„Od mora do gora” je festival koji već više od deset godina organizira riječki ogranak Društva hrvatskih književnika, točnije Davor Grgurić, pjesnik i aktivist iz Delnica, koji živi na relaciji Rijeka-Delnice. Riječ je o nastupima književnika iz svih dijelova Hrvatske, a ponekad i iz drugih država, u osnovnim i srednjim školama u Gorskom kotaru te u Rijeci. Radovala sam se pozivu jer u Gorskom kotaru, rodnom kraju moje mame, nikad nisam imala književni nastup, a i davno sam posjetila taj kraj. No svaki put kad bi bus za Rijeku prošao kraj Fužina, ili stao zbog pauze u Delnicama ili Ravnoj Gori, tada bih se obično sjetila maminog Tršća, malog mjesta u kojem je živjela do svoje četrnaeste godine.
Dok sam bila mala, odlazili smo ondje obiteljski, nekad ljeti. Pamtim ta prohladna ljeta, jednom je u kolovozu pao snijeg, nekad smo išli i do obližnje Slovenije, a brali smo i borovnice, po goranski risance, koje su bile puno ukusnije od ovih koje sada možemo kupiti po trgovačkim centrima ili na placu. Mama mi je pričala sve o obitelji, o ocu koji je stradao kad je ona imala ni nepunih godinu dana, o baki koja je živjela s nama u Zagrebu, dok smo još bili u memljivom podstanarskom stanu na Rudešu, kasnije u Velikoj Gorici. Baka je tijekom Drugog svjetskog rata neko vrijeme bila u talijanskom logoru, ondje joj je umrlo dvoje djece, a uspjela je othraniti njih osmero. Pričala mi je mama o obrocima s kupusom i krumpirom, o savijačama, skromnim jelima na kojima je odrasla.
Pamtim štrukle po goranski, sa zaskom, mljevenim špekom i budline, crijeva napunjena kruhom, lukom i slaninom. Sve je to učila moja baka mamu. I još i raditi vrhunsku orehnjaču i pafticu od ružičkov, odnosno od rogača. Moja baka je bila i antifašistica i katolička vjernica. Naučila me sve molitve, spominjem to u pjesmi „Čazbukcen” koja se nalazi u knjizi „Grudi i jagode” . Posebno sam voljela goranski govor. On ima kajkavske osobine uz prijelaze prema susjednim čakavskim i slovenskim govorima. Moja majka bi tako pričala sa sestrom i svim onim goranskim rođacima koji su otišli živjeti u SAD, Francusku ili Njemačku.
Danas je Gorski kotar sve prazniji, na žalost. Nema dovoljno posla, mladi odlaze. U Srednjoj školi Delnice gdje se školuju budući šumari, na pitanje o ostanku ili odlasku iz rodnog kraja, većina učenika je rekla kako bi voljela ostati. Davor mi je pričao o odrastanju u Delnicama, o teškim zimama, kad brzo se spusti mrak, i danima nema svjetlosti („Douga je škura nuč/i potrt škrte zimske doan”), o mladim danima kad se osjećao izoliran i od svijeta kulture. Tek dolaskom u Rijeku na fakultet, počinje se povezivati s književnim krugovima, objavljivati, a danas je i predsjednik DHK u Rijeci, uređuje Književnu Rijeku, organizira susrete, povezuje krajeve, živi između Rijeke i Delnica. I na kraju sve ovisi o čovjeku. Tako je i u školama. Neki profesori se trude djeci približiti suvremenu hrvatsku književnost, posebno poeziju, ali ima i onih koji se k’o pijan plota drže već davno pokojnih pjesnika i pjesnikinja, i ne žele ni čitati nove autore, a kamoli djeci pružiti nove uvide, sve to uz isprike kako nema prostora ni vremena.
Čitala sam djeci pjesme „Terstje spava” u kojoj se spominje i Klek, i vile i mitologija tog kraja i pjesmu „Čazbukcen” . Čitala sam na Filozofskom fakultetu i „Iranske pjesnikinje”, jer činilo mi se važnim da se djeci bar malo približi Istok, pa i Iran i iranska kultura za koju i danas postoji predrasuda kao da je riječ o divljoj zemlji, a ne o posebnom indoevropskom jeziku i kulturi koja poštuje svoje pjesnike. O suvremenoj pak gorskokotarskoj književnosti malo saznajemo. Čitala sam tek odličnu poeziju Goranke Branke Arh, koja je ujedno i povjesničarka umjetnosti, ponijela sam iz Rijeke nove brojeve časopisa Književna Rijeka, knjige pjesama Davora Grgurića: to su duboke pjesme, koje propituju postojanje čovjeka, ali Davor piše i one u kojima poetizira svoj kraj, baš kroz kajkavski goranski govor, mek, zaokruženi topao. U okviru festivala čitali smo poeziju i u Rijeci, na balkonu Filodramatike. Austrougarske svodovi i Mediteran se prožimaju, ulicom kao fluks riječi protječu ljudi, neki zastaju.
Pjevam jazzy. Mašem Lauri, nekim prolaznicima koji plješću nakon čitanja poezije. Život teče, poezija se stapa s gradom, nije odvojena od života. Čitaju je i pišu na društvenim mrežama, od razdoblja korona krize posebno. Od tada, rekao nam je ravnatelj osnovne škole u Delnicama, i ljudi sve češće dolaze u goranski kraj. Na kraju puta, s vidikovca Petehovac, promatramo Delnice u kotlini, u daljini Alpe, Risnjak, Snežnik, Triglav, posvuda inje, svjež zrak i tišina. Ona primordijalna. Od koje sve započinje. Treba samo pisati jer inače „šlater te bu”…
Darija Žilić ČAZBUKCEN Prije spavanja često kažem čazbukcen, dugo nisam mislila o značenju te riječi, ponavljala sam je misleći na baku, na njene molitvenike i slike iz Lourdesa… I tek nedavno, slučajno sam saznala da govorim – čast Bogu, na maminom i bakinom goranskom dijalektu i onda sam se postidjela jer slabo ga poznajem, a i malo je knjiga pisano njime, sjetim se onda Željke Čorak i njenih Krhotina, pomišljam kako bih mogla početi sakupljati riječi, priče, pjesme tog kraja, a ne samo, kao dosad, risance, krumpir i biljke za kuhanje planinskog čaja. Davor Grgurić DELNICE Lepouta muaduste Točnu znoan koaj se spod moadeh joat tic na nuoven nebi mislešte: Voaša muadust bulje od noaše leti i krlüte voaše bulje so od krlüt kej so negdar spod neba noašo muadust uahku nosile. Saj taku je odvavik: Zdraf čouvik bouneme ne v'rjoame, srieč'n ne muore sasma shvatet lecko nesriečo, a zalublen misle da nijēna ljubaf lecka nej taku lebuoka i lejpa, glih ku ljubaf kej koaple z's neguovega otprtega srca. Taku i van muadust voaša zglieda ku najbulja i najlejpša, kakuovo dos'doajne svejt iše nej ni videu ni odživeu. Mislešte da popjefke voaše najbogateja vroata duše otpierajo, da šoale so voaše najbojl smejšne, a devoane so van najbojl zanimlive. (Nigdar nihče nigder nej živeu i uživau v muaduste taku bogoate i sriečne kakuova glih je voaša?) I dobru je da je taku! Deca dobreh src, deca uahke viere, i trejba da van muadust sriečnu i naivnu leti, ku saka muadust seh kej so prejk oud vas v snoago glih svaje muaduste v'rjejle. Pestile vas buomo da se spod moadeh joat tic na nuoven nebi mislešte: Voaša muadust sije največ topline i najviečje svetlu doaje d'noašneme svejte! Dok glih taku mislešte i z's takuovo viero srci greješte, voaša muadust buo bulje od noaše letejua i krlüte voaše bulje buodo od krlüt kej so negdar spod neba noašo muadust uahko nosile. [Lepouta – ljepota; muaduste – mladosti (f, sg. G); točnu – točno (pril.); znoan – znam; koaj – što; spod – ispod; moadeh – mladih; joat – jata (n, pl. G); tic – ptica (f, pl. G); nuoven – novom(e); nebi – nebu (n, sg. L); se mislešte – si mislite; voaša – vaša; muadust – mladost; bulje – bolje (pril.); noaše – naše; krlüte – krila (n, pl. N); voaše – vaša; bulje – bolja; so – (je)su; krlüt – krila (n, pl. G); kej – neodređena zam,jenica, ovdje u značenju: koja; negdar – nekad, nekoć; noašo – našu; uahku – lako; nosile – nosila; saj – tá; taku – tako; odvavik – oduvijek; zdraf – zdrav; čouvik – čovjek; bouneme – bolesnome; ne v'rjoame – ne vjeruje; srieč'n – sretan; ne muore – ne može; sasma – sasvim; shvatet – shvatiti; lecko – tuđu; nesriečo – nesreću; zalublen – zaljubljen; misle – misli, razmišlja; nijēna – nijedna; ljubaf – ljubav; lecka – tuđa; nej – nije; taku – tako; lebuoka – duboka; lejpa – lijepa; glih – baš; ku – kao; kej – neodređena zamjenica, ovdje u značenju: koja; koaple – kaplje; z'z – iz; neguovega – njegovoga; otprtega – otvorenoga; taku – tako; van – vama; zglieda – izgleda; najbulja – najbolja; najlejpša – najljepša; kakuovo – kakvu; dos'doajne – dosadašnji; svejt – svijet; iše – još; nej videu – nije vidjeo; odživeu – odživjeo; mislešte – mislite; popjefke – pjesme; najbogateja – najbogatija; vroata – vrata; otpierajo – otvaraju; šoale – šale; najbojl – najbolje, ovdje u značenju: najviše (pril.); smejšne – smiješne; devoane – razgovori; van – vama; najbojl zanimlive – najviše zanimljivi, tj. najzanimljiviji; nigdar – nikada; nihče – nitko; nigder – nigdje; nej živeu – nije živjeo; uživau – uživao; v – u; muaduste – mladosti (f, sg. L); bogoate – bogatoj; sriečne – sretnoj; kakuova – kakva; dobru – dobro; deca – djeco (n, pl. V); dobreh – dobrih; src – srca (n, pl. G); uahke – lake; viere- vjere (f, sg. G); trejba – treba; sriečnu – sretno; naivnu – naivno; saka – svaka; seh – svih; kej – neodređena zamjenica, ovdje u značenju: koji; prejk – prije; oud – od; snoago – snagu; svaje – svoje; so v'rjejle – su vjerovali; pestile buomo – pustili budemo, tj. pustit ćemo; največ – najviše; najviečje – najveće; svetlu – svjetlo; doaje – daje; d'noašneme – današnjemu; svejte – svijetu; z's – s(a); takuovo – takvom; viero – vjerom; srci – srce; greješte – grijete; buo – bude; bulje – bolje (pril.); buo letejua – bude letjela; bulje – bolje (pridj.); buodo – budu] (gorskokotarski kajkavski govor - Delnice) Tež'k snejg je pau Tež'k snejg je pau na misou tvajo kaku ne bo šundrau gorke riči o pr'čoakanen miere i strplive ljubave, kej na prolejtje znuova trejbale so zroast. Preteška je zima goranska. Douga je škura zimska nuč i potrt škrte zimske doan. Sporu se čez samoučo vlejčejo. Ti več znoaš kaku se za zimo sproavla, koje misle i besejde trejbaš špoarat, počoase se na nime grejt i te i toan š nime posvejtet stozo počoasnega starejna od kojega ni trda zima bržeja nej. V'rjoameš da s'mo trejba se pr'mieret, z's toplino jednoaku študierat o miere i ljubave, sē dok doan se stiegne, zora se osmejhne, a zima osuoabe i pouoahke projde dregder t'r se sunci i viera vrnejo va tvaje skromne rečenice. Al' toa put je šuo dregač, zima je bojl teška, a riči so suabeje t'r majn (ku i noada) vrejdejo. Tež'k snejg je pau na misou tvajo, i zglieda da ne boš pr'čoakau mier i strplivo ljubaf, kej na prolejte znuova trejbale so zroast. Va škurine i samouče starust se pr'čoakau prejk ku se uspjeu vrnet sunci i viero va tvaje skromne rečenice. [tež'k – težak; snejg – snijeg; je pau – je pao; misou – misao; tvajo – tvoju; kaku – kako; ne bo šundrau – ne bude uništio; gorke – tople; riči – riječi; pr'čoakanen – dočekanom; miere – miru (m, sg. D); strplive – strpljivoj; ljubave – ljubavi (f, sg. D); kej – neodređena zamjenica, ovdje u značenju: koji; prolejtje – proljeće; znuova – iznova; trejbale so zroast – trebali su izrasti; douga – duga; škura – tamna; nuč – noć; potrt – pokvaren, uništen, ovdje u značenju: slomljen; škrte – škrti; zimske – zimski; doan – dan; sporu – sporo (pril.); čez – kroz; samoučo – samoću; se vlejčejo – se vuku; znoaš – znaš; kaku – kako; zimo – zimu; se sproavla – se priprema; misle – misli; besejde – riječi; trejbaš – trebaš; špoarat – štedjeti; počoase – polako (pril.); nime – njima; se grejt – se grijati; te i toan – tu i tamo; š – s(a); posvejtet – posvijetliti; stozo – stazu (f, sg. A); počoasnega – sporoga; starejna – starenja (n, sg. G); trda – tvrda; bržeja – brža; nej – nije; v'rjoameš – vjeruješ; s'mo – samo; trejba se pr'mieret – treba se primiriti; z's – s(a); toplino – toplinom; jednoaku – jednako; študierat – razmišljati; sē dok – sve dok; se stiegne – se rastegne, tj. se produži; se osmejhne – se osmjehne; osuoabe – oslabi; pouoahke – polako; projde – prođe; dregder – drugdje; t'r – te; sunci – sunce; viera – vjera; se vrnejo – se vrate; va – u; tvaje – tvoje; toa put – taj put, tj. ovoga puta; je šuo – je išlo; dregač – drukčije; bojl teška – bolje teška, tj. teža; riči – riječi; so – su; suabeje – slabije; majn – manje (pril.); ku – kao; noada – nada; vrejdejo – vrijede; zglieda – izgleda; ne boš pr'čoakau – ne budeš dočekao; mier – mir; strplivo – strpljivu; ljubaf – ljubav; škurine – tami; samouče – samoći; starust – starost; se pr'čoakau – si dočekao; prejk ku – prije no; se uspjeu vrnet – si uspjeo vratiti; viero – vjeru](gorskokotarski kajkavski govor - Delnice)
Naslovnica: Ines Podobnik
#Darija Žilić #Davor Grgurić #Delnice #poezija #Ravna Gora
