Alija više ne “stanuje” ovdje!
Alija je prvoborac buvljaka s Preluka. Poznavali smo se više od 15 godina. Viđali bismo se jednom tjedno na buvljaku i ponekad sam ga znao sresti dok sa svojom “četvorkom” bira po krupnom otpadu i traži robu.
“Alija, kako si? Jesi li pazario štogod?”, pitao bih.
“Jesam, Bogu fala! Gladan nisam!”, odgovarao je Alija.
Alija, sitne građe, izuzetno crne kose, s nekoliko izuzetno loših tetovaža po rukama. Ne znam je li robijao, niti tko je on i kakav bio, ali Alija i ja smo imali poseban odnos.
“Alija, znaš što tražim?” – “Znam, prijatelju!”.
Buvljak s Preluka preselio se na Brajdu. Preselili su se na Brajdu i Alija i još nekoliko buvljačkih prvoboraca. Sredili su se pultovi i Alija je našao svoj. I po ljetu i po zimi. Ponekad bih mu odnio kavu, ponekad topli čaj, a ponekad i kruh.
“Ništa nisam prodao. Bilo mi je bolje na Preluku. Tužno je ovo moj prijatelju”, znao je reći. Složio sam se s time. Preluk je ipak bio bolji. I svaku nedjelju Alija bi bio na Brajdi, iza svog pulta sjedio mirno i čekao da ga netko barem nešto pita. Činio mi se da je svaki put sve tužniji i tužniji. Kao da nestaje. I nestao je. Srce nije izdržalo.
Njegov pult je ostao prazan. Bez ikakvog cvijeta ili svijeće na spomen čovjeka kojeg mnogi stavljaju na marginu društva.
Cvijet i svijeću stavit ću ti iduće nedjelje. Stavio bih i danas, ali sam skurio novce na plakate prije nego mi je Mile rekao da više ne “stanuješ” ovdje.
Naslovnu fotografiju snimio Svetozar Nilović Tozo
#Alija #Brajda #buvljak #Preluk #Svetozar Nilović Tozo
