U riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca održana je nova premijera Hrvatske drame, u suradnji s nacionalnim kazalištem iz Tunisa, kao i s Talijanskom dramom, a u predstavi su se koristila četiri jezika (engleski, talijanski, arapski i hrvatski). Govor na engleskom, talijanskom i arapskom jeziku je prevođen na hrvatski jezik uz pomoć titla.
Predstava ima slikoviti naziv „U utrobi kita“, što je motiv uzet iz Biblije (priča se naravno ponavlja i u Kuranu), a epizodu o životu u utrobi kita imamo i u bajkovitom dječjem romanu: „Pinocchio“ Carla Collodia. U obje priče (biblijska o Joni, te Pinocchio) boravak u utrobi kita je zapravo katarza kroz koju lik treba proći, oslobođenje od grijeha, a onda i uskrsnuće za novi život.
Ova predstava govori o suvremenim migracijama, o Europi kao „zemlji obećanih“ i njezinim grijesima prema migrantima, ne štedi ni migrante od kojih neki ponekad iskorištavaju mogućnost dolaska u Europu iako im život nije ugrožen.
Kao priča o migrantima ova drama predstavlja na određeni način i cjelinu s predstavom „Nigdje, niotkuda“, te drama postavlja cijeli niz pitanja koje možemo postaviti o migrantima i migracijama.
Jesmo li humani?
Kako se s migrantima postupa u prihvatnim centrima?
Koliko se migranata utopilo, ili su pak poginuli na drugi način?
Je li opasnost od terorizma i kriminala u Europi veća zbog dolaska migranata?
Može li Europa izdržati teret migracija?
Već u prvom dijelu predstave redatelj uvodi motiv predenja niti života, što podsjeća na paukovu mrežu. Taj režijski element u kazalištu nije novi, vidio sam to prvi put 2002. na Međunarodnom festivalu malih scena u izvedbi Euripidove tragedije „Bakhe“ u izvođenju jednog dramskog kazališta iz Budimpešte, kao i u nekim kasnijim izvedbama. Taj element, kao i priča o boravku u utrobi kita, unosi mistiku u ovu inače posve realističnu priču. U predstavi vidimo i brutalnost ispitivanja i represije prema migrantima, ali vidimo i da postoje ljudi koji se dosljedno bore za prava čovjeka.
Ova predstava otvara mogućnost suradnje kazališta iz različitih zemalja, te posebno suradnju Europe i Afrike, jer koliko smo različiti toliko pripadamo i jedinstvenoj svjetskoj kulturi.
Redateljica predstave je iz Tunisa, u predstavi glumi više glumaca iz Tunisa, sudjeluju glumci Hrvatske drame: Edi Ćelić i Mario Jovev te glumica Talijanske drame Serena Ferraiuolo.
Poseban dojam na gledatelje ostavlja priča o boravku u kitu, kao i o životu na pustom otoku u moru. Zapravo priča govori da je teško biti drugačiji, i kao takav biti prihvaćen, te kako je takvim ljudima posebno teško izboriti se da društvo povjeruje u osobnu priču i razumije čovjeka.
Predstava dakle otvara cijeli niz pitanja, i govori o nizu ljudskih sudbina, te ostavlja veliki dojam na gledatelje.
Istaknuta fotografija: HNK Ivan pl. Zajc; Dražen Šokčević
#In the Belly of the Whale #Osvrt #predstava #premijera #U utrobi kita
