Ako ste slučajno pomislili da je duh Božića, onakav kakav bi on zaista trebao biti, netragom nestao, prevarili ste se. Tekst koji slijedi istinit je u potpunosti, niti jedno njegovo slovo nije plod autorske slobode.
Dakle, na hitnu na Sušak dolazi lijepa ženica i nosi kutiju u rukama. Staje na šalter i kaže: “Dobar dan, donijela sam vam kolače!”.
Sestra na šalteru gleda je kao u čudu, upitnika stotinu u pogledu, upitnika toliko da nije morala niti postaviti ono očekivano “kakve kolače” pitanje.
“Da, da, da donijela sam vam kolače”, ponovi veselo lijepa ženica, uz dodatak da su to kolači za sve osoblje i djelatnike hitne.
Ponešto trenutaka kasnije otvaraju se vrata, žena predaje kutiju s kolačima u ruke sestri, okrene se i sva vedra i nasmijana krene odlaziti.
“Sačekajte, možemo li barem saznati od koga i zašto kolače”, upita začuđeno sestra.
“Sretan Božić od obitelji Pilepić-Lazić”, kaže vedra ženica i veselo ode svojim putem.
Kakva divna božićna gesta, sitnica koja bi nas mnogo čemu mogla naučiti u životu, prava božićna lekcija. Kada svi zajedno naučimo da je duh Božića u davanju, ali davanju onima koji nemaju, koji su zaboravljeni, usamljeni, potlačeni, onima koji taj dan ne mogu biti sa svojim obiteljima, ili onima koji, kao što je to slučaj sa svim djelatnicima hitne, često stoje na prvoj liniji naše obrane, ovaj svijet možda postane bolje mjesto za život.
Duboko sam uvjeren da ova gesta nije bila samo izolirani slučaj.
Sretan Božić obitelji Pilepić-Lazić i hvala na ovoj korisnoj životnoj lekciji.
