U četvtak 14. rujna, s početkom u 19 sati, u prostoru Šegvićeve „Kockice” Muzeja grada Rijeke, otvara se velika izložba „Kolekcija Vugrinec: Metamorfoze figurativnog (1880. – 1970.)”, okupljajući vrhunska djela hrvatskog modernizma i postmodernizma – djela Vlahe Bukovca, Emanuela Vidovića, Mencija Clementa Crnčića, Mirka Račkog, Miroslava Kraljevića, Oscara Hermana, Vladimira Becića, Vilka Gecana, MIlivoja Uzelca, Jeronima Mišea, Lea Juneka, Krste Hegedušića, Slavka Kopača, Otona Glihe, Miljenka Stančića, Ivana Rendića, Roberta Frangeša Mihanovića, Rudolfa Valdeca, Branislava Deškovića, Ivana Meštrovića, Milene Lah, Ivana Kožarića, Vanje Radauša, Vojina Bakića, Dušana Džamonje, Koste Angelija Radovanija, Ksenije Kantoci, Branka Ružića, Ivana Lesiaka i brojnih drugih velikana nacionalne povijesti umjetnosti.
90,5 x 75,5 cm, 1920.
Kolekcija pokriva vremenski raspon od početaka moderne krajem 19. stoljeća do 70-ih godina prošlog stoljeća, a to, samo po sebi, nameće izričajnu i filozofsku distinkciju pri kojoj umjetnikov habitus, svaki pojedinačno jedinstven, biva modeliran prekretnim povijesnim događanjima znatna intenziteta. Govorimo o razdoblju pada ustaljenih obrazaca monarhijskih sustava, o dvama svjetskim ratovima neshvatljivo golemih, tragičnih razmjera, o velikoj gospodarskoj krizi kapitalizma, o egzistencijalizmu i putu na Mjesec te drugim društvenim događajima. Sve su to tek neke od natuknica, atributi 20. stoljeća koji, stavljeni u kontekst sve prisutnijeg ateizma, opravdavaju pojavu moderne, odnosno stilskih varijacija i umjetničkih formacija prve polovice 20. stoljeća.
Proteklih dvadeset i pet godina, izoštrenim fokusom i kolekcionarskom ustrajnošću, Davor Vugrinec sakupio je neka od kapitalnih djela hrvatske moderne umjetnosti. Sustavnom dugogodišnjem prikupljanju prethodila je unaprijed određena vizija, cilj da se stvori zbirka nacionalnog značenja koja će u razdoblju od posljednja dva desetljeća devetnaestog stoljeća, kroz distinktivne likovne izme prve polovice 20. stoljeća pa sve do kraja Novih tendencija 70-ih godina, imati težinu zbira likovnih događanja u hrvatskim krajevima.
Iako je riječ o izvaninstitucionalnom fundusu, njegova organizacija, stručna interpretacija i vidljivost u javnosti uvelike pridonose snažnoj afirmaciji i valorizaciji hrvatske umjetnosti. Zbirka je više puta izlagana u Hrvatskoj (Umjetnički paviljon u Zagrebu, Narodna galerija u Ljubljani, osječki Muzej likovnih umjetnosti i drugdje) te u inozemstvu, a djela iz Vugrinčeve kolekcije sve su češće integralni dio muzejsko-galerijskih izložbenih programa.
50 x 49 cm, 1921.
Radovi postavljeni u prizemlju – neka od kapitalnih djela hrvatskog impresionizma i simbolizma – uvode nas u formiranje hrvatske moderne krajem 19. stoljeća. Riječ je o djelima Vlahe Bukovca, Emanuela Vidovića, Mencija Clementa Crnčića, Mirka Račkog i ostalih važnih aktera toga razdoblja. Predstavili smo i đake münchenskog kruga s početka 20. stoljeća – Miroslava Kraljevića, Oscara Hermana i Vladimira Becića. Nastavljaju se hrvatski ekspresionistički dometi, neki od kojih su Gecanov Cinik (1921.) i Uzelčeva Magdalena (1921.) te realizmi dvadesetih poput Mišeova Dalmatinskog pejzaža (1924.) ili Becićeva Pejzaža s mostom (1925.). Idejna cjelina prvog dijela izložbe završava odabranom prijelomnicom hrvatske likovne umjetnosti dvadesetog stoljeća, Crtačem (1940.) Lea Juneka.
Poslijeratna umjetnost prikazana je na prvom katu i nastavlja se na Zemljaše i radove socijalne tematike započete još u tridesetim godinama prošloga stoljeća. Jedini je imperativ pri odabiru djela za izložbu bio da pripadaju figuraciji, što se dolaskom enformela i novih likovnih tendencija nametnulo kao „izazov“. Pojedini će autori i u poslijeratnom razdoblju ostati čvrsti zagovornici figuracije, kakav je bio Krsto Hegedušić, a na izložbi vrlo značajno mjesto zauzimaju dva njegova remek-djela iz toga vremena, Liqueur Foxy (1958.) i Jutro dimnjačara (1964.). Drugi će slikari, poput Slavka Kopača, Alberta Kinerta ili Ive Šebalja, probijati granice i rastakati obrisne linije gotovo do neprepoznatljivosti, zadržavajući pritom figurativnu osnovu. U kolekciji nije izostavljen ni rad Otona Glihe, majstora hrvatskoga krajobraznog slikarstva, kojim još uvijek ne zadire u svoj budući apstraktni izričaj. U magični i nadrealni svijet vode nas tri antologijska djela Miljenka Stančića, umjetnika s kojim je Davor Vugrinec započeo svoje kolekcionarstvo.
Usporedno sa slikarstvom, donoseći priču o kiparskim dosezima u promatranom razdoblju, izložena su i djela značajnih kipara hrvatske moderne Ivana Rendića, Roberta Frangeša Mihanovića, Rudolfa Valdeca, Branislava Deškovića, Ivana Meštrovića i drugih pa sve do odabranih predstavnika poslijeratnog razdoblja – Milene Lah, Ivana Kožarića, Vanje Radauša, Vojina Bakića, Dušana Džamonje, Koste Angelija Radovanija, Ksenije Kantoci, Branka Ružića i Ivana Lesiaka.
Autorica izložbe: Ema Makarun
Produkciju i organizaciju izložbe, podržali su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Rijeka, Primorsko-goranska županija, Turistička zajednica Kvarnera, Bastian d.o.o., Wine & Co d.o.o, FAMBRA d.o.o., R-KVARNER d.o.o., SVIJET MORA d.o.o., Wiener osiguranje te VIG d.d..
Reprodukcija s naslovnice: Bela Čikoš Sesija, Penelopa, ulje na platnu, 60 x 110 cm, 1895.
#Branislav Dešković #Branko Ružić #Dušan Džamonja #Ema Makarun #Emanuel Vidović #Ivan Kožarić #Ivan Lesiak #Ivan Meštrović #Ivan Rendić #Jeronim Miše #Kockica #Kolekcija Vugrinec #Kosta Angeli Radovani #Krsto Hegedušić #Ksenija Kantoci #Leo JUnek #Meni Clement Crnčić #Milena Lah #Milivoj Uzelac #Miljenko Stančić #Mirko Rački #Miroslav Kraljević #Muzej grada Rijeke #Oscar Herman #Oton Gliha #Robert Frangeš Mihanović #Rudolf Valdec #Slavko Kopač #Vanja Radauš #Vilko Gecan #Vladimir Becić #Vlaho Bukovac #Vojin Bakić
