Osnovan 2011., kolektiv, ansambl i najbrojnija supergrupa uopće, jeboTon, večeras će napuniti Palach, otvoriti Impulse festival s motom koji je ujedno i naziv njihov albuma prvijenca- Širi ljubav ili šuti. S dobrom vibrom i u plesnim cipelama uputite se na koncert koji počinje u 20:00.
Popričali smo kratko ususret njihova dolaska u Rijeku.
Otvarate ovogodišnji Impulse festival. Riječani su istome jako privrženi, sjajna glazba vlada gradom tih tjedan dana, kroz razne manifestacije. K tome, svirate u svima nam dragom, kultnom Palachu. Koliki dernek možemo očekivati, da krenemo s laganim aerobikom na vrijeme za ublažavanje posljedičnog muskulfibera?
S jeboTon ansamblom uvijek treba očekivati rasplesanu atmosferu, tako da svakako preporučujemo neku vrstu aerobika ili barem laganih visinskih priprema. Možemo prije nastupa odraditi kolektivno razgibavanje sa publikom, ali konkretnu vrstu derneka i popratne zabavne sadržaje vam ne možemo otkriti jer ni sami još uvijek ne znamo što će sve obuhvaćati.
Za one koji „extra vergine” dolaze na jeboTon danas, 7. travnja, u Palach, mogu li zamoliti za kratki opis vašeg ansambla? Glazbeno, spiritualno, nit vodilja koja vas najbolje opisuje?
Moto jeboTona je „Širi ljubav ili šuti” (a to je i naziv debitantskog albuma jeboTon ansambla), tako da se fanovi koji će to tek postati mogu voditi tom idejom, odnosno mogu očekivati toplu atmosferu, nabrijanu svirku tuceta muzičara na akustičnim instrumentima koji svi pjevaju uglas i prekomjernu dozu zdrave zajebancije i neopterećene zaigranosti.
„Akustični megasastav nestalnog postava”. Uzbudljiv i jedinstven koncept u Hrvata. Okupljanje supergrupa (domaćih i stranih) uvijek izazivaju trnce i sladostrašće ljubiteljima dobre glazbe, a vi ste otišli i korak, ma čitav maraton dalje! Znamo da samo mijena stalna jest, ali koliko je grupa trenutno spojeno u ansamblu i koliko nas članova čeka na pozornici u Rijeci?
U ovom trenutku u ansamblu sudjeluju članovi iz sedam od trinaest ostalih bendova i izvođača unutar jeboTon kolektiva, a ukupna brojka članova koji su u optjecaju unutar ansambla je preko dvadeset. To je toliko širok krug ljudi da su se na promociji prvog albuma u KSET-u dva člana upoznala na bini neposredno prije nastupa.
U Rijeci možete očekivati desetak međusobno uigranih muzičara, desetak ljudi koji će jednoglasno i stadionski himnično pjevati melodiozne hitove s prizvukom punka, desetak ljudi koji nisu u stanju održati koncentraciju na više od dvije pjesme i desetak apsolutno prekrasnih i dobro raspoloženih idiota. Znači to je sve skupa četrdesetak ljudi pa se nadam da ćemo svi stati u Palach da ne moramo opet svirati razdvojeno u dvije prostorije.
Okupivši se sad već davne 2011. godine, najprije kao kolektiv, iz čega je proizašao ansambl. Usporedite očekivanja sa samih početaka do trenutnih projekata i planova za budućnost.
Na početku nismo imali nikakvih očekivanja osim da imamo osjećaj zajednice, uzajamnu podršku i zajedničke nastupe i suradnje bendova. Dosad je cijela priča oko jeboTona dodatno dobila na težini, barem zato što postoji u kontinuitetu već skoro petnaest godina, a i dalje ne djeluje izlizano, nego svježe i nabijeno energijom.
Trenutno se fokusiramo na rad labela u vidu izdavaštva i suradnje s drugim akterima i izvođačima u regiji, koji su dio sve veće i sve prisutnije alternativne scene što se tiče nastupa i medijske popraćenosti.
Dugoročno ne znamo ni sami koji su nam planovi, možda ćete nas vidjeti na Euroviziji, možda na glasačkom listiću kao opciju za parlamentarne izbore (ciljamo na to da će ljudi pomisliti da je napokon dodana opcija za poništiti listić bez potrebe za crtanjem genitalija u maniri starorimske tradicije), a možda ćete otvoriti vrata od podruma i zateći nas kako sviramo na fešti za koju niste ni znali da se tamo održava.
Uz toliko kreativnih glava, iskače li netko kao šef? I zasmeta li kad ego, zasigurno izmigolji katkad, ipak je riječ je mnogočlanoj kreativnoj sili. Kako ga pripitomite u takvim situacijama?
Za svaki segment postoji netko tko je oko toga iskusniji ili angažiraniji, ali nijedna od tih uloga nije potpuno fiksna i nitko ne nosi titulu glavne odgovorne osobe. A što se tiče ega, njega smo kroz ove godine druženja i suradnje naučili zatomiti i nadići jer jedan toliko velik sustav bez formalne hijerarhije uglavnom sam od sebe postiže da se ljudi orijentiraju na dobrobit samog sustava, a ne na interese i preferencije pojedinaca, tako da ljudi znaju da će biti prozvani i ismijani ako pokažu egoistične tendencije.
Ne zvuči lako „prešaltavanje” iz matičnog benda (ili čak nekoliko njih) u ansambl. Koje su najbitnije razlike i kakav je pristup u oba slučaja?
Prešaltavanje između ta dva koncepta nije toliko radikalno budući da se u oba slučaja najčešće radi o ljudima koji zajedno sviraju već godinama, a nerijetko su već svirali skupa u prethodnim projektima. Mislim da gitaristima tu bude najveća razlika jer se gitare odjednom zapravo čuju, za razliku od ansambla gdje uglavnom zvuče kao šuške.
Kod ansambla je pristup ležerniji od bendovskog budući da dosta rijetko imamo probe jer broj i sastav članova ansambla zna drastično varirati, a većinu pjesama izvodimo već godinama, tako da se obično skupimo samo kad radimo, uvježbavamo ili snimamo novi materijal. Bendovi su po tom pitanju puno aktivniji što se tiče novih pjesama, izdanja, nastupa i proba.
Koncept „jedinog cover benda koji izvodi isključivo vlastite autorske pjesme” zvuči neizmjerno zabavno. No, kao što znamo, napraviti dobar cover zeznut je zadatak. Moje mišljenje je da se treba što dalje odmaknuti od originala, istovremeno ga poštivati, ali i maksimalno ga okrenuti naglavačke. Vaš pristup i stav? I koliko kompromisa radite, tehnički i kreativno?
Slažem se s time da prilikom obrade neke pjesme treba poštivati original, a da ga se pritom okrene naglavačke. Vjerujem da je osnovna ideja svih pjesama koje smo obradili ostala prisutna i da se može osjetiti, ali da je aranžman dovoljno izvrnut i različit od originala da ne zvuči kopirano i suhoparno, nego da se osjeti vibe i zvuk ansambla.
Što se tiče kompromisa, oni su puno češće tehnički nego kreativni, budući da za konkretne dionice u nedoumici većinom isprobavamo varijante dok nešto ne sjedne kao najprirodnija opcija, a kod npr. ostavljanja ili transponiranja tonaliteta pjesme nekad dolazi do neminovne potrebe za kompromisom jer će pjesme barem djelomično često ići van raspona glasa barem jednom dijelu ljudi.
JeboTon je kroz godine postao i izdavač, a vaš album prvijenac „Širi ljubav ili šuti” izbacili ste 2018. godine. Kako procijenite, osjetite koji materijal ide za nečiji matični bend, a koji za ansambl?
Prije koju godinu smo shvatili da unutar kolektiva tako i tako sami radimo nakladu vlastitih izdanja u praktički kućnoj radinosti, tako da smo odlučili otići korak dalje i formalizirati ono što već radimo sami. Trenutno je u sklopu labela aktivno četrnaest izvođača uključujući ansambl, a tu su dobrim dijelom ljudi koji su već dugi niz godina sudjelovali u jeboTonu s drugim projektima i bendovima. Materijal koji ansambl obrađuje su dobrim dijelom pjesme nekadašnjih jeboTon bendova koji više nisu aktivni, mada se tu nađe i trenutno aktualnih izvođača kao što su IDEM i Porto Morto. Izvođenje i izdavanje pjesama nije ili/ili, odnosno ansambl izvodi i snima pjesme koje su članovi snimili i sa svojim matičnim bendovima.
Za Cvjetni trg, gdje su prve svirke ansambla počele, vjerujem da ste i danas posebno vezani. U međuvremenu ste rasli, svirate po klubovima, festivalima. Sigurna sam da postoji pokoja anegdota (a koja smije u javnost) koju možete podijeliti s neke svirke?
Nije anegdota sa svirke, ali jedna koja mi pada na pamet je kad smo 2017. bili na turneji po Istri i Kvarneru, druga postaja nakon Crikvenice bila je upravo Rijeka. Nakon svirke smo imali dogovorenu kombinaciju za smještaj, gdje je jedan od članova preko autobusa skupio ključ od prijatelja koji trenutno nije bio u stanu koji je unajmljivao. Svi smo ulazili u stan jedan po jedan (nas dvanaest) kroz uski hodnik na ulazu (pritom smo sa sobom nosili hranu i ogromnu lubenicu) i zatekli sina od vlasnika stana s ručnikom oko struka kako izlazi iz kupaone i govori nam da odemo otamo, tako da smo se samo okrenuli na peti nasred hodnika i izašli isto kako smo i skoro ušli.
Nakon toga smo u parku ispred zgrade razmatrali opcije dok je po nama sipila ljetna kišica, prvo da smo u cijelom tom kaosu zaboravili lubenicu u stanu i bi li tom tipu bio problem da se vratimo po nju, a nakon toga smo se sjetili da nam je netko nakon svirke poslao poruku na FB da dođemo prespavati kod njega ako nemamo smještaj. To je bio jedan veoma drag student iz Šibenika koji nas je ugostio i s kojim smo se podružili većinu sljedećeg dana.
Ljeto je pred nama, a tako i jeboTon ljetne turneje. Teško je u današnje doba dogovoriti trodnevni izlet na more, a kako ne bi bilo organizirati čitav ansambl za turneju po Jadranu. Sve pohvale za trud i volju! Gdje vas možemo ovog ljeta pronaći, poslušati i ponuditi vas koktelom nakon svirke?
Ovog ljeta radimo dvodnevni jeboTon festival na Martinskoj kod Šibenika, a plan je da bude za vikend 8. i 9. kolovoza, tako da smo već naveliko u pripremama za ljetnu jeboTon feštu na kojoj će nastupiti većina aktivnih izvođača iz kolektiva. Više informacija ćemo objaviti veoma uskoro, nakon što u narednih par tjedana izađu dva nova izdanja pod jeboTon labelom.
Pretpostavljam da su vrata ansambla uvijek otvorena za primanje novih članova. Imate li neki interni proces inicijacije za iste?
Inicijacija u jeboTon ansambl je veoma jednostavan postupak i sastoji se od samo jednog koraka – potrebno je jedino da osoba koja nam se pridružuje bude dugogodišnji prijatelj.
Van ansambla i matičnih bendova, tko vam je trenutno interesantan na domaćoj sceni?
S obzirom da smo pomalo inbred (uhljebljeni?) krug ljudi, dosta slušamo izvođače koji su dio našeg kruga poznanika i prijatelja, a trenutno među njima (a i na sceni općenito) ima popriličan broj izvođača koji imaju zanimljiv izričaj, zvuk i pjesme, npr. Klinika Denisa Kataneca, Seine, Mižerija, Duetto Chapetlewsky, Dunjaluk, Valentino Bošković, Vojko V…
Što se u zadnje vrijeme najčešće pušta na putovanjima? Ima li netko u ansamblu kome se glazbeno prepuštate u tim prilikama na milost i nemilost, nositelj usb-ova ili mix cd-ova?
Ono se sluša u autima poprilično varira, mada mislim da se dosad nije desilo da se netko prebaci u drugi auto zbog playliste, tako da bih rekao da smo stilski svi u sličnom (ali dosta širokom) rasponu muzike koja se sluša. U mom autu se obično vrti prastari nikad ažuriran USB na kojem su Jeff Rosenstock, Clash, Ramonesi, Beatlesi, Bonobo i Treći svijet od Haustora pa mi bude osvježenje kad netko pušta svoju listu, što u dostupnosti neta uglavnom bude sa streaming platformi. Zadnji put smo slušali novi album Ajs Nigrutina, a ponekad naprosto volimo uključiti lokalni radio da imamo autentično iskustvo.
#Impulse Festival #jeboTon #koncert #Palach #razgovor
