PoeTris: Tri pjesme po izboru autorice.
maslačak ne volim restorane jer ne mogu naručiti što hoću nego ono što nude zato kuham jer ne volim restorane nasjeckam što hoću pa bacim na ulje slušam Iris od Goo Goo Dollsa i lupam kuhačom ritam po loncu otvorim prozor i pitam se koliko treba maslačku da se iz žutog razleti posvuda iako bih ponekad voljela u restoran pa kad sjednem da dođe konobar da dođe i da me odvede da me vodi i da se vozimo dok sunce piči kroz prozor jako da on trubi glupim ljudima i dere se na njih kroz otvoren prozor jako i da na radiju zasvira Iris i ja da lupam ritam nogom po prozoru jako i da razbijem prozor i iz žutog da se razletimo posvuda moj konobar i ja da se vozimo moj maslačak i ja i da me vodi i da se vozimo da me vodi moj konobar i odvede me iz žutog da me odvede da me razleti iz žutog u tri pičke materine ali to se u restoranu ne naručuje
21.12.2020. razgovarale smo o horoskopu i medicinska sestra rekla je kako je danas konjukcija jupitera i saturna a u prozoru ambulante ja sam primijetila svoj odraz planet kepler odraz je planete zemlja i tamo sve je isto kao ovdje samo tamo nema nas nema mene nema tebe kojeg doduše nema ni ovdje jer neki su ljudi sobe bez namještaja a ja ću preseliti u svoj odraz na kepler i ponijeti samo najnužnije: vodu u boci s patetičnom porukom album dark side of the moon i svakako prstohvat soli kako bih tamo mogla napraviti ocean pa leći na plažu sunčati dupe flertati s mjesecom lizati zvijezde maziti plime pustiti oseke i biti zdrava možda u svom odrazu nisi prazna soba možda jesi osoba ja sam vodenjak i šesti je dan moje menstruacije i medicinska sestra rekla je kako šestog dana to zapravo više nije menstruacija već ostaci ostataka preostalih ostataka kojih sedmog dana više neće biti jupiter i saturn zamalo su se dotakli počinje doba vodenjaka i sedmi će dan trajati (iz zbirke „Bojler koji ne radi“, Sandorf 2023.)
drago je i meni moje ime je hana drago je i meni ali ne zanima me kako se zoveš zanima me znaš li što želiš učiniti s tim svojim imenom i zvuči li ono živo kad se predstavljaš zanima me priča li stisak tvoje ruke priču i postoje li šume rijeke neba litice i vukovi u tvojim očima ne zanima me kako se zoveš zanima me način na koji koristiš sjaj sunca i fotosintezu biljaka zanima me kako jedeš kako slušaš kako se smiješ i plačeš li samo onda kad si sam pa onda ukradeš li ikada išta i kako se osjećaš kada kršiš zakon i kršiš li ga samo slučajno i ako ti hrana padne na pod uzmeš li ju i svejedno pojedeš ili ne i usklađuješ li boju hlača s bojom majice i zanima me što te zanima i vjeruješ li u boga vjeruješ li da su ljudi bili na mjesecu vjeruješ li da na mjesecu ima života vjeruješ li u život nakon života i vjeruješ li u sebe i piješ li pivo iz boce ili iz čaše i piješ li pivo uopće i piješ li dovoljno vode i što učiniš kad vidiš beskućnika koji prosi na ulici i zastaneš li ikad da pogledaš kakvo je danas nebo i kad padaš niz liticu zanima me gledaš li u tlo na koje ćeš pasti ili padajući gledaš gore već tražeći način na koji ćeš ustati (iz zbirke pjesama „Rika“, Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu 2018.)
Hana Kunić diplomirala je Glumu i lutkarstvo na AUK u Osijeku, a trenutno pohađa diplomski studij Dramaturgije na ADU u Zagrebu. U sklopu Erasmus+ projekta studirala je Glumu na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj.
Izdala je dvije zbirke poezije – Riku (OMH u Varaždinu 2018.) i Bojler koji ne radi (Sandorf 2023.).
Kao glumica, dramaturginja i dramatičarka surađuje s kazalištima i umjetničkim organizacijama.
Živi uglavnom u Zagrebu, a kad naraste, preselit će na otok.
Zbirka Bojler koji ne radi
#Hana Kunić #poetris #poezija
