Hrvatsko društvo filmskih djelatnika nacionalna je udruga koja bira hrvatskog predstavnika u natjecanju za Oscara u kategoriji najboljeg „stranog“ filma, neengleskog govornog područja.

Premda je lani u Hrvatskoj producirano desetak dugometražnih igranih filmova, na ovom su natječaju bila prijavljena samo četiri, brojkom 4, što je rezultat tihe šutnje i bojkota producenata i autora filmova. Odgovore je moguće naslutiti u križaljkama između vrata odnosnih institucija koje odlučuju o velikoj većini nacionalne godišnje produkcije. No, kako je omerta i taktika nezamjeranja jedino pravilo hrvatskih, kako kulturnjačkih tako i filmskih kuloara, previše je interesa nezainteresiranih koji si ne bi navlačili kolegijalni bijes onih koji talasaju gdje ne treba. Ono što čudi jeste kako su konkurenciji za hrvatskog kandidata za Oscara bili samo filmovi Cvrčak i mravica Luke Rukavine, Garbura Josipa Žuvana i Pelikan Filipa Herakovića. Krajem prosinca znat će se koji su filmovi ušli na užu listu za nagradu Oscar, u siječnju će se objaviti nominacije, a dodjela je najavljena za 10. ožujka iduće godine.

Gdje su nestale sve one premijere s Pule 2022. i drugi potencijalni kandidati? Odgovore, kao i obično, neće dobiti ionako nezainteresirana publika. Za koga je, sjajno je, stoga anything goes.

Premda je lani u Hrvatskoj producirano desetak dugometražnih igranih filmova, na ovom su natječaju bila prijavljena samo četiri, brojkom 4, što je rezultat tihe šutnje i bojkota producenata i autora filmova… Gdje su nestale sve one premijere s Pule 2022. i drugi potencijalni kandidati? Odgovore, kao i obično, neće dobiti ionako nezainteresirana publika. Za koga je, sjajno je, stoga anything goes.

Od državne samostalnosti dosadašnje prakse biranja, uspješnost je dosad bila znakovitih 0%. U prijevodu sve što je dosad bilo birano nije zadovoljavalo ukuse glasača Američke Akademije. Zasigurno se nije radilo o lošim filmovima, ali nešto je loše ili nedovoljno odrađeno u lobiranju, promociji, marketingu, distribuciji ili bilo kojoj vrsti komuniciranja izabranih filmova.

Sve što je uspijevalo susjedima Tanoviću i Žbanić, a desetljećima ne uspijeva nacionalnoj selekcioniranoj vrsti odličnika, prvenstveno će ići na račun neprepoznavanja i nekuženja kvalitete od konzervativnih Amera čiji inertni glasači nisu bili dostatno piknuti u interes za tuzemne predstavnike. Jer sve drugo povlačilo bi odgovornost onih koji ne uspijevaju, a u umjetnosti jasno je takva ne postoji. Namjesto propitivanja izbora samo se statistički može izlistati koji su to sve kandidati uspjeli ne uspjeti udovoljiti glasačima za short listu nominacija za Oscara. Koje je recimo 2020. uspjelo hrvatskom nezavisnom filmašu i animatoru Daliboru Bariću s producentom Ivanom Katićem i njegovim Kaos Filmom, u godini kad je Oscara osvojio prekrasni animirani „Soul“, sa svojim fantastičnim debitantskim eksperimentalno-dadaističkim kolažem „Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa“ ući u short listu 20-ak nominiranih dugometražnih crtića iz cijelog svijeta – u konkurenciju za Oscara za najbolji crtić godine.

2022. – Sigurno mjesto, r: Juraj Lerotić

2021. – Tereza37, r: Danilo Šerbedžija

2020. – Dopunska nastava, r. Ivan Goran Vitez

2019. – Mali, r. Antonio Nuić

2018. – Osmi povjerenik, r. Ivan Salaj

2017. – Ne gledaj mi u pijat, r. Hana Jušić

2016. – S one strane, r. Zrinko Ogresta

2015. – Zvizdan, r. Dalibor Matanić

2014. – Kauboji, r. Tomislav Mršić

2013. – Halimin put, r. Arsen Anton Ostojić

2012. – Ljudožder vegetarijanac, r. Branko Schmidt

2011. – 72 dana, r. Danilo Šerbedžija

2010. – Crnci, r. Goran Dević i Zvonimir Jurić

2009. – Kenjac, r. Antonio Nuić

2008. – Ničiji sin, r. Arsen Anton Ostojić

2007. – Armin, r. Ognjen Sviličić

2006. – Libertas, r. Veljko Bulajić

2005. – Ta divna splitska noć, r. Arsen Anton Ostojić

2004. – Duga mračna noć, r. Antun Vrdoljak

2003. – Svjedoci, r. Vinko Brešan

2002. – Fine mrtve djevojke, r. Dalibor Matanić

2001. – Kraljica noći, r. Branko Schmidt

2000. – Maršal, r. Vinko Brešan

1999. – Crvena prašina, r. Zrinko Ogresta

1998. – Transatlantik, r. Mladen Juran

1997. – Čudesne zgode šegrta Hlapića, r. Milan Blažeković

1996. – Nausikaja, r. Vicko Ruić

1995. – Isprani, r. Zrinko Ogresta

1994. – Vukovar se vraća kući, r. Branko Schmidt

1993. – Kontesa Dora, r. Zvonimir Berković

1992. – Priča iz Hrvatske, r. Krsto Papić

U periodu od 1945. do 1991. godine za vrijeme Juge nad rvackim nacionalno identitetnim srcima, za Oscara su kandidirani sljedeći filmovi:

Cesta duga godinu dana, r. Giuseppe De Santis, 1958.

Vlak bez voznog reda, r. Veljko Bulajić, 1959.

Deveti krug, r. France Štiglic, 1960.

Skoplje ’63., r. Veljko Bulajić, 1964.

Sarajevski atentat, r. Veljko Bulajić, 1975.

Izbavitelj, r. Krsto Papić, 1976.

Okupacija u 26 slika , r. Lordan Zafranović, 1978.

Čovjek koga treba ubiti, r. Veljko Bulajić, 1979.

Život sa stricem, r. Krsto Papić, 1988.

Bitka na Neretvi (1969), r: Veljko Bulajić (nije RH produkcija)

Ove se godine, glasovanjem nejasno kojih članova komisije, odabrala egzistencijalistička dramu „Tragovi“ debitantice Dubravke Turić za tuzemnog kandidata za 95. nagradu Oscar Američke akademije filmske umjetnosti i znanosti u kategoriji najboljeg međunarodnog dugometražnog filma.

Film je dosad lani prikazan na festivalima u Varšavi i Talinu, a uz glavnu rolu sjajne Marije Škaričić u filmu glume još Nikša Butijer, Mate Bulin, Lana Barić i Tvrtko Jurić. Osim režije, Dubravka Turić potpisuje s Danijelom Žeželjom scenarij filma koji je sama i montirala.

“Kampanjom koju radimo u SAD-u korak po korak ostvarujemo bolju prepoznatljivost hrvatskih filmova” najavio je aktualni ravnatelj HAVC-a Chris Marcich dodavši kako će se potruditi maksimalno promovirati film, štogod to konkretno značilo.

U svakom slučaju ako je vjerovati tradiciji, valja se okrenuti 2024. i novim izborima. Ali niti podcijeniti utjecaje potencijalnih lobiranja Radeta Šerbedžije i inih glasača tuzemnog porijekla kojih će 30-ak svojim razgranatim vezama pokušati utjecati na preostalih nekoliko tisuća.

Bio jednom jedan izbor za predstavnika za najbolji film tj kandidata za Oscara. Bila jednom jedna država s preko 60 filmskih festivala, a nije se zvala Danskom. Svašta je trulo u toj državi. Osim aparatčika, oni svoje poslove obavljaju savjesno i po svim uzusima pokrivanja sivih zona. Jer mogu.

Reprodukcija s naslovnice: Tragovi, 2022, IMDB