U Rijeci je 18. kolovoza u dobra spominjanja otišao još jedan dobar čovjek – Damir Jelušić.
Posljednjih desetak godina Damir je ogromnu energiju uložio u borbu protiv diskriminacije osoba s invaliditetom. Borio se protiv svih onih nehumanih, nerazumnih, idiotskih odluka, uredbi, propisa i zakona onih kojima su u javnosti usta puna inkluzije. Borio se srčano – i za sebe, i za druge. Bitke je dobivao, ali pobjedu nad diskriminacijom nije dočekao.
Baš takvog srčanog Damira nosim u sjećanju iz srednjoškolskih dana. Slika vedrog i omiljenog mladića bila mi je pred očima svaki put kada bi netko spomenuo njegovo ime. Imao je predispozicije i kapacitete biti što god je htio, no život mu je namijenio tešku ulogu. Ni ta uloga nije ga pokolebala. Na najvećoj kušnji uvijek završe oni najbolji među nama.
– Bio sam glup i bio sam naivan. Od kada sam završio Pravni fakultet, išao sam linijom manjeg otpora, vjerovao sam obećanjima. A svaka osoba u kolicima zna da svaki put kad izađe iz kuće može podići barem deset tužbi – jednom je prigodom izjavio Damir Jelušić.
Hvala ti, Damire, na svemu što si učinio za osobe s invaliditetom. Tvojim odlaskom ova je populacija izgubila jako puno – izgubila je čovjeka koji je pružao oslonac, savjet, koji se nije libio uhvatiti u koštac s najvećim problemima i koji je to sve činio s golemim razumijevanjem.
Ako u ovom Gradu, u ovoj Županiji, u konačnici i u ovoj državi postoji imalo razumijevanja za osobe s invaliditetom, onda će se sve institucije na sve moguće načine upregnuti da jednu Damirovu bitku privedu kraju – i da barem jedna sudnica na nekom od pet sudova u našem kraju postane u potpunosti prilagođena osobama s invaliditetom. U potpunosti!
Bit će to potez Damiru Jelušiću na spomen i trajno sjećanje na jednog divnog čovjeka koji je, unatoč svim nedaćama, ipak uspio ostaviti duboki trag.
Iskrena sućut obitelji i prijateljima.
Istaknuta fotografija Facebook
#Damir Jelušić #diskriminacija #In Memoriam #osobe s invaliditetom
