Onečišćenje mora u Kostreni više nikome nije novost, ali široj javnosti tek počinje biti jasan obujam zagađenosti i ozbiljnost ove ekološke katastrofe.
Zahvaljujući građanskoj inicijativi Čuvari Kvarnerskog Zaljeva i njihovom članu Borisu Bradariću, dijalog oko problema onečišćenja kraškog podzemlja i mora kod Rafinerije Urinj postaje sve konkretniji. U listopadu prošle godine pokrenuli su i peticiju “Spasimo plaže na Kvarneru”, a nakon što je skupljeno više od 3000 potpisa, premijeru su uputili otvoreno pismo u kojem traže veću transparentnost i osnivanje Vijeća koje će pratiti sanaciju.
“Sanacija je prepuštena INI, a transparentnost cijele sanacije onečišćenja nije dobro komunicirana prema mještanima Kostrena i PGŽ koji najviše trpe zbog ovog problema. Država od svake litre goriva koja je ovdje proizvedena uzima 2/3 novaca. Kada se je onečišćenje i dogodilo sama država je bila 100% vlasnik, tako da je i resorno ministarstvo odgovorno za ovaj problem. Tražimo jasne vremenske okvire, troškovnik i tko je odgovoran za sve procese sanacije, a Vijeće bi to sve nadgledalo i komuniciralo prema javnosti”, stoji u obrazloženju peticije.
Prema saznanjima Bradarića, INA nastoji sakriti pravo stanje njihove opreme i stvaran opseg ekološke katastrofe.
Vašu je inicijativu „Spasimo plaže na Kvarneru” podržalo više od 3000 građana. U kojoj je fazi inicijativa?
Peticija je poslana uredu Predsjednika Vlade RH i proslijeđena je i Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije koji su odgovorni za nadzor nad industrijskim kompleksom RNR lokalitet Urinj. Namjerno smo peticiju poslali uredu Predsjednika Vlade RH jer smo mišljenja da resorno ministarstvo ne vrši nikakvu kontrolu nad radom INA-e, ne vrši kvalitetan nadzor na opremi i instalacijama RNR, niti kontrolira knjigu preventivnog održavanja, a to nas je upravo dovelo u ovu opasnu situaciju. Kao čovjek od struke ne mogu shvatiti da je moglo doći do korozije spremnika i cjevovoda ako se INA držala industrijskih standarda u održavanju petrokemijskih instalacija. Nadamo se da ćemo dobiti poziv na sastanak kako bi predali peticiju sa svim potpisnicima i kako bi detaljnije objasnili naše zahtjeve.
Kada su se pojavili prvi znakovi zagađenja u Kostreni?
Manja curenja počela su 20 godina nakon otvaranja rafinerije 1985. godine, što se poklapa sa neprovođenjem prve velike sanacije opreme i instalacija koju INA nije izvršila na vrijeme. Intenzivno se ispumpavaju ugljikovodici iz kraškog podzemlja od 1993. godine pa sve do današnjeg dana kada su naručene dodatne potopne pumpe.
O kojem stupnju zagađenja u ovom trenutku govorimo? Može li se uopće mjernim uređajima ustvrditi točna koncentracija ugljikovodika, otrovnog plina koji može biti i opasan po život…
Ako iz korodiranih spremnika curi godinama onda možemo govoriti o tisućama tona ugljikovodika koji su nestali u kraškom podzemlju i koji se godinama ispiru podzemnim vodama te cure u more. Na lokalitetu curenja ugljikovodika izmjerili smo 25ppm H2S.
To je opasan plin koji u većim koncentracijama može biti smrtonosan.
Na našim instalacijama kod 10ppm dolazi prvi alarm i onda se moramo skloniti u zaštićene prostorije ili koristiti masku s komprimirajućim zrakom.
Tko je trenutačno odgovoran za procese sanacije?
Država ovaj ekocid smatra ekološkim incidentom te je sanaciju prepustila INA-i. Mi smo mišljenja da je ovo ekološka bomba koja može svaki čas eksplodirati i da je treba tretirati kao ekološku katastrofu. Državne institucije moraju prije svega temeljito pregledati instalacije i opremu RNR i utvrditi stvarno stanje tih istih. Sanacijom ili zamjenom spremnika cjevovoda spriječit će se daljnje curenje u podzemne kaverne. Isto tako treba se pregledati i sanirati procesna kanalizacija te tankvane oko spremnika koji isto tako propuštaju. Imamo informacije da je dosta toga u derutnom stanju i ne bi se uopće smjelo koristiti u procesu prerade nafte.
Početkom godine se dogodilo i da su plutajuće brane popustile i ugljikovodici plutali prema Kostreni i Rijeci. Kako nadležni reagiraju na takve situacije?
Mi imamo osjećaj da se je država pomirila s ovom situacijom pa nam je izlijevanje ugljikovodika u more postala normalna stvar. Svakodnevno špricanje mora s Radiagreen-om, a ovdje se radi o tonama te agresivne tekućine koja razgrađuje tešku naftu, uzeli smo zdravo za gotovo.
Nafta i Radiagreen uništavaju ekosustav Riječkog zaljeva. Što dulje ovo traje, to će šteta biti veća.
Taj uljani film koji nastaje špricanjem ove tekućine po plutajućoj nafti na moru dolazi na naše plaže. To možemo osjetiti na mirisu kada se kupamo, ali i na našoj koži kada izađemo iz mora. Nije zdravo za ljude.
Jedan od prijedloga iznesenog u peticiji je osnivanje Vijeća za praćenje sanacije onečišćenja kraškog podzemlja i mora Rafinerije Urinj. Na koji je način zamišljeno djelovanje Vijeća?
INA nastoji sakriti pravo stanje njihove opreme i instalacija ali i stvaran opseg ove ekološke katastrofe. Država na svoju stranu, koja je isto tako odgovorna za sve ovo, zbog neprovođenja adekvatnog nadzora INA-inih instalacija, želi da sama priroda odradi ovu sanaciju. INA je klasična hrvatska priča tranzicije iz onog starog socijalističkog sistema u ovaj demokratski. Problem je u tome što ovu tvrtku ne možete tek tako ugasiti sa svim ovim spremnicima i opasnim tekućinama i plinovima u njima. Vijeće bi moralo unijeti potrebnu transparentnost u ovu sanaciju. Mi se bojimo onoga što se dogodilo s RNR lokalitet Mlaka i s jamom Sovjak.
INA se oglasila mjesec dana nakon vaših aktivističkih akcija. U skladu s vašim zaključkom, ispostavilo se da umjesto preventivnog održavanja prednost uzeli neki drugi projekti…
INA umjesto sanacije sekundarnih postrojenja, trulih spremnika i cjevovoda, procesne kanalizacije i tankvana želi određen status quo. Ne želi trošiti previše novaca na preventivno održavanje što bi stvorilo prave uvjete za sanaciju podzemlja i obale. Umjesto toga, oni žele trošiti 2-3 milijuna eura godišnje na usluge Dezinsekcije koja upojnim branama i upojnim ubrusima skuplja naftu koja pluta unutar plutajućih brana. Ono što prođe ispod brane bit će poprskano Radiagreen-om. Povrh toga financiraju sport i druge društvene aktivnosti umjesto da se uhvate prave sanacije.
Koja bi bila najizglednija rješenja za sanaciju izljeva nafte iz tla u rafineriji Urinj?
INA-ini stručnjaci sa znanstvenicima PBF u Zagrebu radili su na sanaciji podzemlja i obale i u tu su svrhu izdvojili kvarnerske mikroorganizme koji su mogli razgraditi naftu. To je jedan ekološki pristup koji malo duže traju ali nije štetan kao recimo Radiagreen za morski ekosustav. Takvi preparati sa mikroorganizmima se već duže vremena koriste u svijetu. Proces sanacije kraškog podzemlja s mikroorganizmima je moguć, ali to će biti jedan malo duži proces jer se mikroorganizmima moraju dodavati hranjive tvari. Budući da u podzemlju isto tako nema toliko kisika i vode, koji su potrebni za razgrađivanje, i to će onda isto tako produžiti razgrađivanje ugljikovodika u podzemlju. Treba napomenuti da je INA prekinula tu suradnju i da se nažalost nisu proizvele dovoljne količine tih preparata u vrećama koji se mogu injektirati u podzemlje. Morat će se koristiti strani preparati, ali postoji mogućnost da oni neće biti djelotvorni na Kvarneru.
S obzirom na sve što se događa, koliko smo blizu potezanja mjera građanskog neposluha? Što očekujete da bi se moglo sljedeće dogoditi?
Pripremamo mirni prosvjed pred rafinerijom koji će biti organiziran u subotu, 15. veljače. Mislim da smo do sada bili prepasivni što se tiče zaštite Kvarnera od ovakvog zagađivača kao što je INA. Predugo sve ovo traje i ta saga se mora prekinuti. Posebno nas zabrinjavaju državne institucije koje su vezane za Ministarstvo zaštite okoliša, a koje ne izvršavaju svoju osnovnu zadaću što se tiče ovakvih postrojenja. Pasivnost nas građana pojačava njihov nerad i pomiče granice tolerantnosti što se tiče obujma zagađenja. Navikne se magarac na batine, tako će se i građani naviknuti na konstantno curenje nafte u more.
Istaknuta fotografija: Čuvari Kvarnerskog Zaljeva
#Boris Bradarić #Čuvari Kvarnerskog Zaljeva #INA #Plaže u Kostreni #Urinj #Zagađenje u Kostreni
