Ivica Lukanović kandidat je SDP-a za primorsko-goranskog župana. Nekadašnji gradonačelnik Kastva i poznati gospodarstvenik u politički fokus iznova je izbio 2021. godine, kada je preuzeo ulogu čelnog čovjeka SDP-a Primorsko-goranske županije. Iako je u jednom dijelu medijskog prostora potpuno neobjašnjivo nevidljiv, Lukanović svih ovih godina „na terenu“ radi jako dobar posao među članovima SDP-a, ljudima bliskim politikama ove stranke i njihovom načinu razmišljanja, ali i onima koji ipak ne gledaju stranačku pripadnost, već neke druge kvalitete. Upravo zbog toga slogan “Ozbiljni ljudi za ozbiljan program”, koji je light motiv ove kampanje u potpunosti odgovara čovjeku s političkim i poslovnim putem kojega je Lukanović gradio. Ivicu Lukanovića u političkoj utrci za nasljednika župana Zlatka Komadine podržavaju koalicijski partneri, uz SDP tu su PGS, IDS, HSS i Lista za Rijeku, svima njima primarni je cilj omogućiti cjeloviti razvoj i novi gospodarski uzlet Primorsko-goranske županije.
– Župan Zlatko Komadina 24 godine svojim je političkim stilom dominirao našom Županijom, ali generacijske promjene do kojih je neminovno moralo doći utječu da otvorimo jedno novo poglavlje. Naravno da sam potpuno svjestan da moramo sačuvati vrijednosti koje su u Primorsko-goranskoj županiji ostale čiste i jasne, kao što su to otvorenost, tolerancija, uvažavanje, ljudska empatija i sve one ovdje prisutne dobre društvene norme. Moramo uzeti u obzir brzinu promjena što se oko nas događaju, naprosto sve procese trebamo ubrzati, učiniti ih efikasnijim, sva javne servise moramo brže dovesti do konačnog korisnika, do čovjeka. I kroz ozbiljan razvojni proces otvoriti kvalitetna radna mjesta jer naše ljude ne zanimaju bilo kakva radna mjesta. Kvalitetna radna mjesta ljudima će omogućiti da se realiziraju, da od toga dobro zarađuju i da si mogu priuštiti kvalitetan život u jednoj prekrasnoj okolini, u prekrasnom okruženju kakvog mi u Primorsko-goranskoj županiji imamo. Da bi se to dogodilo treba pokrenuti cjeloviti razvoj. Vidim mogućnosti kako pokrenuti razvoj, a politika tu može jako puno napraviti.
Vaš program je sveobuhvatan, naglasak je stavljen na čovjeka u punom smislu te riječi, apsolutno ne postoji područje koje njime nije obuhvaćeno i skupina koja je zanemarena. Zdravstvo, školstvo i obrazovanje, briga o starijima i nemoćnima, osobe s invaliditetom, naši najmlađi… Kako to mislite ostvariti?
– Slažem se da je program cjelovit i sveobuhvatan, u svakom segmentu iziskuje dodatnu efikasnost i nudi razvoj. No, moram naglasiti da čitav ovaj posao ima svoje uporište u zakonskim okvirima. Zakon kaže da se Županija mora baviti svim ovim društvenim sferama na određeni način. Kada čitate zakon to počinje od školstva, zdravstva, razvoja mreža kulturnih, socijalnih i drugih ustanova, tu je i prometna povezanost, ali i gospodarski razvoj. I još štošta. Zbog iskustva kojega sam stekao kao gradonačelnik Kastva točno znam što od javnih servisa treba isporučiti građanima. Kao privrednik, koji ima više od trideset godina poduzetničkog iskustva, koji je naučio što znači plaćati skupe kamate, isplaćivati plaće zaposlenicima i naplaćivati potraživanja, znam kakva je regulativa i kako bi javni sektor trebao djelovati prema tim ljudima. Sva moja dosadašnja saznanja i iskustvo koje sam stekao daju mi dobar uvid u širinu koju treba pokriti na poslu župana. Iza mene stoje rezultati, jamčim da sam spreman za veliki razvojni ciklus koji može učiniti dobro svim žiteljima Primorsko-goranske županije. Program ćemo realizirati ako pokrenemo sustav, samo efikasan sustav može na pravi način služiti građanima. A u središtu svih naših aktivnosti mora biti i jest čovjek.
Rijeka je središte Primorsko-goranske županije, ali uspješnost Županije ne mjeri se razvojem njezina središta, već upravo podjednakim razvojem svih njezinih dijelova. U Vašem programu naglasak je upravo stavljen na cjelokupnu Županiju, u posebnom su fokusu Gorski kotar i otoci.
– Često naglašavam vezu grada Rijeke s ostatkom Županije. Ozbiljan razvoj Rijeke, znači i ozbiljan razvoj okolnih općina i gradova. Također, što su kvalitetnije razvijene okolne sredine, kvaliteta života svih Riječana i Riječanki se povećava. To je vezano jedno s drugim. Čitav prostor Županije upućen je na grad Rijeku, mnogi žitelji PGŽ-e zadovoljavaju svoje potrebe u Rijeci i to nitko ne želi mijenjati i osporiti. No, Rijeka bi morala iskoračiti izvan svojih granica i šire se otvoriti ozbiljnim općinama i gradovima što su se formirale u njezinu okruženju, jer to su sada jako lijepo razvijene sredine i komplementarne gradu Rijeci. Mi zaista upućujemo na ozbiljniju suradnju između PGŽ i Grada Rijeke na korist svih. Otoci i Gorski kotar su specifična područja, za njih smo pripremili posebne programe razvoja, a uvažavajući pritom činjenicu da ta područja moraju imati poseban tretman.
Najavili ste otvaranje Ureda za Gorski kotar sa sjedištem u Delnicama, mislite li tako povećati efikasnost i ubrzati procese?
– Ured smo radno nazvali malom ambasadom za Gorane. I prema Županiji, ali i prema državi i čitavom okruženju. Taj ured bi trebao biti punkt na kojem će se lakše ostvarivati komunikacija s PGŽ, ali i mnogim onim zahtjevima koji moraju ići prema Zagrebu. Ne očekuju se tu nova zapošljavanja, Županija ima mnoge kadrove koji trenutačno rade u Gorskom kotaru, ali bi se tako naglasila njihova uloga i važnost. Između ostalog, jedan od kandidata za mojeg zamjenika je Toni Štimac, koji je svojim djelovanjem kao načelnik Općine Lokve u posljednjih 12 godina jako dobro upoznao situaciju, osobno sam Gorski kotar detaljno obišao, razgovarao sam s više od stotinu relevantnih ljudi s ciljem da pronađemo model razvoja. Moram reći da su rješenja na pomolu. Osim ureda, najavili smo završno osmišljavanje i pokretanje Goranskog ruralnog bonusa po uzoru na neke skandinavske države, investicija ne bi bila prevelika, a on bi trebao dovesti petstotinjak novih stanovnika u Gorski kotar.
Gorski kotar je nagrizen depopulacijom i u njemu treba stvoriti nove sadržaje, ali i dovesti nove korisnike. U prvom redu mislim na seniorsku populaciju i to kroz nekakav oblik senior-naselja i domova za starije. Njihov dolazak ujedno bi podigao kvalitetu zdravstvenih usluga i za lokalno stanovništvo, kojemu je trenutačno teško osigurati kvalitetnu uslugu.
Također, plan je dovesti i sportaše, jer postoji infrastruktura samo ju treba dodatno unaprijediti. Dovođenje sportaša mogao bi biti nukleus oko kojega bi se mogao razvijati ozbiljan turizam. Sportski turizam ima perspektivu, to je vid turizma koji jako raste, a za razvoj turizma u Gorskom kotaru, koji bi imao održivost, nema drugih šansi. Ljudi koji dolaze u Gorski kotar nisu spremni platiti za turističku uslugu onoliko, koliko bi privrednom subjektu trebalo platiti da bi on postao ekonomičan i ostao na životu.
Planiramo uvesti i paket pomoći poduzetnicima kroz koji bismo pokušali potaknuti razvoj agroturizama, nevjerojatno je saznanje da u Gorskom kotaru postoji nešto OPG-ova, ali trenutačno ne postoji niti jedan klasični agroturizam. I to želimo potaknuti. Oko poduzetničkih inicijativa ćemo graditi strategiju, jer one nude mogućnost da se razvije čitav set malih privrednih subjekata. Ponudit ćemo uvjete da se poticanjem poduzetništva ljudi lakše mogu ohrabriti na pokretanje poslovnih inicijativa
Gorski kotar je nevjerojatno važan iz nekoliko razloga. Tu su koridori koji presijecaju Gorski kotar, bioraznolikost koja nam je preznačajna, drvna masa, HEP-ovi energetski kapaciteti, tu je jadranski naftovod, željeznica, prometna infrastruktura, u tehničkom smislu to je najvažniji hrvatski koridor, sve prolazi kroz Gorski kotar. Gorski kotar je strateški prostor, a sve što se iz njega crpi, u mrvicama se u taj prostor vraća. Danas-sutra nećemo imati ljudi dovoljno da nam tu infrastrukturu održavaju, već sada su ugrožene neke vitalne funkcije i zbog toga moramo napraviti sve što možemo, moramo uložiti veliki napor da ljude tamo vratimo.
Gorski kotar je sigurno puno veći izazov od otoka?
– To je istina. Na otocima se mnoge stvari moraju pogurati jer se mogu pogurati, ako na vrijeme na otocima nešto stvorimo, osigurat ćemo preduvjet da lakše investiramo u Gorski kotar. Na otocima je nekoliko ključnih stvari, jedna od njih sigurno je prometna povezanost. Država tu mora napraviti puno s novim mostom na Krku, jer on je poveznica i s Cresom i Lošinjem. U prometnom smislu treba se posebno baviti Zračnom lukom Rijeka, jer ona ovakva ne može opstati, treba je gospodarski unaprijediti. Stručnjaci kažu da kao putnička zračna luka bez 500 tisuća putnika godišnje nema perspektivu, dakle treba ići u kombinaciju kargo tereta, treba osigurati logističke baze u kojoj će se napraviti servisna zona za zrakoplove i skladišni prostori za robu. Zračna luka Rijeka je pozicionirana na 200 hektara zemljišta i može se povezati s jednom drugom potrebom na otoku, a to je energetska neovisnost. Naš je cilj energetska neovisnost čitave Županije, a pokrenuli bismo je na otocima jer je u zatvorenoj cjelini to najlakše mjerljivo. Na svim kvarnerskim otocima se van sezone troši nešto manje od 50 megavata u vršnoj potrošnji, tijekom sezone ta se brojka udvostruči. Izgradnjom solarnih elektrana, vjetro-elektrana i iskorištavanjem snage mora cilj je u ove četiri godine pokušati sagraditi dovoljan kapacitet da otoci postanu energetski neovisni. I najbolje od svega je što ćemo to pokušati staviti u ruke građana, kroz energetske zajednice ponudit ćemo svakom stanovniku otoka da uloži u vlastitu energanu, tako ljudi mogu participirati u investiciji i od toga kasnije izvlačiti korist. Imali bi jeftiniju struju i od prodaje struje nešto bi zarađivali. Tako je vidim socijaldemokraciju, čovjek koji ima energiju, hranu i vodu pod kontrolom, on je slobodan čovjek.
Zračna luka Rijeka trebala bi postati mali kolodvor za ostale kvarnerske otoke. Dvadesetak godina stare su ideje o aerodromima na svim otocima, tako bismo potaknuli razvoj jako važne komponente, a to je prometna povezanost.
Na području čitave Županije, pa tako i na otocima, jako je zapuštena poljoprivreda, cilj nam je na otocima stotinjak hektara površine zapasati novim maslinicima ili nekim drugim voćarskim kulturama. Tada bi se biomasa mogla iskoristiti, danas je slučaj da biomasu vozimo na zbrinjavanje i to plaćamo umjesto da je pretvaramo u energiju ili kompost za prehranjivanje novih poljoprivrednih površina. Nevjerojatno zvuči podatak da bismo biomasom prikupljenom na Cresu mogli grijati 15,5 tisuća kvadratnih metara Cresa i Lošinja. A mi to sada ne činimo.
Kada je kultura u pitanju, poseban naglasak stavljen je na očuvanje čakavštine, odnosno čakavsku baštinu?
– Gubitak identiteta malih naroda nacionalna je problematika, s gubljenjem identiteta gubi se i jezik, a hrvatski jezik jest ugrožen. Čakavski jezik još uvijek ima dovoljno široku primjernu, ali nitko se njime ozbiljno ne bavi, ozbiljno ga ne evidentira i nitko ga ne čuva za buduća vremena. Čakavski jezik daje identitet ovome kraju, on je dio naše zavičajne baštine, a odlikuje se kroz govor, glazbu, pisanu riječ. Ideja je da se stvori ozbiljna ustanova koja će se upravo baviti prikupljanjem, dokumentiranjem, čuvanjem, izučavanjem i produkcijom naše čakavske baštine. Imao sam tu ideju i puno ranije, u svom drugom gradonačelničkom mandatu u Kastvu, ali nismo imali kritičnu masu niti novaca da to izvedemo, a pokazalo se da je bilo puno zainteresiranih. Imamo Katedru čakavskog sabora, imamo Ča čitalnicu, izdale su se neke ozbiljne knjige, a imamo i ljude koji se znanstveno bave tim pitanjem. Dakle, nukleus za takvu ustanovu postoji.
Da bi Županija uspješno funkcionirala neophodna je suradnja s Gradom Rijekom. Grad Rijeka i PGŽ možda jesu dva zasebna subjekta, dvije odvojene cjeline, ali su u stvarnosti jedno tijelo?
– Upravo to naglašavamo u našem programu. Postoji problem kojega Rijeka ima jer je tijesno zbijena podjelom nastalom preustrojem devedesetih godina, a neke važne stvari odcijepljene su od Grada Rijeke, poput zone Kukuljanovo. No, nije samo Rijeka ulagala u Kukuljanovo, ulagala je u njega čitava zajednica kroz iznimno važan dokument, prostorni plan iz 1974. godine. Taj dokument je postavio dobru perspektivu, a mi smo tu perspektivu tijekom godina traljavo koristili. Te granice su snažne onoliko koliko mi želimo da budu snažne. Županija će ponuditi partnerski odnos i vjerujem da ćemo u Gradu Rijeci imati kvalitetnog partnera da se jako isprepletu ti odnosi, siguran sam da su mnogi gradovi i općine u okruženju Rijeke spremni na ozbiljniju suradnju nego je to bio do sada slučaj. Nešto je do Županije, ali je puno i do Grada Rijeke. Granice treba učiniti elastičnima, treba se bolje povezati, više se dogovarati i raditi zajedničke projekte.
Čovjek ste koji zastupa kulturu dijaloga, u svom prvom saborskom govoru upravo ste ukazali na političku nekulturu, odnosno kulturu konflikta što vlada na političkoj sceni. U izborima za gradonačelnika, odnosno gradonačelnicu Rijeke upravo je ta kultura konflikta isplivala u prvi plan.
– To je situacija koju je bilo teško izbjeći i nadam se da ona neće dugo trajati. Teško je reći nešto što u ovom trenutku ne bi ispalo kultura konflikta. Činjenica je da političke stranke postoje da bi na svojim tijelima raspravljale o tome koga žele da ih predstavlja na izborima. Mi smo bili dosta hrabri što se tiče Grada Rijeke i odlučili da čovjek koji nas je do jučer predstavljao nije dovoljno dobar za taj posao i da želimo drugačije vodstvo. Ljudi u gradskoj organizaciji su promijenili kandidata za gradonačelnika, a to je izazvalo reakciju na koju mi više nismo imali utjecali. Žao mi je što se to dogodilo, ali nije prvi put u povijesti SDP-a. Imali smo sličan slučaj i u Opatiji.
SDP se kao stranka mijenja, evidentno je to iz dana u dan.
– Velika je uloga SDP-a što su se sačuvale tolerancija, uključivost i opća društvena klima u kojoj se ljudi ovdje mogu, bez obzira na to od kuda su i čiji su, dobro osjećati i pronaći svoju budućnost. SDP se mijenja. Prije dvadesetak godina dvije, tri osobe su dominirale političkom scenom, sada je drugačija situacija. Osobno nemam ambiciju dugo ostati u politici, čim prije želim nametnuti proaktivniju vrstu politike, uključiviju vrstu politike, koja želi pomagati mlađim ljudima da se što brže i što kvalitetnije uključe u političke procese jer oni su od iznimne važnosti za život. Na tome puno radimo.
Gospodarstvenik ste s dugogodišnjim iskustvom, čovjek iz realnog sektora, s ciljem da postanete župan. Kako ćete pomiriti te svoje dvije uloge?
– Poslovni sistemi koje sam razvijao na tržištu su jako dugo, poduzetnik sam od 1992. godine. Oni su prilično samostalni i tu ne bi trebalo biti problema. Niti do sada nije bilo velike poslovne aktivnosti između Županije i mojih tvrtki, one su na tržištu, izvozili smo proizvode na četiri kontinenta, radimo svugdje po svijetu. Ne vidim nikakvih poteškoća niti za poslovni sustav, a znam da ne treba brinuti o tome da bi Primorsko-goranska županija zbog toga imala problema.
Može li PGŽ bolje?
– I može i hoće. Rezultati će biti vrlo mjerljivi i vrlo vidljivi već na pola mandata, naravno ako to građani i građanke budu željeli. Odgojen sam biti pristojan i skroman, trudim se biti takav čovjek, kako ljudi budu odlučili tako će na kraju biti. No, ako se odluče za ovaj program i za ovu vlast, rezultati će biti vrlo brzo vidljivi i mjerljivi.
