Ili „Mene netko zajebava“? ORA ET LABORA …U/R/BI ET O/R/BI ? – Izložbe 1./2., po izboru iz MMC d.o.o. – DEPOA, u Galeriji O.K., nedaleko ulaza u MMSU na novoj adresi i u novom postavu, potkraj ljeta Gospodnjeg 2025.
I.
MENE / KUTNJAKA / NETKO ZAJEBAVA
„Netko“ ili NEŠTO: POREDAK, DRŽAVE, REŽIMI, VLADE, VLADAJUĆE IDEOLOGIJE, „ZASTAVE“, „JEDNOSTRANAČJE“-„VIŠESTRANAČJE“, POLITIČARI I STRANKE?
Od rođenja pa do groba.
Naime, državna heraldika, simbol ZASTAVE, rasporeda, PORETKA „BOJA“: PLAVE, BIJELE (NE-BOJE U SREDINI, AKROMATSKE), CRVENE – i/ili – OBRNUTIM slijedom, OVISNO O STRANI GLEDANJA, „RELATIVNOSTI“ LIJEVO – DESNO / DESNO – LIJEVO, GORE – DOLE. KAO NA RAZDJELJKU DUGE, VALOVITE „KOSE“ NA FAMOZNIM „KRISTOLIKIM“, „DUEREROVSKIM“, „MALJEVIČEVSKIM“ AUTOPORTRETIMA (MULTIPLI – AUTOPORTRETIMA) ZLATKA KUTNJAKA – u postkonceptualnoj slikarskoj instalaciji (instalacijama) iz razdoblja 1981. – 1989. VIDI REPRODUKCIJE NA STRANICI 27 – U KATALOGU RETROSPEKTIVNE IZLOŽBE „ZLATKO KUTNJAK / UMJETNOST JE – UMJETNOST NIJE / ODABRANI RADOVI 1970. – 2006.„ Koncepcija izložbe, odabir djela, obrada dokumentacije, tekst, postav, urednik kataloga i voditelj radova u MMSU-u u Rijeci 2006. i potom u Varaždinu 2007.: Branko Cerovac, viši kustos; MMSU, Rijeka, 2006.
Broj kataloga: 235 / Naklada: 300 primjeraka
Zlatni pigment i blago SMB – vojni (JNA) ton i „prizvuk“ na podlozi također imaju veoma važno simbolično- anti – ideologijsko značenje u Kutnjakovu „kolorističkom“ pristupu temi MENE NEKO ZAJEBAVA! I godine su veoma znakovite, ciklus/-i/ iz razdoblja 1981. – 1989. (O tome više u nizu kataloga i tekstova objavljenih od 1989. nadalje – tijekom ’90-ih i 00-ih.)
Dokumentarne i umjetničke fotografije iz fotolaboratorija majstora Ranka Dokmanovića, Kutnjakova prijatelja i suradnika, veoma su značajne za percepciju Opusa Kutnjak. Neke od njih ponovo su pokazane kao segment Kovačićekove izložbe u Galeriji OK, a u daleko većem broju bile su na retrospektivnim u MMSU-u (na staroj adresi!) i u Varaždinu (2006. – 2007.), te reproducirane u katalogu retrospektive, sukladno mome odabiru eksponata, fotografija, reprodukcija. Na fotografijama vidimo „isječke“ prizora s akcija, samostalnih i skupnih, izvedenih u Zagrebu, Rijeci, na/u Rabu, Mošćeničkoj Dragi… (potražite ih rasute u katalozima, na webu, na raznim internetskim adresama).
Nego, da se vratimo multipli – instalaciji s „nanizanim“ arbitrarno nadopisanim imenima i prezimenima (dopisala Tajči Čekada). Taj proizvoljan niz imena (manje – više poznatih upućenoj publici) NIJE uopće presudan da bi se RAZUMJELO „što je Autor ZK htio reći“. Mogao je, naime, nanizati SVA imena građanki i građana SFRJ ILI EX-YU I REPUBLIKE HRVATSKE sukladno interpretaciji „PORETKA BOJA“ ZASTAVE- koja čini POTKU, MATRICU kroz cijeli niz „subordiniranih“ POLITIČKOJ, ADMINISTRATIVNOJ DRŽAVI, pa tako i SREDIŠNJOJ VLADI & LOKALNIM „SAMOUPRAVAMA“ – s navodnicima ili bez njih, KAKO VAM ODGOVARA! VAMA. Slikar je – pošto je također I ON SAM – POD TOM „ZASTAVOM“ – mogao I VLASTITO IME („NEKI“ TAMO „Zlatko Kutnjak“!) napisati. O TOME SE RADI: U TOME JE KLJUČNI „ZAJEB“ TE POSTSLIKARSKO – POSTKONCEPTUALISTIČKE „ZAJEBANCIJE“! Svi smo „podređeni“ ISTOM NAČELU ADMINISTRATIVNO-POLITIČKE / IDEOLOGIJSKE/ REPRESIVNE / INSTITUCIONALNO – UPRAVNE vladavine: „tiranije“, „terora“, ma koliko deklarativno bio „demokratski“, „pluralistički“, „inkluzivan“, „različit“, „tolerantan“ i-tako-dalje! – UVIJEK JE – „OTUĐENA MOĆ“, „DRŽAVA“, „VLAST“ – „NEČIJA“ – „ČIJA“? Tko je SUVEREN, VLADAR/-ICA u „Državi“. Nije li Ime u toj slagalici / piramidi / hijerarhiji PORETKA, u suštini PROIZVOLJNO „izabrano“ PRAZNO MJESTO (doduše privremeno „popunjeno“ Nekom / Nekim)? Jasno da jeste. Tako je utemeljen i tako funkcionira pravni poredak „društva“ odnosno „države“, a i „grada“.
Zlatko Kutnjak NIKADA nije bio „BEZ GREŠKE“ politički podoban, „ispravan“, „bezgrešan“, kako za „SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE“ tako niti nakon raspada te i takve DRŽAVE.
Kutnjakova umjetnost uvijek biva „izgažena“, PROBLEMATIČNA, NIKAD nije samo „JE“, uvijek, načelno UMJETNOST „JE“X – PREKRIŽENO! – NIJE! Zato sam JA, autor i urednik i Retrospektivne izložbe kao projekta i kataloga izložbe – TAKO NASLOVIO IZLOŽBU I KATALOG: prema upravo TOJ akciji/akcijama iz davnih godina 1978. odnosno 1979. O tome više – u katalogu. I u RAZGOVORIMA objavljenim „u ona vremena“ u časopisu „Zarez“ (Razgovori – Kutnjak, Cerovac, Marjanić). Potražite ih po arhivama ili na webu (ima ih u PDF i slično, treba ih iskopati), ili u „Kronotopu H.P.“ Suzane Marjanić. Razgovori, iz razdoblja 2006. – 2014. I tekstovi, članci, osvrti na sve to.
TKO je, dakle, Subjekt te „objektivne“ ZAJEBANCIJE!? Na to pitanje nije lako „odgovoriti“. Ipak je to UMJETNIČKI rad, „subjektivan“, NEDOKAZIV. Ne da ga se „verificirati“ niti „falsificirati“, OPOVRĆI. NIJE „znanstveni rad“, „znanstvena teorija“.
Kao niti „1.MAJ“. Ili pak sličica „Pompejanac na putu za 3. maj“. A SVI SE SPOMENUTI RADOVI ODNOSE NA – „SOCIJALIZAM“, na „SFRJ“ i na „SRH“ odnosno „RH“. KOJE UMJETNIK NE SLAVI – NEGO RADI I MISLI! O tome su govorili i pisali za ovaj portal, Artkvart.hr, Krešo Kovačićek, Kristijan Sirotich i Bojana Guberac, u najavama i za trajanja izložbe i po Zatvaranju, nedavno. Zbog toga upućujem čitateljstvo na njihove tekstove i na fotografije već objavljene o izložbi I. / II.
A nekoliko mojih priloga o umjetniku Zlatku Kutnjaku možete također lako naći na portalu Artkvart.hr, među kolumnama „RIJEČKI CINIK“.
