Američko-britanski indie rock duo The Kills se jučer vratio u zagrebačku Tvornicu kulture i potvrdio ono što njihovi slušatelji već godinama znaju: energija, sirovost i magnetizam koje ovaj dvojac isporučuje s pozornice daleko nadilaze broj ljudi na njoj. Unatoč relativno kratkom festivalskom setu, Alison Mosshart i Jamie Hince pružili su publici upravo ono po što su došli: neopterećeni ali naelektrizirani i uzbudljivi pregled hitova bez momenta predaha, klimavosti ili praznog hoda.
Uloga zagrijavanja je pripala zagrebačkom disco-pop trojcu Ki Klop, koji su svojim plesnim art-pop zvukom postavili uvodni ton u energičnu i zamamnu izvedbu The Killsa.
The Kills čine Alison Mosshart i Jamie Hince, tandem koji pod ovim imenom djeluje od 2000. godine. Tijekom posljednja dva desetljeća objavili su šest studijskih albuma i stekli status jednog od najvažnijih bendova nezavisne scene. Oboje imaju i značajne glazbene živote izvan matičnog benda, posebno Alison Mosshart koja je ostavila dubok trag kao frontmenica grupe The Dead Weather, supergrupe u kojoj se udružila s Jackom Whiteom. Njihova glazba kombinira lo-fi estetiku sa sirovim riffovima gitare, elementima bluesa, punka i garažnog rocka, obojana uglavnom odvažnom ili senzualnom rock vibrom. Sve to dodatno pojačava uvjerljiva energija Mosshart čiji glas i samouvjerena scenska pojava s lakoćom dominiraju prostorom, a njena kemija i usklađenost s Hinceom daju pečat atmosferi pjesama. Iako su dvoje, zvuče potpuno, cjelovito i moćno, što je dokaz da je za efektan rock nastup potrebna dobro ozvučena gitara, odličan vokal i prisutnost. Sve ostalo, čak i ako je nasnimljeno, pada u drugi plan.
Budući da Killsi već neko vrijeme nemaju novih stvari i albuma koje bi mogli predstaviti, njihovi su koncerti zapravo precizni pregled best-of hitova koji, koliko god ih puta čuli, uvijek pale: U.R.A. Fever, Doing It to Death, Black Balloon, Baby Says, No Wow, Future Starts Slow… Bilo bi doduše lijepo čuti prošireniju varijantu setliste na kojoj se pronađe koji iznenađujući odabir, nije da im toga fali u repertoaru, ali zahvaljujući tome koliko se daju u svaki trenutak nastupa, teško im je išta zamjeriti.
Prilagođeni klupskoj rock svirci, a ne spektaklima većih prostora, Killsi su izvedbeno i vizualno prilično jednostavni, ali i dalje dojmljivi, što znači da čitavu vrijednost nose u vlastitoj karizmi i vještini izvođenja. Odrade ono što su došli odraditi, bez kiksanja. To ih (barem u sinoćnjem obliku) možda ne smješta na liste legendarnih koncertnih sjećanja, ali zato momentalno stvara potrebu pogledati ih opet. Pored svega što glazbena industrija izbacuje, oni su kontinuirano i beskompromisno predani svom zvuku i estetici, gdje manje nije više nego je eksplozija, a upravo to polazi od ruke rijetkima. Čini se jednostavno, ali nije.
Istaknuta fotografija: Franka Blažić
#The Kills #Tvornica kulture
