U najnovijoj izložbi „Kako sjebati zmiju” pulskog umjetnika Bojana Šumonje u galeriji Forum u Zagrebu, kustos ove izložbe, voditelj galerije Feđa Gavrilović, piše:
Slike Bojana Šumonje istovremeno su aktualne i klasične u svojim motivima. Arhetipskog neprijatelja koji u brojnim mitologijama – od biblijske do mezoameričke – ima lik zmije, on postavlja kao nevidljivog i neizrecivog, nespoznatljivog animusa iza ljudske kreativnosti i ljudske destrukcije. Tu kreativnost kod Šumonje predstavlja suvremena umjetnost, preciznije, suvremeno slikarstvo (što slikama daje i autoreferentnu crtu), a destruktivnost pustopoljine na kojima se ističu nakupine otpada, odnosno ostaci civilizacije koji imaju svoju materijalnu stvarnost i svoje simboličko značenje. Drugim riječima, zagađuju prirodu, ali i um.
U nekim kulturama zmije su bile simboli plodnosti, na primjer, narod Hopi iz Sjeverne Amerike izvodio je godišnji ples zmija kako bi proslavili sjedinjenje Zmijske mladosti (duh Neba) i Djevojke Zmije (duh Podzemlja) i obnovili plodnost Prirode. Tijekom plesa rukovalo se živim zmijama, a na kraju plesa zmije su puštene u polja kako bi se zajamčio dobar urod. Ples zmija je molitva duhovima oblaka, grmljavine i munje, da kiša padne na usjeve koji rastu.
U drugim kulturama zmije su simbolizirale pupčanu vrpcu koja povezuje sve ljude s Majkom Zemljom. Velika božica često je imala zmije kao svoje rođake – ponekad su se uvijale oko njezinog svetog štapa, kao na drevnoj Kreti – i obožavane su kao čuvarice njezinih misterija rođenja i regeneracije. Smatraju se zaštitnicima podzemlja u grčko-rimskoj ideologiji i često se vide u pogrebnoj umjetnosti kako bi prenijeli skrbništvo nad mjestima ukopa. A da spomenemo stari Rim na teritoriji Istre? Bezbrojne drevne kulture prepoznaju zmije kao zaštitnice misterija bilo da se radi o svećenici poput Pitije ili mudracu poput Hermesa, kada vidimo zmiju povezanu s moćnim arhetipovima duboke (ezoterične/okultne) mudrosti, kao simbol nekakvog svetog znanja.
U ovom najnovijem ciklusu, Šumonja prikazuje ekološku katastrofu, njegove slike predstavljaju pejzaže puste zemlje, ispunjene doslovnim i metaforičkim smećem kulture. Kultura i ekološki sustav usko su povezani. Kao jedan od važnih oblika kulture, mitologija ističe odnos između kulturnih simbola i prirodnih znakova. Na primjer, postoji mnogo mitova i legendi o „zmiji” u kineskoj kulturi, a razni primitivni narodi koriste je kao svoj totem plemena, mada simbol zmije u kineskoj kulturi, objašnjava značenje vezano za ekosemiotiku. Koliko se zaista suvremeni svijet može prikazati u simbolu zmije, moći, zabranjenog voća, okultnog itd…Bojan ovde govori specifičnim slikarskim jezikom. Drevni simbol zmije povezan je sa sadržajem ovih slika, kroz njegovo značenje u povijesti. Zmija kao opasnost i mudrost u isto vrijeme. Zapravo, on vjeruje da ljudska bića prate vlastitu kulturu ne po samim ljudima, već da su to „kulturni heroji” u obliku bogova ili životinja, dok je logično razmišljanje koje teži, na ovaj način, razriješiti svu receptivnost u spontanost, mitska koncepcija pokazuje suprotnu tendenciju, naime svako spontano djelovanje možemo smatrati receptivnim i sve ljudsko postignuće kao nešto samo darovano, što zapravo otkriva nastanak i podrijetlo zmije kao kulturnog simbola. Kultura nije samo proizvod ljudskog društva, a to je teško odvojiti i povezati s prirodnim simbolima. Kao što znamo, mitovi su proizvod raznih tumačenja, prirodnih i društvenih pojava. U Bojanovom slučaju, društvenih pojava.
„Zmija koja je zavela i prevarila Evu povezana je s osjećajima iskušenja, seksa, s upitnom vjerom i nečime što staje između vas i vaše religije… Zmija, koja je probudila sumnju, učinila je da čovjek padne u grijeh te raskine izravni odnos s Bogom, postala je amblem zla. Pitanje ‘Kako sjebati zmiju?‘ je ontološko, a pomalo i kozmogonijsko…”, objasnio je Šumonja.
Moj favorit je slika koja se zove „Here We Are, jebi ga” a na slici su ružičasti plamenci, izgubljeni u prostoru i svemiru, svaki gleda u svojem pravcu, u šumi. Raznih su visina, i izraza emocije, te nivoa zabrinutosti, njihove nijanse su ružičaste, što predstavlja posebno upozorenje. Zemlju je Bojan naslikao u mnogim nijansama smeđe boje. A motiv je u Bojanovom objašnjenju: „Možda je ovo moja prva distopijska slika… kontemplirajući nad recentnim stvaralaštvom suvremene slikarske produkcije gde postoje razni komercijalizirani motivi da sam ih počeo doživljavati kao izlizane suvremene arhetipove” Ali, da li su ovi motivi arhetipovi?
Kod slike „We are all coming from somewhere”, Bojan prikazuje životinje, krave i kozliće, kako odmaraju na krevetima, na neurednoj posteljini. Spavaju tu i ljudi pod sirotinjskim dekama. Sjećam se da mi je Bojan jedne godine, prilikom moje posjete njegovoj galeriji u Puli, baš možda u vrijeme nastanka ove slike, pričao o famoznim švicarskim kreditima koje su mnogi uzeli u Puli, pa kako su se svi lijepo zajebali, pa se mučili da ih otplate. Od slikara Bojana Šumonje jednom sam dobila sliku na poklon, na slici su bile ovce, kada sam ga pitala zašto ovce, a Bojan ima čitav jedan opus slika bijelih ovaca, ulje na platnu, rekao mi je: „Mi u Hrvatskoj smo kao ovce, blejimo za svakim političarem.” Rekla sam mu da je ista priča svugdje u regionu te smo se zajedno nasmijali.
Izložba „Kako sjebati zmiju” može se pogledati do 26. kolovoza.
Bojan Šumonja rođen je u Puli a diplomirao na Odsjeku za kiparstvo Umjetničke akademije u Veneciji (Accademia di Belle Arti di Venezia) u klasi prof. Tramontina 1984. godine. A bio je jedan od osnivača Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre, a u izdanju HDLU-a Istre izlazi monografija o njegovu radu. Umjetnički je direktor galerije Poola. Radovi mu se nalaze u stalnom postavu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka te u mnogim gradskim i privatnim zbirkama.
#Bojan Šumonja #Feđa Gavrilović #Galerija Forum #Kako sjebati zmiju
