Scenarij Jareda Rosenberga ima žarište u jednostavnoj priči i zapletu o zaštićenom svjedoku koji mora ostati živ, pod policijskom zaštitom, da bi na sudu svjedočio protiv nekog jakog igrača iz gangsterskog podzemlja, a taj pak nastoji svjedoka eliminirati prije ročišta. I tako troje se ljudi u smrznutoj zabiti Aljaske ukrcalo u mali zrakoplov. Zaštićeni svjedok Winston (Topher Grace), agentkinja Madlolyn Harris (Michelle Dockery) i lažni avijatičar i psihopatski ubojica Daryl Booth (Mark Walberg).
Winston izgleda kao odvjetnik ili kompjutorski stručnjak. On donosi prestrašenost, izdvajanje i paniku što je poticajna suprotnost smirenoj, osim kad izudara Walberga, i djelotvornoj profesionalnosti agentkinje Harris. Tamne crne kose, blijeda lica s istaknutim obrvama kao da zrači hladnoćom mramorne statue, podsjeća na Smrt – Maria Casares – iz filma “Orfejev testament”, ali ona zna kako emocionalno oživjeti lice izražavajući zabrinutost, nedoumicu, zapanjenost, žaljenje, radost, gnjev. Središnji lik je Daryl Booth u izvrsnoj izvedbi Marka Walberga.
Kad on nasrne na Harrisovu ona ga elektroomamljivačem onesposobi, u tom fizičkom zraku njemu padne kapa s glave, a zajedno s kapom i tupe. Zašto je Walberg ćelav? Tu je ćelavost potvrda razotkrivanja Bootha kao unajmljenog ubojice. Mark Walberg izgleda mladenački iskreno i dobroćudno, ali ne i ovdje. Mi vidimo lice klauna u podrugljivom i zlobnom cerekanju, iz te obrazine pomalja se zloćudno obličje Jacka Nicholsona iz filma “Shining”. U “Flight Risku” Walberg je nasljednik neuništivih ili gotovo neuništivih monstruma iz horrora kakav je Michael Myers u “Noći vještica”. Walberg je dobro opečen elektrobockalom, upucan signalnom raketom, udaren aparatom za gašenje požara u glavu, okovan lisičinama i izudaran, ranjen s nekoliko hitaca iz pištolja. Walberga pamtimo po filmovima “Boogie nights”, “Three Kings”, “Departed”… a ulogom psihopatskog lika u “Flight Risku” pokazao je da može uvjerljivo i zapamtljivo utjeloviti izrazitog negativca.
Unatoč izvrsnoj glumi Marka Walberga scenarij Jareda Rosenberga ima manjkavosti i nedorečenosti u izgradnji vjerodostojnog lika lažnog Daryla Bootha. Tko će angažirati psihopatskog ubojicu amatera da obavi naručeno ubojstvo? Booth, ili tko već jest, nije izvježbani i pouzdani ubojica jer ubija nasumično i prigodno. Za profesionalca ubojstvo je običan posao, za Bootha ekstatički užitak. On nije ni odmetnuti znalac kakvog znamo – odlični John Lithgow – iz filma “Blow Out”. Scenarij Rosenbergov nije opremio Bootha savršenim ubojitim oružjem. Onaj nož ne izgleda pretjerano smrtonosno. Osim toga koliko je vjerojatno da takav čovjek spomene glasovitog američkog slikara, prvaka action paintinga, Jacksona Pollocka?
Kratki kadrovi u dnevnoj svjetlosti, pretežito krupni planovi aktera, precizna i fluidna montaža, to je temelj redateljske navigacije Mela Gibsona. Kroz prozore zrakoplova vidimo panoramski slijed sumornih i neživotnih planina. Neprijateljska Priroda Mordor. Gibson poklanja znatnu pozornost glasovima nevidljivih tijela – osim Hassanovog na kraju filma – dobivenih preko radio veze ili telefoniranjima preko satelita. Oni podižu napetost i neizvjesnost zvučno popunjavajući dramatičnost u filmu. Gibson nam daje nekoliko povlaštenih prizora. Povlatenih zato jer nam pružaju estetiku začudnosti i ambivalentnosti ružnoće i ljepote, mimo informacija neophodnih za praćenje radnje.
Zrakoplov udari u vrh snježnog zida, eksplozija bjeline, zatim kao da izlazi iz gigantskog razmrvljujućeg zrcala okružen vrtložnim komadima i komadićima leda. Iščezne kamera, iščezne ekran, mi smo u čarobnom svijetu Snježne kraljice. Iz zrakoplova putnici ugledaju staru ruzinavu olupinu velikog nasukanog teretnog broda zapljuskivanog valovima. Neočekivana povezanost zraka i mora, zrakoplova u letu i nepokretnog broda. U dekoru filma zapazit ćemo jednu vabeću sitnicu, malu životinjsku figuru odjevenu u zelenu haljinu koja postojano stoji u zrakoplovnoj kabini kao bezimena maskota. Zašto je na kraju filma agentkinja Harris u ljutnji jednim zamahom ruke pomete s postolja?
U završnici bravurozno montiran (montažer Steven Rosenblum) kinetički spektakl, kratkotrajan, ali vrlo dojmljiv. Zrakoplov udara o aerodromsku pistu, udara i odskakuje kao loptica skočica, vatrogasna vozila u velikoj brzini jure za njim, s aviona ispadne kotač i odleti udarajući u vatrogasna kola. U tom metežu samozvani Daryl Booth dobije heavy metal smaknuće. Uskovitlano raspadajuće okretanje zrakoplova naglo prestane. Rock ‘n’ roll je gotov. Malo likova u malom zrakoplovu s malo akcije u maloj produkciji i ljekovitom trajanju od devedeset i jedne minute. “Flight Risk” je vrlo gledljiv i zabavan film.
#Aldo Paquola #Flight Risk #Jared Rosenberg #Mark Walberg #Mel Gibson
