnjeg programa. Odgođeni nastup Zvonimira Radišića tek treba dobiti svoju večer.
Radanović je postavio izazov, Razz mu je odgovorio, a sada treba vidjeti kako će reagirati Majstorović i Radišić. Zato se Štikla ne propušta. Jer propustite li samo jedan koncert, možda ste propustili spektakl.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
