Danas je u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti održana komemoracija nedavno preminulom umjetniku Klasu Grdiću. Uz MMSU, komemoraciju su organizirali Muzej grada Rijeke i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka, pružajući priliku prijateljima, kolegama i suradnicima da se prisjete Klasova života, stvaralaštva i neizbrisivog traga koji je ostavio na riječkoj umjetničkoj sceni.
Klas Grdić preminuo je 17. listopada u 64. godini života, no njegovo će stvaralaštvo, kako to biva s posebnim umjetnicima, nastaviti živjeti u duhu grada i među ljudima koji su ga voljeli i cijenili. Rođen 14. kolovoza 1963. godine u Rijeci, diplomirao je kiparstvo 1988. godine na Pedagoškom fakultetu, u klasi profesora Josipa Diminića. Bio je član likovne grupe Pet R, koja je 1985. godine izlagala u Guvernerovoj palači, a 1990. godine s pjesnikom Igorom Večerinom i glazbenikom Sinišom Vukotićem pokrenuo je Poet teatar, umjetničku organizaciju koja je povezivala poeziju, glazbu i scenski izraz. Kroz život je imao različite faze stvaranja, a jedan od radova iz 1990., Tajni život gospođe Koelman, promatrao je današnju komemoraciju sa zida MMSU-a: podsjećajući sve prisutne na njegov prepoznatljivi umjetnički izraz, ali i karakter kojeg je unosio u sve što radi.
Komemoraciju je otvorila ravnateljica MMSU-a Branka Benčić, a o umjetnosti i životu Klasa Grdića govorili su Maša Magzan, izaslanica gradonačelnice Grada Rijeke i predsjednica Odbora za kulturu, Damir Šegota, predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka, Igor Žic, esejist i kritičar te Ema Makarun, viša kustosica Muzeja Grada Rijeke.
Damir Šegota, presjednik HDLU-a Rijeka, istaknuo je da je teško sažeti riječi kojima se opraštamo od čovjeka kojega dugo poznajemo.
– Klas je bio originalan, neobičan i zanimljiv, njegovi radovi spoj su različitosti isprepletene s realnošću, filozofijom i maštom, prepuni osobnih ali i univerzalnih znakova. Istraživao je i mijenjao se, ali je uvijek ostajao prepoznatljiv, svoj. Njegova umjetnost imala je osobnost, energiju i hrabrost, i možda je upravo ta potreba da ide vlastitim putem bila najvažnija crta njegova karaktera. Danas se ne opraštamo samo od slikara već i od kolege, prijatelja i čovjeka s kojim dijelimo dio vlastite mladosti. Dragi Klas, hvala ti za umjetnost i originalnost, i za sve ono što si ostavio iza sebe. Neka ti je mirno posljednje putovanje, kazao je Damir Šegota.
Ema Makarun, viša kustosica Muzeja grada Rijeke koja priprema Klasovu monografiju i koja je ujedno bila i kustosica njegove posljednje izložbe u Kortilu. Makarun se osvrnula na iznimnu posjećenost Lica kaosa u travnju, ali i na njegovo prijateljstvo i kreativnost u kojoj nije mario za konfekcijski lijepo. Kako joj je i sam kazao, puno njegovih slika nije lako pomiriti s kućnim ambijentom – no neovisno o tome u kojem je stilu i tonu stvarao, svojoj se umjetnosti posvećivao bez zadrške.
Životni put Klasa Grdića nije bio uvijek jednostavan, kako su istaknuli mnogi na komemoraciji danas, te je i njegovo stvaralaštvo znalo u sebi često imati nešto mračno. Međutim, kako je na samom kraju istaknuo riječki umjetnik i nekadašnji profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci Žarko Violić, s njegovih se slika ipak često nešto smiješi – i zato ćemo upravo taj njegov smijeh zauvijek pamtiti.
Istaknuta i ostale fotografije: Franka Blažić
#HDLU #Klas Grdić #komemoracija #MMSU #Rijeka
