Projekcijom filma „I patuljci počinju mali“ (1970.), sinoć je u Art-kinu započela velika retrospektiva posvećena Werneru Herzogu pod nazivom „Konkvistador bespotrebnog“. U ovoj jedinstvenoj prilici da se Herzogov rad pogleda na velikom platnu, starije filmove ovog režisera bit će moguće uživati u Art-kinu do listopada, prema sljedećem programu: „Zemlja šutnje i tmine“ (5. lipnja), „Fata Morgana“ (12. lipnja), „Aguirre, gnjev Božji“ (19. lipnja), „Little Dieter Needs to Fly“ (26. lipnja), „Fitzcarraldo“ (3. srpnja), „Tajna Kaspara Hausera“ (18. rujna), „Srce od stakla“ (25. rujna) i „Stroszek“ (2. listopada).
Projekciji je prethodilo predstavljanje i pokušaj kontekstualizacije autora i njegovog opusa. Teoretičar filma Saša Stanić i filmski i književni kritičar, prevoditelj i publicist Tomislav Brlek, u pedeset i pet minuta osvrnuli su se na Herzogove početke, nužnost da bude svoj vlastiti producent, potrebu da snima filmove u nemogućim uvjetima, potragu za ekstatičnom istinom, nebitno dvojbenu dokumentarnost Herzogovih dokumentarnih filmova, te odnos s Klausom Kinskim.
„I patuljci počinju mali“ crnohumorna je drama iz 1970. godine, snimljena na Lanzaroteu. Bez jasnijih režiserskih smjernica o kontekstu, gledatelj prati grupu institucionaliziranih patuljaka koji su preuzeli stvar, zatočili direktora i nastavili radosno i energično demolirati, paliti i ubijati sve oko sebe.
Na pitanje Rogera Eberta, tijekom workshopa “Images at the Horizon” u travnju 1979. godine o tome koji film smatra svojim najboljim filmom – „Aguirre, gnjev Božji“, „Srce od stakla“ ili „I patuljci počinju mali“, Herzog je odgovorio: „Nikada ne govorim o svom najboljem filmu. Stvarno ih sve jako volim, osim prva dva koja mi se ne sviđaju toliko. Volim ih sve kao djecu. Djeca nikada nisu savršena, i sva imaju svoje slabosti i svoje jake strane, ali ono što je važno je da su živa. Svi ti filmovi su još uvijek vrlo živi pa ne bih mogao dati prednost nijednom pojedinačnom. Ipak, imam osjećaj da će film poput „I patuljci počinju mali“ nadživjeti „Aguirre“. Postat će stariji. Baš kao što biste mogli predvidjeti da, budući da ovo određeno dijete nije fizički jako, vjerojatno neće doživjeti više od – recimo – šezdeset godina, dok bi drugo dijete moglo živjeti do devedeset, tako, na sličan način, mislim da će „Patuljci“ nadživjeti „Aguirre“, ali, opet, možda griješim.“
Program se provodi u suradnji s kućom „Werner Herzog Film“.
Fotografije: Aleš Suk
