Josip Pančić, ugledni botaničar i profesor prirodnih znanosti, posvetio je svoj život istraživanju flore i faune Srbije, otkrivajući i opisujući brojne biljne i životinjske vrste. Njegova strast prema prirodnim znanostima rezultirala je značajnim doprinosima botanici, ali i zoologiji, mineralogiji i geologiji
Rođen 5. travnja 1814. u selu Ugrini kraj Bribira, Josip Pančić je svoje obrazovanje započeo u osnovnoj školi u Gospiću, a zatim nastavio gimnaziju u Rijeci. Unatoč interesu za prirodne znanosti, započeo je studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali se zbog nedostatka predmeta iz prirodnih znanosti prebacio na Medicinski fakultet u Pešti, gdje je 1842. uspješno obranio svoju doktorsku disertaciju na temu botaničke taksonomije.
Nakon stjecanja doktorske titule, Pančić je kratko vrijeme radio kao privatni liječnik, ali ga je sudbina odvela u Beč, gdje je upoznao Vuka Stefanovića Karadžića, poznatog srpskog filologa. Zahvaljujući preporuci Karadžića, Pančić je dobio priliku za posao u Srbiji te je 1846. počeo raditi kao liječnik u Kragujevcu. Godine 1853. preselio se u Beograd, gdje je postao profesor na gimnaziji. U Srbiji je ostao do kraja života. Prešao je na pravoslavnu vjeroispovijest, promijenio ime u Josif te postao prvi predsjednik Srpske kraljevske akademije.
Godine 1853. imenovan je profesorom prirodopisa i agronomije na Liceju (od 1863. Velika škola) u Beogradu, gdje je osnovao prirodoslovnu zbirku, knjižnicu i prirodoslovni kabinet, a utemeljio je i botanički vrt. Napisao je udžbenike iz zoologije (1864.), mineralogije i geologije (1867.), te botanike (1868.). Bio je rektorom Velike škole (1866.-1874.). Godine 1884. bio je postavljen za člana Državnog savjeta, što se je tada smatralo najvišim stupnjem u nečijoj činovničkoj karijeri.
Josip Pančić preminuo je 25.veljače 1888. u Beogradu. Pokopan je na starom beogradskom groblju. Njegovi posmrtni ostaci, po njegovoj želji, preneseni su na vrh Kopaonika. Posmrtni ostaci Josipa Pančića i njegove supruge Ljudmile prenijeti su 1951. godine u mauzolej koji je tamo sagrađen, i od tada vrh Kopaonika nosi naziv Pančićev vrh.
Ostavio je neizbrisiv trag u znanstvenim krugovima svojim ogromnim brojem naučnih radova i doprinosima botanici i prirodnim znanostima općenito. Njegovi radovi nisu samo doprinijeli znanju, već su također inspirirali buduće generacije znanstvenika.
U rodnom Bribiru njegovo ime nosi osnovna škola, a 1954. podignut je spomenik u parku pred kulom koji je kasnije prenešen na prostor kod nove škole, veoma vrijedan rad kipara Zvonka Cara. Kopija te plastike postavljena je 1986. pred hotelom ‘Omorika’u Crikvenici, jer taj hotel nosi ime po Pančićevu otkriću. Na Trsatu je Pančićev park početkom 30ih godina uredio Josip Kulfanek (park je kasnije preimenovan u Park narodnog heroja).
U Bribiru se nalazi ruševina rodne kuće na kojoj je postavljeno spomen obilježje, te postoje neke naznake da bi se u skoroj budućnosti pokrenula obnova i da bi se kuća uredila kao trajni spomen na ovog velikog znanstvenika.
Istaknuti vizual: Josip Pančić, izvor: Vinodolska općina
#botanika #Crikvenica #Josip Pančić #obljetnica #Srbija
