Izložba Ivana Moleka „Rekonstrukcija – Test Department“ nije tek nostalgični povratak jednoj epizodi riječke alternativne prošlosti. Ona je pokušaj da se rekonstruira vrijeme u kojem glazba više nije morala biti ugodna, melodiozna ni zabavna, nego je mogla biti buka, udarac, metal, tvornički ritam i politička gesta.
Test Department, britanska grupa nastala početkom osamdesetih, pripadala je onom krilu industrijske i eksperimentalne scene koje je zvuk shvaćalo kao prostor otpora. Umjesto klasičnog rock instrumentarija, koristili su metal, otpadni industrijski materijal, udaraljke, buku i fizičku snagu izvedbe. No, iza te buke nije stajala provokacija, nego vrlo jasna svijest o radu, državi, moći, represiji i dostojanstvu ljudi koji žive od vlastitih ruku.
Upravo je na to u svom uvodnom obraćanju podsjetio Krešo Kovačiček, istaknuvši da je Molekova izložba prije svega izložba o njegovoj dugogodišnjoj fascinaciji Test Departmentom. Govoreći o prvoj polovici osamdesetih, Kovačiček je podsjetio na trenutak kada industrijski rock i eksperimentalna glazba iz avangardnih tradicija 20. stoljeća preuzimaju provokaciju, buku i društveni angažman, a zatim ih pretvaraju u novi alternativni izraz.
Posebno je naglasio vezu Test Departmenta s radničkim pokretima i štrajkovima rudara u Velikoj Britaniji, ali i širi kontekst scene kojoj su, svatko na svoj način, pripadali Laibach, Einstürzende Neubauten i drugi izvođači koji su početkom osamdesetih mijenjali pojam popularne glazbe. Ta glazba, rekao je Kovačiček, nije ostala bez utjecaja. Naprotiv, njezin se trag osjeća i danas, upravo zato što je u zvuk unijela fizičnost, sirovost i neposrednost koju kasnija digitalna proizvodnja često nije mogla ponoviti.
Velid Đekić izložbu je otvorio prisjećanjem na koncert Test Departmenta i čovjeka koji je nakon nastupa ljutito rekao da su mogli osnovati političku stranku, ako su se željeli baviti politikom, odnosno da je on došao slušati glazbu. U toj rečenici, kazao je Đekić, sadržane su dvije ključne riječi za razumijevanje Test Departmenta: zvuk i politika.
Kod industrijske glazbe, naglasio je, zvuk nikada nije bio samo zvuk. Bio je to zvuk tvornice, kolektivnog rada, ritma proizvodnje, buke strojeva i tijela uklopljenih u sustav. A čim se govori o tvornici, neizbježno se otvaraju pitanja rada, uvjeta rada, zajednice, države i moći. Test Department se, za razliku od mnogih izvođača, nije skrivao iza dvosmislenosti. Dok je kod Laibacha, prema Đekićevim riječima, frustrirajuće upravo to što nije moguće do kraja razabrati stav, kod Test Departmenta je on bio otvoren i jasan: ljudski rad, dostojanstvo pojedinca, zajednica i otpor državnoj i društvenoj represiji.
Zato je, smatra Đekić, Rijeka gotovo prirodno mjesto za ovakvu izložbu. Grad koji je velik dio svojeg identiteta izgradio na industriji, radništvu, tvornicama i dvama snažnim industrijskim razdobljima, austro-ugarskom i jugoslavenskom, ima dovoljno vlastite povijesti da razumije što znači kada metal, buka i ritam prestanu biti samo estetika, a postanu sjećanje na jedan nestali svijet.
Autor izložbe Ivan Molek govorio je o vlastitom susretu s Test Departmentom, podsjetivši da su mu tih godina jedan od glavnih izvora informacija bili New Musical Express, riječki Val i krug ljudi koji su pratili novu glazbu. U početku se, rekao je, činilo da su Laibach i slične pojave tek ekscesi vezani uz lokalne sredine, poput rudarskog Trbovlja, no ubrzo je postalo jasno da se u glazbi događa nešto dublje.
Struktura pop pjesme počela se mijenjati. Umjesto privlačne melodije dolazili su oporost, fragment, buka i udarac. Koncerti Test Departmenta, prisjetio se Molek, djelovali su kao da se odvijaju u tvornici. Njihova političnost pritom nije bila stranačka ni institucionalna, nego izvaninstitucionalna i avangardna. Kada su podržavali rudare, nisu to činili kao produžena ruka neke političke organizacije, nego kao umjetnici koji su razumjeli da se pred njihovim očima gasi jedna industrijska epoha.
U tom smislu „Rekonstrukcija – Test Department“ nije samo izložba o jednom bendu, jednoj sceni ili jednoj davnoj epizodi Palacha. To je izložba o gradu, industriji, zvuku, ali velikim dijelom i o tome što ostaje kada tvornice utihnu, kada buka strojeva postane dio kulturne memorija.
Molekova rekonstrukcija zato ne vraća samo Test Department u Rijeku. Ona vraća i pitanje može li grad koji je izgubio velik dio svoje industrijske stvarnosti još uvijek čuti njezin zvuk.
Izložba u Galeriji O.K. ostaje otvorena do 14. svibnja.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
