Prvenstveno prijateljice, Kekica i Kereš, uz Katarinu Jurić, osnivačice su plesnog centra K2K, situiranog na riječkoj Brajdi. Povijest centra započinje 2013. godine, povratkom Kristine Paunovski iz Nizozemske, nakon studija na prestižnoj plesnoj akademiji Amsterdam School of the Arts te Maje Kereš iz SAD-a, nakon sedmomjesečnog sudjelovanja na edukacijskom plesnom programu Broadway Dance Center-a, u New Yorku. Vrativši se u Rijeku, s ciljem širenja i prenošenja novih iskustava, vještina, znanja i pristupa akademske plesne tradicije odnosno urbane hip hop kulture, Kereš i Kekica, zajedno s Jurić, pokreću zajedničku plesnu platformu, K2K centar. Nakon recentnog povratka Kekice sa stipendirane rezidencije International Choreographers Residency (ICR) American Dance Festival-a (Durham, N.C.) te Maje Kereš iz LA-a, gdje aktivno djeluje posljednjih 8 godina, razgovarali smo s riječkim plesnim umjetnicama, afirmiranim na međunarodnoj plesnoj i izvedbenoj sceni.
Riječki plesni centar K2K, više od deset godina okuplja veliki broj polaznika njegovih programa, njegujući i prenoseći diverzne plesne tehnike, od suvremenih praksi, hip hop-a, baleta, heels-a i jazz-a, nudeći ujedno i teorijske satove, ali i satove usvajanja osnovnih praktičnog i teorijskog znanja o tijelu i pokretu za izvedbene umjetnike. Čini se da je inkluzivnost, premrežavanje plesnih vrijednosti i otvorenost ka eksperimentu jedan od primarnih ciljeva osnivanja centra?
Kereš: Od samog početka, odnosno trenutka formiranja K2K-a, inovacija je početna pretpostavka na kojoj počiva vizija centra. Već smo prvog tjedna njegova postojanja organizirale tjedan „otvorenih vrata”, na kojima su sudjelovali brojni plesni umjetnici, instruktori i koreografi iz Hrvatske i regije, a s ciljem pružanja što je moguće većeg opsega znanja i vještina koje polaznici K2K programa mogu usvojiti.
Kekica: Model otvorenosti zadržali smo svih ovih godina – na početku nove sezone programa, nudimo i mogućnost razgovora na našim info punktovima, a s ciljem upoznavanja programa, tima i prostora u kojem djelujemo. Što se tiče samog programa plesnih satova, on je koncipiran na način da bude afirmativan prema svim granama plesa i njegovim nadgradnjama, ali je s druge strane, na neki način i marginalan, ne temeljeći se na jedinstvenim praksama već je u tom kontekstu sklon eksperimentiranju i crossover-u, što je ujedno i interesno područje mojeg djelovanja.
Unatoč zajedničkim vrijednostima koje njegujete u svom djelovanju, različite niše interesa u okviru plesne umjetnosti doprinijele su diverzitetu programa K2K centra. Koja su to nova iskustva u okviru pojedinačnih angažmana oblikovala jedinstveni identitet K2K-a?
Kereš: Uz česte nastupe Flame-a kao i kroz osobni angažman s koreografima i izvođačima na razini Hrvatske, već sam tada počela razvijati svoj interes i stjecati iskustvo performera na većim pozornicama i setovima, što je bilo vrlo značajno za početak moje karijere kao plesača. Povratkom u Rijeku iz New York-a, svakako sam dobila iskustvo kvalitetne strukture programa i profesionalnog napredovanja, odnosno vizije prakse koja meni osobno odgovara i kakvu bih htjela ukomponirati u pristup rada sa svojim učenicima. Vještine koje sam ondje stekla iscrpnim treninzima baleta, jazz-a i street jazz-a, suvremenog plesa, hip hop-a, vogueing-a, waacking-a, house-a, popping-a, locking-a, heels-a, kao i mnogih drugih stilova, dovela su me do profesionalne implementacije u različitim kulturnim i/ili komercijalnim sektorima, što barem u to vrijeme nije bilo praksom u Hrvatskoj. Mislim da je zapravo naš najveći uspjeh u tome što smo iz osobnog iskustva mogle prenijeti novim generacijama svijest o tome da pojedinačni i zajednički napori ipak „negdje vode”.
Kekica: U tom kontekstu bih se nadovezala da iako je otvorenost prema različitim plesnim praksama postojala i u Hrvatskoj, s druge je strane nedostajala osviještenost o tome što i kako s tim znanjem napredovati u profesionalnom smislu. Boravak i djelovanje u inozemstvu, gdje je situacija na području plesne industrije puno bolje strukturirana, doveli su do jačanja svijesti o daljnjim mogućnostima razvoja, kako onog kreativnog, tako i napretka na profesionalnom nivou, odnosno stvaranja vizije za daljnjim djelovanjem.
U djelovanju K2K, ključna je i vaša pedagoška uloga. Kako prepoznajete perspektivne polaznike i na koji ih način usmjeravate?
Kereš: K2K je otvoren za sve polaznike i u kontekstu toga, zapravo je prvenstveni razlog dolaska novih članova njihov hobi. Mi smo kao voditeljice, trenerice i mentorice tu da među individuama prepoznamo talente, dodatno ih usmjerimo profesionalnom napredovanju i razvoju, te u tom vidu, damo potreban zalet osvještavajući ih da se ne ograniče djelovanjem u K2K-u. U tom kontekstu, velik je broj polaznika programa koji su nakon plesnog iskustva u K2K-u išli na daljnju profesionalnu edukaciju, što smatramo našim velikim uspjehom.
Unatoč zajedničkom radu i uspjehu, obje se možete pohvaliti značajnim pojedinačnim uspjesima. Što je to što vas, kao individue – samostalne plesne umjetnice, pokreće i inspirira u profesionalnoj karijeri? Što vas razlikuje?
Kekica: Moj je primarni interes uvijek ples, u svim njegovim formama, kroz najrazličitije medije. Rekla bih da je na oblikovanje mog današnjeg umjetničkog senzibiliteta, najviše utjecao život u Hrvatskoj, gdje zapravo nisam mogla postići željene rezultate u profesionalnom smislu ili na željenoj akademskoj razini pa sam u tom nastojanju da pronađem program koji bi podržao moje interese, a koji su se ticali različitih stilova, došla do Akademije u Amsterdamu. Vrativši se u RH, nastavila sam se educirati kroz različite programe i nadograđivati akademske temelje iz Amsterdama. U tom kontekstu moram istaknuti kako suvremeni ples u Rijeci ima jednu posebnu vrijednost, a kojeg predvodi čitava generacija izvrsnih plesnih umjetnika, kao što je npr. umjetnička organizacija Trafik. Unatoč tome, moj je senzibilitet prema plesu uvijek u nekom cross over-u i sa suvremenim, i s komercijalnim, underground te ulično-klupskim stilovima. Zapravo svi moji interesi spajaju rubove praksi koje najčešće egzistiraju samostalno u našem podneblju, kao što je npr. i odnos prema plesu kroz likovne i vizualne umjetnosti. U tom procesu potrebe za kreativnim nadogradnjama, odnosno premrežavanju izvedbenih i vizualnih praksi, upisala sam Akademiju vizualnih umjetnosti AVA u Ljubljani, gdje trenutno studiram, a primjer takvog interdisciplinarnog umjetničkog pristupa je i projekt „Roza Kletva” koji se 2022. godine izvodio u Rijeci u prostoru Export drva te u Zagrebu u Galeriji Miroslav Kraljević. Koncipiran kao performans i umjetnička instalacija u nastajanju, „Roza Kletva” je nastala kao produkt zajedničkog rada suvremenih izvedbenih i vizualnih umjetnica – Andreje Brozović Adžić-Kapitanović, Koviljke Ljuštine, Sare Salamon, Nike Cuić, Anamarie Cvitković, Veronike Mesić, Sare Pavleković Preis, Rine Barbarić i mene. U konačnici, mogu reći da danas, moj umjetnički senzibilitet njeguje ujedno i tradiciju plesa kao povijesnu baštinu koja je ključna za sve potencijalne nadogradnje, ali koji se konstantno transformira, kao fuzija koja objedinjuje višestruke interese, umjetničke ili komercijalne naravi.
Kereš: Kao i Kekica, mogu reći da također fluktuiram u svojim interesima, između toga što obožavam educirati i voditi, kao što obožavam koreografirati i stvarati, svoje ideje realizirati iz apstraktnog, netaktilnog u vidljivo i taktilno. Iako se „na van” čini da smo Kekica i ja odabrale različite puteve, naši su temelji i vrijednosti identični, samo slijedimo svoj nagon, instinkt. Nikada u našem zajedničkom radu nije bio problem što imamo različite interese, to se dapače pokazalo kao bogatstvo, i upravo to cross-over-anje, sagledavanje izazova s različitih pozicija i pronalazak kako različite pristupe prilagoditi vlastitom obrascu, izgradilo nas je u današnjoj karijeri. Upravo su nas ta znatiželja i praćenje vlastitih nagona, na istoj emotivnoj razini, dovele do naizgled različitih interesa, što je u mojem slučaju pretežito hip hop, odnosno urbani plesni stilovi, čiji je epicentar događanja u Americi. U tom vidu, ono što mi je u Hrvatskoj nedostajalo jest nedostatak neposrednog znanja – otišla sam u centar tih zbivanja da ih koliko je moguće upijem iz direktnog izvora, a što me u konačnici dovelo do toga da postanem dio te industrije i živim taj život u kojem se ples tretira kao posao, u okviru kojeg imam i radno vrijeme, kao plesač freelancer, od projekta do projekta. Intenzivan rad i prethodno ostvarene brojne audicije, dovele su me u konačnici i do poziva na projektima, kakav je bio i do sada moj najveći angažman, turneja s Justinom Timberlakeom. S druge strane, nekada se dogodi da neke projekte, koje zaista želim – ne dobijem pa tek s odmakom shvatim zašto je zapravo dobro da se nisu dogodili. Taj optimistični stav sagledavanja razloga kao nečeg što se moralo dogoditi (ili ne dogoditi) za neko više dobro, moja je osobna filozofija koja me vodi u karijeri, odnosno životu općenito.
Na koji način financirate plesni centar K2K koji pravno postoji kao neprofitna udruga? Ostvarujete li podršku od Grada?
Kekica: Plesni centar K2K se financira prvenstveno kroz priljev iz članarina, iako financiranje u vidu održivosti još uvijek „pronalazi svoj put” ka egzistenciji. Naravno, prijavljivale smo programe i na javne natječaje, prijavljujemo i dalje. U tom vidu, otvorene smo za vanjske suradnike, entuzijaste, koji bi nam pomogli u što kvalitetnijem pristupu koncipiranja prijave projekata na javna sredstva. Ipak, u ovom kontekstu bih htjela naglasiti kako je ono, što meni osobno najviše nedostaje, inicijativa da naše programe ili nastupe, posjete predstavnici institucija – naš gradonačelnik, ravnatelji muzeja i ini djelatnici. Potencijal za konkretne predložene promjene vidim u odazivu spomenutih predstavnika institucija na naše pozive kako bi vidjeli čime se bavimo i na temelju vlastite procjene, prihvatili naš rad kao kvalitetu. Temeljem takvog pristupa, stvaraju se realni temelji za daljne potencijale suradnje, ali i mogućnosti javnog financiranja. U širem kontekstu, sa svrhom dugotrajne koristi za cjelokupnu zajednicu, predlažem uvođenje i definiranje pozicije unutar kulturnog sektora koja je poznavatelj izvedbenih umjetnosti te koja aktivno prati događanja na domaćoj i internacionalnoj sceni te time strateški sudjeluje u razvoju i povezivanju plesne scene s institucijama.
Autor fotografija i snimke: Aleš Suk
#K2K #Kristina Paunovski Kekica #Maja Kereš #Ples #Plesni centar K2K
