Ne bi trebalo začuditi nikoga da se nova generacija hrvatskog jazza odvija u emigraciji. Nije problem što institucije za akademsko obrazovanje u Hrvatskoj nema, već u privlačnosti najboljih svjetskih institucija, koje su dio snažne srednjoeuropske kulture. Kao što se klasični glazbenici iz čitavog svijeta trgaju oko upisa na Petrinjakovu klasu gitare u Gundulićevoj – za plan B imaju Academiju Musicae u Ljubljani, osnovanu 1701., tako ni sjeverno – ili južno-američkim glazbenicima nije problem potegnuti do Musikhochschule u štajerskom Grazu ili akademije u Trstu… I zašto bi to stoga bio bed ikome od naših skucati pinku za autobusnu kartu za putovanje od dva sata koje može odrediti čitav život? Kampusi Sveučilišta u Rijeci, odnosno, Koprivnici – toj kulturi daju i širu sliku…
Rijeka ima „drugo more”. Originalne su skladbe “Drugog sunca” (Menart, 2025.) skladateljice i pjevačice Maje Rivić djelo nastalo na londonskoj sceni – Yessir! Šteta što im je već desetak godina, no više čudi što u centru svjetskog glazbenog biznisa, jazz i nema zapravo veliki rejting. Iako su blizu veliki i mali Pariz i Amsterdam, za Rivić je London bio jedini logičan izbor.
Upravo zbog takvog iskustva emigracije, Majin je „dupljak” zamišljen kao njezina vizitka. Prva ploča je na engleskom, a druga na hrvatskom. U klimaksu set-liste, na kraju drugog LP-ja, nalazi se naslovna pjesma “Drugo sunce” čime je dijakronija ploče postavljena naglavce. Ovaj retro-soul banger, koji namiguje na kakvu staru kompilaciju Aquarius Records, nosi lirska sintagma “vizionarske vizije vizionara“ oslanjajući se na pleonazam i ponavljanje kako bi (možda i s dozom ironije) naglasila jedinstvenost i samo-referentnost vizionarskog procesa. To je poetski i stilski citat art-rock kantautorice Sare Renar, stvaranje određenog ritma i naglašavanje smisla kroz verbalnu redundantnost. Od rane faze svoje karijere, Renar često koristi slične tehnike, baveći se dekonstrukcijom i ponovnim sastavljanjem značenja, kao u tekstu pjesme “Ljubav” (feat. Barbara Munjas) iz 2014. godine, patchworkom stihova Cesarićeva „Povratka”.
Maja je u Engleskoj studirala pjevanje i jazz-aranžiranje te istesala svoj vokal i scensku prezentnost kao frontwoman Mimika Orchestre, danas glavnog alternativnog velikog ansambla u nas. Iz impresija s tih wildeovskih dokova na savske je obale s vjetrom (koji je inače lajtmotiv čitavog albuma!) dolepršao i janusovski vokal u čijem fraziranju prepoznajemo Ellu Fitzgerald, ali je njegova duša trans-femme Antony Heggarty čije su alikvote priča za sebe.
Po dolasku je 2014. godine s Big Bandom HRT-a snimila skladbu „A Place Glowing A Brilliant Red”, za prijelazni album dirigenta i skladatelja Maka Murtića, dugogodišnjeg suradnika te mentora Maje Rivić, inače tenor-saksofonista„Drugog sunca”. Na ovaj osebujni komentar balkanskog futurizma na kozmo-političku kolonizaciju Marsa, podsjeća „Saggitarius A*”, treća skladba engleske „strane” albuma.
Neo-bop repertoar srednjeg tempa „Drugog sunca” oplemenjen je aranžmanima između hard-bopa i modalnog jazza; tako uvodna skladba „Dream-Time” podsjeća na komentar „Kind of Blue” uz citate londonskog dubstepa. Upravo pijanistički touch Hrvoja Gallera koji je prošio čitavo „Drugo sunce”, stilski citira album „Mister K.K.” (Dancing Bear, 2000.) Matija Dedić Trija, kao možda i ponajbolji dio set-liste koja se ovog ljeta razlijevala eterom u vidu karmina za završnu sezonu dinastije Dedićevih. Ne zaboravimo na versatilnost ritam-sekcije – Hrvoja Kralja na kontrabasu s Borkom Rupenom na bubnjevima; ovaj tandem skladbu „O. K.” započinje polifonim dronom koji će Maja zavući pod skute ethno-jazza, samo da bi nas na hrvatskoj strani dočekala njezina razorna autorska poezija, počnimo od balade „Inflaton”, koja na sax-solu prelazi u double-time.
U zaključku, ova je ploča prvi smisleni nastavak lirsko-glazbenog zadatka koji si je prije više od tucet godina postavio Rundekov Cargo Trio. Šteta što im je „Plavi avion” (Menart, 2010.) bio zadnji album: dugi formati songova stamenih pulsiranja usisavaju prostor u sebe, što slušateljstvo uvodi u meditaciju koja se ne predaje eskapizmu afekata. Ukratko, Drugo je sunce ozbiljan kandidat za ploču desetljeća!
#Domaći izdajnici #Drugo Sunce #Jazz #Maja Rivić #Maja Rivić Kvintet
