Tanka je linija između kulturne razmjene u pop kulturi danas i pukog prisvajanja muzičkih žanrova, ako uopće postoji ograničenje za copy/paste korištenje kulturnih oznaka u današnjoj glazbenoj produkciji i kulturnih, društvenih ili rodnih specifičnosti umjetnosti. Još u skorašnjoj prošlosti umjetnost ili glazba mogu imati svrhu, i ako može postojati izravna povratna informacija o svakodnevnom životu. Glazba je poput struje, glazba je kao misao koja putuje u valovima. Kretanje duž ili prema zvučnom valu ponekad je vrlo opuštajuće, a ponekad vrlo turbulentno. U glazbi putujemo s notama i zvukovima koji nas nekamo vode, i to je jedna fina funkcija mozga. Možemo biti emocionalno, duhovno, tjelesno „smješteni u drugoj dimenziji“, dakle mi možemo pratiti i pratiti zvučni val. Ali tko odlučuje o brzini tog toka (vala), kao i da li se krećemo u tom skladu?
Kada se britanski producent, ton majstor i glazbenik Gareth Jones zaposlio na jednoj radijskoj postaji, točnije na BBC-ju u Engleskoj, zainteresirala ga je tehnologija snimanja glazbe. U prošlosti nije bilo prijenosnih računala. BBC radio u Engleskoj 80-ih je tvrdio cjeloživotnu ljubav, s puno zaista zanimljive, raznolike glazbe koju su mladi ljudi mogli čuti samo na radiju. Gareth je također bio veliki ljubitelj klasične glazbe, a radeći na BBC-jevim kanalima klasične glazbe, bavio se i popularnom glazbom. Naučio je nešto o mikrofonima i stolovima za miksanje glazbe. U to su vrijeme Depeche Mode pokušavali snimiti album broj tri, jer su željeli uključiti velikog glazbenog producenta Alana Wildera u snimanje njihovog trećeg albuma, budući da je Fokk bio elektronički glazbenik, a Depeche Mode je u to vrijeme želio definirati žanr, odnosno elektro-pop u Ujedinjenom Kraljevstvu. „Nisam mislio da je to stvarno cool, više su me zanimale stvari koje nisu bile toliko na radiju. Samo sam mislio, to je pop bend, nisam htio biti uključen.“ Ali, govorilo se o povezivanju s Mute Records. Bendu Depeche Mode se svidio studio, kao i Gareth Jones producent i inženjer zvuka.
Kasnih 80-tih i ranih 90-tih, Jones je intenzivno radio u Njemačkoj, s tamošnjim njemačkim bendovima uključujući Palais Schaumburg, Ideal i Einstürzende Neubauten. Njegova veza s njemačkom glazbenom industrijom postala je vrlo važna kada je bio pozvan da snimi treći album Depeche Mode i završi album u Berlinu. U Berlinu se dogodio pravi „studijski miks“ koji je bio Garethov uvod u famozno razdoblje boravka u Berlinu svih važnijih imena današnje alternativne scene od Depeche Modea do Nicka Cavea (The Birthday Party). Daniel Miller producent iz Mute Recordsa radio je u istom tom Hansa Studiju u Berlinu. A tu je u isto vrijeme snimao The Birthday Party, prvi post punk bend Nicka Cavea i Micka Harveya, pa su producenti Gareth i Daniel počeli raditi na legendarnim albumima Depeche Mode i The Birthday Party. Snažna veza nastala je onda kada je Daniel Miller miksao svoj prvi album u tom studiju. Berlin je za Garetha Jonesa trajao devet godina i jedna bitna stvar u radu s Depeche Mode, a to je bila upotreba strojeva i računala, što je u to vrijeme bila novina. Bilo je to pristupačnije korištenje tehnologije u stvaranju zanimljivih verzija pjesama. Gareth je za snimanje koristio gitarska pojačala i sintesajzere na inovativan način, koji je u tom razdoblju postao dovoljno prepoznatljiv. Posebna se veza, primjerice, stvorila na albumu „Black Celebration” Depeche Modea na kojem su Gareth Jones i Daniel Miller jako dugo radili. Priča se da su na kraju potpuno poludjeli, a da se napetost i energija i dalje osjeća na tom albumu. Gareth Jones također je radio s legendarnim Blixom Bargelom, bivšim gitaristom Nick Cave and Bad Seeds, i sa Blixinim bendom Einstürzende Neubauten i Diamandom Galasom.
Dug je bio put od analognih strojeva preko digitalnih komponenti i računala, pa natrag na analognu opremu, malo onako, malo ovako, a sve s povratkom na proces rada na analognim trakama. Za (Einstürzende Neubauten), Jones je rekao da je „pjesma pod nazivom Yu-Gung napravljena analognim sekvencerom, sofisticiranija verzija, za Tangerine Dream. Bio je sofisticiraniji, ali ne tako lak za korištenje kao onaj prekrasni Arp sekvencer. Ali ovo je konstruirano sa sekvencerom i samplerom. Ovo je prvi put da je Neubauten koristio sekvencer i uzorke. Veliki luđački genij Blixa Bargeld bio je uz njega. Jasno čujemo sekvencere i semplere koji se koriste, Herr Einheit, to je jako brzo shvatio. Od cijelog benda on ju je odmah prihvatio. Na određene načine djelovao je kao gotovo animalistički u bendu.“
(Gareth Jones) je danas glazbeni producent, mikser zvuka, slikar i glazbenik, pionir inženjering zvuka u korištenju digitalne opreme koju je uključio u svoj proces nove tehnologije „semplera”. Jones koristi digitalne alate s analognim tehnikama snimanja i sintesajzerima iz 80-ih. Dobro poznat u krugovima elektronske glazbe, Gareth je producirao pet albuma za pionire elektro-popa Depeche Mode i šest albuma, albumi za synth-pop superzvijezdu Erasure, kao i nekoliko naslova za Wire, Einsturzende Neubauten, Diamanda Galas. Popis je ogroman, Bomb The Bass, Bronski Beat, Depeche Mode, Devo, Embrace, Erasure, The Futureheads, Garbage, Goldfrapp, Interpol, John Fokk, Madness, MGMT, New Order, Nick Cave, Orbital, Skunk Anansie, Sheep on Drogs itd.… Obučavan na BBC-ju, Jones je počeo raditi s novim valom 80-ih u Londonu i s prvom scenom glazbene industrije, tu uključujući rane singlove za britanski bend Madness i Johna Fokka. Preselivši se u Berlin 1983, radio je u legendarnom Hansa studiju 10 godina snimajući i miksajući Depeche Mode, Nick Cave & the Bad Seeds, The Birthday Party. Također je radio s njemačkim redateljem Wimom Wendersom itd… Sky TV u Velikoj Britaniji nedavno je naručila dokumentarni film o Hansa Studiju, gdje je obavljeno nekoliko intervjua s Garethom Jonesom. Njegova produkcijska soba sada se nalazi u Strongroom studiju u Londonu. Danas je Jones čest predavač na sveučilištima u Europi. Njegovi najnoviji glazbeni projekti uključuju ElectroGenetic, Nous Alpha, Spiritual Friendship i Sunroof s Alenom Wilderom.
Novi album Garetha Jonesa „Electrogenetic” može se naručiti na
www.vaughngeorge.com/product-page/gareth-jones-electrogenetic-vinyl-record, može se kupiti preko male glazbene produkcije, Aggromonkey Records u Londonu, a i smatra se svojevrsnim promatranjem života i smrti napisanim posebnim glazbenim jezikom. Djelo se promatra kao pokušaj razgovora, izjave ili diskursa, možda sugestije, koji tajanstveno čeka da bude doživljen. Riječ je o prvom albumu pod njegovim imenom, vrlo osobnog sastava. Album je izgrađen na modularnim zakrpama, gdje se, iako elektronička kompozicija, osjeća ljudski aspekt i ljudska emocija. Na omotu ploče nalazi se vjenčani prsten (prsten Garethovog oca) i egipatski simbol Ankh, simbol povezanosti i života. Album objašnjava duhovne inspiracije, koje su poput modularne sekvence, plesne. To sigurno nije pop i nije industrijska glazba, to je koherentnost koja prkosi žanrovima, a sve iz srca londonskog studija Strongroom Jones Garetha.
U intervju s Garethom Jonesom za engleske novine naravno pomenula sam glazbeni opus Blixa Bargeld s Nickom Caveom i Mickom Harveyem jer mi se činilo da je to možda u početku bio nekakav glazbeni eksperiment koji je zapravo utjecao na kreativnost i cjelokupnu ideju novog glazbenog koncepta kao nečeg sasvim drugog, gotovo kao „onomatopeja u književnosti” što u priču uključuje fenomen njemačkog benda Einsturzende Neubauten. „Općenito, post punk bend The Birthday Party i Blixin Einsturzende Neubauten su bendovi koji su bili izrazito avanturistički nastrojeni. Poznati po tome što su na početku svoje karijere doista sami izrađivali instrumente za sadašnju upotrebu. Oba benda traže objekte i sviraju na različitim predmetima, kao na glazbenim instrumentima. Vjerojatno nisu bili prvi koji su to činili, vjerojatno su bili futuristi na početku svojih karijera, čak i prije nego što je uspostavljen ‘punk stav’ u muzičkoj industriji. Bio je to post punk 80-ih. Očito je postojalo divno prijateljstvo i više stihova, dva glavna vokala u ova dva različita benda. Oba benda su potpuno različita, Blixa i Nick Cave dvije su potpuno različite osobnosti. Oba umjetnika, Cave i Blixa, imaju različite pristupe radu, potpuno različite stilove. Cave pjeva i piše na engleskom, a Blixa pjeva i piše na njemačkom. Dakle, oni su vrlo različiti. Ali, znate, postoji veza između svih nas. Glazba i umjetnost su tako, tako raznolike, i tako međusobno povezane, a i tako predivno bogate i raznolike. Sve te različite niti koje paralelno idu naprijed-nazad, u vremenu i prostoru. I krademo iz prošlosti i krademo jedni od drugih neprestano interpolirajući. Dakle, siguran sam da je među njima postojala posebna energija u razdoblju dok je Blixa svirao u bendu The Bad Seeds. A Bad Seeds su bili u najboljem izdanju, s posebnom energijom, i prije nego im se pridružio Blixa. I bili su potpuno posebni. Dakle, ovaj dio njihove karijere bio je njihov odnos u bendu, iako su se očito upoznali u Berlinu. Mislim da je Nick živio u Berlinu kad je upoznao Blixu i tako dalje. I bilo je to veliko prijateljstvo i divna suradnja. Bilo je prekrasno iskustvo vidjeti The Bad Seeds s Mickom Harveyem i Blixom u našoj galaksiji kojoj je potrebna dobra glazba.“
Fotografija: Dreger
#Blix Margel #Depeche Mode #Gareth Jones #Mick Harvey #Nick Cave #Wim Wenders
