Sinoć, 27. veljače, u Galeriji O.K. otvorena je izložba „Fotoarhiva“. U središtu postava nalaze se radovi riječkog fotografa Dražena Šokčevića i splitskog umjetnika Vanje Pagara.
Rad Vanje Pagara nastao je tijekom njegova boravka u Rijeci prije desetak godina. Pagar, akademski slikar koji se u svom radu koristi različitim medijima, u ovom slučaju poseže za fotografijom kao dokumentacijskim sredstvom. Njegov rad vezan je uz riječkog beskućnika Anđelka, osebujnu figuru koju se u to vrijeme moglo susretati na različitim lokacijama u gradu. Anđelko je umjetnika vodio kroz Rijeku i upoznavao ga s vlastitim načinom doživljavanja gradskog prostora, a Pagar se nekoliko tjedana kasnije vratio kako bi realizirao rad temeljen na tom susretu. Fotografije funkcioniraju kao dokumentiranje performansa, bilježeći zajedničko kretanje kroz grad i situacije koje su pritom nastajale. Prema sjećanjima iz tog vremena, Anđelko je jedno vrijeme boravio i u prostoru današnjeg Art-kvarta Benčić, gdje je znao i spavati pa i na drveću.
Nasuprot Pagarovu radu postavljene su fotografije Dražena Šokčevića koje povezuju dokumentarni pristup s dugotrajnim promatranjem gradskog života. Među njima se ističe serija fotografija dimnjačara koji jede sladoled, prvi put izlagana krajem devedesetih godina na izložbi čiji je koncept osmislio Krešo Kovačiček. Fotografije pokazuju važnost slijeda i vremenskog odmaka u čitanju pojedinog rada, dok se drugi dio Šokčevićeva interesa odnosi na ljude na društvenim marginama, među kojima je i beskućnica Olga, protagonistkinja jedne od fotografija.
Izložbu je otvorio Krešo Kovačiček, voditelj Galerije O.K. koji je u uvodnim riječima istaknuo kako je vrijeme da se ljudi pokrenu, izađu iz stanova i ponovno počnu dolaziti među ljude, na kulturna događanja.
O postupnom oblikovanju značenja fotografije govorio je i sam Šokčević:
“Umjetnost je proces. Klik, klik, klik! To je jedan trenutak. A onda se godinama kasnije pojavi priča. Tek poslije shvatiš što zapravo imaš. Prva fotografija Olge bila je moja predrasuda: dolazim s leđa ženi i vidim staricu u teškoj situaciji: kaput, krpe, marame, mrvice kruha u rukama, naborane ruke i meni je to kao fotografu motiv. Žena se okrenula, pogledala me i rekla: “Tko si ti?”, zatim me prepoznala i rekla: “Ti si!” i tada mi je poklonila osmijeh i pogled koji su me nadigrali. Taj ishod života koji sam dobio i danas me prožima. U tom trenutku to nisam razumio, to se dogodilo kasnije. Isto je bilo i s dimnjačarom. Spontano sam ga fotografirao dok oblizuje sladoled. Snimio sam cijelu seriju, a godinama sam koristio samo jednu fotografiju. Onda je Krešo rekao: “Ne, to je cijela priča.””
Ovo je snažna i direktna izložba, bez suvišnih objašnjenja ili konceptualnih zaobilaznica. Fotografije komuniciraju neposredno i prizori koje donose teško ostavljaju promatrača ravnodušnim. Prizori su sirovi, bliski i sugestivni, a njihova dokumentarna dimenzija dodatno pojačava dojam stvarnosti koju je nemoguće promatrati s distance.
Koncepcija izložbe koja se temelji na reviziji arhivskog materijala Galerije O.K. pritom se pokazuje kao izuzetno uspješna. Suprotstavljanje Pagarova dokumentiranja susreta s Anđelkom i Šokčevićeva fotografskog bilježenja gradskog života otvara jasan i čitljiv dijalog između različitih vremena i pristupa. Posebno se dojmljivim pokazuje način na koji je postav povezao dokumentaciju performansa s fotografskim serijama, čime arhiv postaje živ prostor interpretacije, a ne tek zbirka prošlih događaja.
Izložba ostaje otvorena do 4. ožujka.
Istaknuta i ostale fotografije: Marta Ožanić
