U četvrtak, 23. studenog u 17:00 sati održat će se u MMSU Rijeka komemoracija za Zlatka Kutnjaka (Rijeka, 1950. – Rijeka, 2023.). Govorit će povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Nadežda Elezović, umjetnik Damir Stojnić i likovni kritičar i kustos Branko Cerovac, koji su radili i prijateljevali s Kutnjakom.

Kutnjaka ćemo pamtiti kao neumornog buntovnika i duhovitog kritičara društvene zbilje, provokatora institucionalne inercije i malograđanštine, koji je svoju izoliranu poziciju na riječkoj sceni zabilježio izjavom, „U umjetničkom smislu, ja sam u Rijeci sam.“

Po zvanju akademski slikar (diplomirao 1979. na ALU u Zagrebu), po svjetonazoru performer, svojim umjetničkim djelovanjem u javnom prostoru označio je početke akcionističke prakse na području Rijeke. Usprkos osamljeničkoj poziciji koju je često isticao, zauzeo se za rad u kolektivu pa još za vrijeme studija postaje suosnivačem neformalne skupine Kastavski krug okupljene oko Galerije „Vincent“ u Kastvu. Prva akcija pod nazivom “Umjetnost je – Umjetnost nije” koju Kutnjak izvodi na riječkom Korzu zajedno s fotografom Rankom Dokmanovićem, zauzima mjesto prve javne akcije na riječkom području. U vidu fotodokumentacije čuva se u zbirci MMSU. Akcije je radio i van Rijeke, od kraja sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, u Zagrebu, s Grupom šestorice autora, osobito s Vlastom Delimar i Željkom Jermanom, na Rapskim likovnim susretima 1980., Jednodnevnoj koloniji s greškom u Mošćenićkoj Dragi, 1981. Od sredine osamdesetih godina, iako je rijetko izlagao, Kutnjak je intenzivno slikao. Služio se tekstualnim elementima i govorom u prvom licu, oblikujući satiričke prikaze o aktualnim političkim i ekonomskim manipulacijama. Njegovu estetiku kritičke paranoje, kako ju je nazvao povjesničar umjetnosti Boris Toman, karakterizira i ciklus slika „Pompeanci“, 2004. – 2006., koji su predstavljeni na retrospektivnoj izložbi u MMSU, 2006. Za izložbu, „Umjetnost je – umjetnost nije“ – odabrani radovi 1970. – 2006., koju je radio s kustosom Brankom Cerovcem, Kutnjak je dobio likovnu nagradu Ivo Kalina za najbolju izložbu na području suvremene umjetnosti održanu tijekom 2006. godine u Rijeci.

Dođite da se prisjetimo umjetnikove buntovničke praske i promišljanja koji su bili inspirativni za mnoge umjetnike i umjetnice, „S obzirom na to da osjećam da živim u stezi koja želi deformirati čiste i jednostavne vrline svojstvene svima – romantiku, ljubav, rad, naprosto ne želim i ne dozvoljavam samom sebi nastavak tog „represivnog“, nego to kao takvo svojim radom razotkrivam i pri tom ne biram sredstva – od olovke do toaletpapira. Time nagovještavam mogućnost slobodnog umjetničkog djela.