Slika svijeta započinje porađanjem crvenog klupka koji slijedi jedino vlastiti zakon slobode kretanja. Niti i vezuju i oslobađaju ženu koja ih slaže u paučinu trudeći se rasplesti čvorove povijesti. To je ujedno i prva slika predstave In the Belly of the Whale (U utrobi kita) koja se sinoć premijerno izvela u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca.
Deconfining (proces postepenog ukidanja ograničenja i mjera koje se uvode tokom perioda zatvaranja ili izolacije)
In the Belly of the Whale (U utrobi kita) rezultat je europsko-afričke koprodukcije koja tematizira migracije i granice; geografske, političke i one intimne, unutarnje. Predstava autorice i redateljice Marwe Manai, nastala u suradnji s Nacionalnim kazalištem iz Tunisa, pruža slojevitu sliku ljudskih sudbina u suvremenom migracijskom kontekstu. Scensko djelo je proizašlo iz projekta Deconfining, inicijative koja preispituje kreativne odnose između Afrike i Europe, a u središtu je proces u kojem su odabrane priče autorica Ive Papić, Dorotee Šušak, Samie El Amami i Moune Ben Haj Zekri dramaturški povezane u jedinstvenu cjelinu. Tri su osi oko kojih se predstava gradi; znanstvena, mitska i realistična. Znanstvena dimenzija predstave nudi analitički okvir za promišljanje granica; ne kao apstraktnih linija na karti, već kao političkih alata moći. Kroz dokumentirane podatke i statistike, predstava ukazuje na kršenja ljudskih prava unutar imigracijskih centara, podsjećajući na tisuće nestalih migranata diljem svijeta. Prema podacima organizacije IOM-a (Međunarodna organizacija za migracije), od 2014. godine na Mediteranu je nestalo više od 28 tisuća migranata; broj koji rijetko nalazi mjesto u medijskim izvještajima. Mitska dimenzija, nadahnuta pričom Samije El Amami, uvodi lik koji tvrdi da dolazi „iz trbuha svijeta“ aludirajući na biblijski i kuranski motiv Jone u utrobi kita. Taj imaginarni prostor postaje simbol prisilne izolacije, introspekcije i potrage za iskupljenjem, univerzalni topos koji nadilazi vrijeme i kulturološke granice. Realistična os fokusira se na fiktivni pritvorski centar Walter B42, konstruiran na temelju istraživanja stvarnih migracijskih centara. Kroz dijaloge i ispitivanja, otvaraju se pitanja o neljudskim uvjetima u takvim ustanovama, birokratskim procedurama koje odgađaju donošenje odluka i sustavu koji ljude svodi na brojeve.
Priča s margina
Profesorica Silvia Visconti (Serena Ferraiuolo) pokušava ispričati priču o Aliju (Allem Baraket), Mariem (Nedia Belhaj) i Vodonoši (Mario Jovev) koji su prošli zlostavljanje u prihvatnom centru. I 2025. godine umanjuje te zločine komisija za ljudska prava koja joj govori da trebaju raspravljati o ratovima, genocidima i etničkim čišćenjima. U hijerarhiji važnosti nema mjesta za nekoliko tuniških izbjeglica koji bježe jer žele plesati, roditi bez sramote i biti slobodni. Ono što predstavu čini posebno snažnom jest način na koji briše granicu između dokumentarnog In the Belly of the Whale In the Belly of the Whale nije samo kazališni čin, već poziv na empatiju i kolektivnu odgovornost.
Na dan karnevala, pod maskom prividne slobode i veselja, u Rijeci se odigrala scena koja razotkriva mračnu stranu društva u kojem živimo. Parola „Budi ono što želiš na jedan dan“ postala je cinična laž. Ili mračno otkrivenje.
Oko deset sati navečer, ispred Prve riječke hrvatske gimnazije, skupina maloljetnika ukrala je kacigu s parkiranog skutera vozača dostavljačke službe Glovo. Dva skutera bila su parkirana dok su vozači, zbog obustave prometa, pješice odlazili preuzeti narudžbe. Dok su bacali kacigu, okupljeni su uzvikivali parole poput: „Ne treba meni crno smeće“. Riječi koje odjekuju mržnjom i predrasudama otkrivaju kako se otrov netolerancije s lakoćom prenosi na najmlađe. Ta su djeca premlada da bi skrivali uvjerenja koja su upili, ali dovoljno veliki da razumiju moć ponižavanja drugoga. Njihove su riječi odraz onoga što su slušali u svojim domovima. Odraz društva koje još uvijek nije raskrstilo s vlastitim predrasudama. To nisu samo dječji nestašluci; to je dokaz kako se netrpeljivost oblikuje od najranijih godina, kako se širi poput tihe bolesti. Ovim putem pozivam njihove roditelje, odgojitelje i njih same da pogledaju kazališnu predstavu koja progovara o migrantima, izbjeglicama i njihovoj svakodnevnoj borbi. Neka poslušaju priče te „crnačke gamadi“. Neka zapetljaju niti u čvorove i ucrtaju svoje granice i limite. Neka budu ono što žele na jedan dan. Živio pust!
#HNK Ivan pl Zajc #In the Belly of the Whale #Marwa Manai #premijera #U utrobi kita
