PoeTris: Tri pjesme po izboru autora.
Meč stoljeća Umjesto da napokon posložim svoj život ja iz noći u noć gledam mečeve Muhameda Alija i Joea Fraziera, i Georgea Foremana, i Sonnyja Listona. Petnaest rundi u New Yorku osam rundi u Kinšasi četrnaest rundi u Manili. Mržnja do kraja života ali uvijek jedan uz drugoga u svakoj rečenici, i sad kad je jedan od njih mrtav, Ali i Frazier. Udarci zbog kojih prestaju raditi svi unutarnji organi samo su manji dio velike životne priče koja se u veoma nategnutom luku noćas spaja s mojom. Čudim se kako sam ih pronašao nakon tolikih godina sad kad se i sam borim. Taj se dječak ustajao po noći da bi ih gledao, zajedno s milijunima drugih, kako se bore u džungli. Ali i Foreman. Imao sam tada 7 godina, i naravno da se ničega iz te bitke ne sjećam, osim svog oca, uzbudjenja dok me budi u tri ujutro osjećaja da smo u nečemu zajedno, njegovih stisnutih zubiju i glave koja se njiše lijevo desno u pokušaju da izbjegne krošee koji dolijeću sa svih strana. I sada je noć, četiri sata, i ja gledam ono isto što sam i tada gledao. Ali, rekao sam već, tada sam vidio nešto drugo. I tada sam bio netko drugi. Što je zajedničko toj dvojici? Prvi i ne zna za drugog, ne može ga ni zamisliti, a drugi se samo nejasno sjeća prvog. Prvi je bio sretan što ga je otac pozvao k sebi a drugi je vidio očevu smrt i sad se sprema da zada smrt jednom životu, ubije jednog od onih koji su mu prethodili. (iz zbirke "Everest")
Ponekad se probudi Postoji ta žena Do koje odem Samo kad sam u kurcu Kad sam baš loše Možda jednom u Dvije ili tri godine Čim uđem Završimo na njenom kauču S godinama izgledamo sve gore Ali seks je jednako dobar Poslije ispričamo jedno drugom O svim sranjima koja su nam se Dogodila u međuvremenu Uglavnom, stvari nisu nikad Bolje nego što su bile prošli put Njeno nepokretno dijete spava U susjednoj sobi I ponekad se probudi Dok se naše dvije nesreće Sudaraju (iz zbirke "Everest")
Popodne sa sinom Danas sam proveo dan Sa sinom Kao nekada Bili smo na košarci Pa u kinu Na kraju sam ga odvezao kući Parkirao pred zgradu u kojoj sam Nekad živio Ali on nije izlazio Pa smo dugo razgovarali u automobilu Htio sam ga pitati Nešto o tome kako izgleda Taj život U toj kući Sada Ali nisam (iz zbirke "Everest")
Drago Glamuzina
Rođen 1967. godine u Vrgorcu. Diplomirao komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio kao lektor, redaktor i novinar u dnevnom listu Vjesnik (1995-1997) te redaktor i zamjenik glavnog urednika u news magazinu Nacional (1997-2003). Od 2003. do 2011. glavni je urednik u izdavačkoj kući Profil, a od 2011. glavni urednik u izdavačkoj kući VBZ. Kao urednik dosad je potpisao više od 200 naslova. Bio je pokretač i programski direktor Zagrebačkog sajma knjiga, a sad je programski direktor Književnog festivala Vrisak. Živi u Zagrebu.
Objavio: Mesari (pjesme, 2001), Tri (roman, 2008), Je li to sve (pjesme, 2009), Sami u toj šumi (pjesame, s fotografijama Stanka Abadžića, 2011), Everest (pjesme, 2016), Drugi zakon termodinamike (roman, 2021) te Crni zec (sabrane i nove pjesme, 2022).
Za Mesare je dobio nagradu Vladimir Nazor za knjigu godine i Kvirinovu nagradu za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina. Zbirka pjesama Mesari prevedena je na njemački (Wieser Verlag, 2008), makedonski (Makedonska reč, 2004) i slovenski jezik (Litera, 2001), a u Srbiji je objavljena 2009. godine. Zbirke Je li to sve i Everest objavljene su na makedonskom jeziku (Makedonska reč, 2010. i 2016.) i slovenskom (Apokalipsa, 2018). Za roman Tri dobio je nagradu tportala za najbolji roman godine. Osim u Hrvatskoj Tri je dosad objavljen u Srbiji (Rende, 2009), Makedoniji (Makedonska reč, 2009), Sloveniji (Beletrina, 2013) i Bugarskoj (Hermes, 2019).
#Drago Glamuzina #poetris #poezija
