U četvrtak, 4. travnja, u Galeriji Filodrammatica, u organizaciji Drugog mora, otvorena je izložba „Pogled niotkuda“ slovenske umjetnice Sanele Jahić. Umjetnica kroz istoimeni projekt istražuje utjecaj umjetne inteligencije na probleme koji su povezani s trenutnim socioekonomskim sustavom, s nepravdama koje sve više i više razdvaju društvo na one „koji imaju“ i na one „koji nemaju“, na one koji su podobni, po određenim normativima, i na one koji to nisu. Također, umjetna inteligencija ubrzanim tempom ulazi u sve pore birokratskih procesa multikorporativnih kompanija, od zapošljavanja novi radnika do optimizacije rada. Umjetna inteligencija ulazi u domenu državne sigurnosti, usko je povezana s birokratskim postupcima njenih građana i edukacije, zdravstva, sigurnosti itd. U svoj toj nadi da ubrza i olakša živote svojim korisnicima, umjetna inteligencija, koja je ipak ljudski produkt, još uvijek se navodi premisama koje je postavio upravo čovjek. Samim time dolazimo do neželjenog efekta u kojemu stereotipi – rasni, vjerski, pozadina odrastanja i razina obrazovanja dolaze do izražaja. Umjetna inteligencija povećava sraz moći te kako se navodi u popratnom tekstu izložbe: „…pomiče društvene podjele kroz hijerarhijsku kategorizaciju pojedinaca na temelju isključivih i ideoloških utemeljenih kriterija vrijednosti…“
Izložba je podijeljena u tri segmenta. Kao prvi spomenuti ćemo seriju digitalnih grafika naslova 1 s and 0 s, Haves and Have-not, koje u formi reklamnih panoa predstavljaju i prenose diskriminirajuće metodologije koje provodi umjetna inteligencija. Kroz sustav „zaštite“ dolazi do stvaranja nadrealnih situacija, principa i zaključaka koji izgledaju kao da su nastali od strane samih ljudi, a ne umjetno stvorenog entiteta koji može, i ne mora, jednoga dana postići samosvijest. Jedan od drastičnih primjera glasi “If you`r a person with dark skin, you are more likely to be hit by a self-driving car”, odnosno „ako ste osoba tamnije puti, vjerojatnije je da će vas pregaziti autonomno vozilo” (pretpostavljamo u odnosu na sve ostale rase). Ili, recimo situacija kada prelazite preko vanjske granice Europske unije, na kojoj vas mogu pitati 13 pitanja na koja odgovarate preko web kamere, dok pritom umjetna inteligencija pod nazivom iBorderCTRL gleda ako lažete s pomoću vaših facijalnih ekspresija, temperature tijela, količine znoja i tona glasa. Izgleda da smo došli u Orwellovu 1984.
Drugi dio izložbe predstavljaju tri video zapisa: u videu No to AI, Yes to a Non-fascist Apparatus, posjetitelji imaju priliku upoznati se s mrežom društvenih centara i neformalnih organizacija koje se zalažu i zagovaraju pravednije društvene uvjete i pozivaju na otpor binarnom sustavu algoritamskog programiranja. Ostala dva video rada, zajedničkog imena Workers’ Initiative tematiziraju radnu okolinu i napore zaposlenika Amazonovih skladišta u Poljskoj. Zbog narušenih radnih uvjeta, neizdrživih smjena i postavljenih dnevnih normi, radnici su primorani na formiranje međunarodnog udruženje zaposlenika Amazona kako bi se izborili za bolje uvjete rada. Nerealne kvote produktivnosti, rigorozni sustavi nadzora zaposlenika, dovođenje ljudskog tijela do njegovih granica, sve su to rezultati navodno bolje i racionaliziranje produktivnosti.
Kao pandan tom nesigurnom te izrabljivačkom okruženju, pojavljuje se treći element izložbe u vidu dvije prostorne instalacije. Napravljene od bambusa i konopca, one formiraju habitat koji je puno prirodniji i bliži čovjeku od beskonačnih zidova tvornica. Korištenjem prirodnih materijala stvorila se „sigurna zona“ iz koje možemo promatrati (u jednu instalaciju se može sjesti) sve nepravednosti s kojima se čovjek susreće u njegovom novo formiranom odnosu s umjetnom inteligencijom.
Još do trenutka kada se na filmskome platnu pojavio HAL 9000 iz kultne Odiseje u svemir, preko zastrašujućih robota iz devet kratkih priča „Ja, robot“ (ekraniziranih u film 2004.) i Asimovih „Tri zakona robotike“, umjetna inteligencija već stoljeće zaokuplja maštu diljem svijeta. Danas, 2024., došli smo do trenutka kada počinjemo shvaćati da sve ono o čemu smo čitali u knjigama i gledali u distopijskim filmovima, postaje našom stvarnošću.
Izložba se može pogledati do 25. travnja 2024.
Istaknuta fotografija i fotogalerija: Aleš Suk
