Lean Radić

PoeTris: Tri pjesme po izboru autora.

KAKO SAM BACIO ATOMSKU BOMBU NA AMERIKU

„Uvijek možete računati na Amerikance da učine pravu stvar – nakon
što su pokušali sve ostalo.“ *

Volim ja tuđu djecu
to je metodički problem.
Zamisli stranca
u nepredviđenom poglavlju svijesti
nijemi dan -
još osjećam dodir invazije.
Veliki umovi kažu - Rat pripada točno određenim naukama -
ne mogu da me prevare
pravocrtno se gibam.
Mlitavi lanac zavjere
dok ubijamo nagost
cjelina gordih strojeva
(znaš, samo pokušavam izabrati stranu)
posjetim sobu, noć kao geološki prostor
ti skupljaš gljive iza mravljeg humka – sat
hoće li itko pronaći vremena za snove?

Malo toga znam, gotovo ništa
ne vjerujem u Dušu -
zapisano na početku podzemlja
tamo, ispod crnih listova Demokracije
odupiremo se umjetnosti.
Davno su zamijenili Ustav posljedicom
pokušavam sukube skriti od lažnih oporuka
slušam genocid kroz bestidno ludilo
ove ulice poskakuju tijelom bludnih anegdota
prati me, ti, zapadni vjetre
prati me, ja ću Biti... 
Što ću biti? Tko to zna?

Ostavili me Zaboravu
vrtim se brže od Gladi
moram, jer kad pamćenje utihne
tonem bez gravitacije, podižem tlo
postajem svaki oblik koji vidim
velik, teško dostupan.
Posjeduju različite žrtvenike
(mnogo je neživih u sloboštini ovdjesvjetog)
kao znak na mojoj ruci nestajemo daleki.
Kažem zbogom ovoj ulici
hladnogroznim ljubavnicima
kažem zbogom Enoli
oči joj duboke poput zemlje
u 8:15 kažem zbogom sanjivoj Enoli.

Tužno je biti čovjek
kada smrt odasvud
nosi oblak prašine
to nazivam znanost karaktera.
Svatko se rađa kao Nešto
čuvao sam cipele u odgodi;
sahranjujem Mjesec ispod pustinje.
 
Polukriste, ne trpiš pravednika
zatreš spomen, raduješ se kad uzmaknem
jadnik odjeven silom zlomore, glasno udara o križ.

Pravednost je tvoja k’o Božji vrhunci,
a sudovi tvoji k’o duboko more...**

... tada sam bacio atomsku bombu na Ameriku.

Sve je mrtvo.
Sve.

Hooverova brana

Empire State Building

Kapitol u Washingtonu

Nacionalni park Yellowstone

Muzej Metropolitan

Venice Beach

Beverly Hills

Rockefeller centar

Rooseveltov spomenik

Marinci

Redwood

Carnegie Hall

Staza Slavnih

Madison Square Garden

Super Bowl

Bjeloglavi orao

Mickey Mouse

Coca – Cola

FBI

CIA

4th of July

Đavolji Toranj

Guggenheim muzej

Staten Island

Kip slobode

Dolina spomenika

Mississippi

Crvene litice

Brooklinski most

(Sve je mrtvo)

Hollywood

Beat generacija

Walt Disney

Bronx

Route 66

The Alamo

Dvorana neovisnosti

Planina Rushmore

Tennessee Whiskey

Wall Street

Times Square

Bijela Kuća

Đavolji toranj

Zvono slobode

Dolina smrti

Ground Zero

Disneyland

Pentagon

Manhattan

Golden Gate

Broadway

Slapovi Niagare

Central Park

Kauboji

Indijanci

Grand Canyon...

Sve je mrtvo.
Sve.
... i Leonardo DiCaprio je mrtav.

                 *
Danas palimo svijeće
osjećam glasne korake promjena.
Danas je Danas.
... a mi se određujemo u tišini.

* Winston Churchill
** Psalmi

Bebe u vatri

Previše su bile tužne.
Duh Sveti dozove Smrt
(bacite ih u vatru, ne dajte im da odrastu).
Njihove oči prate me zauvijek
robujem pitanjima o egzistenciji
(bacite ih u vatru, ne dajte im da odrastu).
Kauzalnost.
Prva filozofija zla.
Možda sam pseto
čovjek bez domovine
(bacite ih u vatru, ne dajte im da odrastu).
Ugodnim drže ono što nametnuto biva.
Jadni prijatelji!
Jadni svi koje poznajem!
Toliko zemalja posjetih
a ništa vidio nisam
(bacite ih u vatru, ne dajte im da odrastu).
Hinim.
Postojim.
Njihove oči prate me zauvijek.
(Bacite ih u vatru, ne dajte im da odrastu).
Previše su bile tužne.

Kolijevka

Njezino dijete
spava u crnoj kolijevci
(nina nena nina nena).
Zauvijek.
Mi, snažni nosimo grad.
Posjedujemo logiku koju namećemo čovjeku,
a imamo li na to pravo?
Mjesec osvjetljava oči. Velike.
Najstrašnije od svih talismana
činjenica da sam bio Onaj s vječnom erekcijom
okružen kamenjem drevne Tijane,
čuvaj se nesretnih majki
(nina nena nina nena)
tih strogo složenih organizama,
imam kćerku sitnu kao zrno
označava središnju istinu
sišem zlo iz anime utjelovljenja
(nina nena nina nena)
ovo Meso i ova Krv.

Tako u dubini Hada
stvoren jastvom mrtve tišine,
iskusit ćeš prazninu
mračniju od zablude, možda vidiš svijet koji nisi upoznao.
Stado amoralnih ubojica, koljači plemenita roda
njezino dijete
spava, ona ziba crnu kolijevku
(nina nena nina nena)
šire joj noge i guraju spolovila
snažno udaraju drvenim raspelom – nebo da se smiluje, zemlja otvori -
ziba crnu kolijevku, obzirno, nježno
ovo Meso i ova Krv
(nina nena nina nena)
moji neprolazni koraci  nadvladavaju  patnju
kamenom rukom zimskog  kasnolata,
bitan sam dok Pripadam
mjerim protok razdiobe.

Upijam svojstvo nekog objekta
jer odstupam od uobičajenog, možda sam prijeporan,
oči su mi fraktali rastegnuti u beskonačnost
nosim poklone šumi.
Ona ziba crnu kolijevku
(nina nena nina nena)
siromašan sam, prijatelju, pa ne dajem milodare.

Otrovale te sablasti
zmije odbacile
sada truneš u srcu bijednog zadovoljstva,
još mnogo smrti moram da probudim
visiš na koncu
gromovi te šibaju svojim oštrim jezikom,
njezino dijete uvenulo kao cvijet.
Spava
(nina nena nina nena).
Zauvijek.
Ona ziba crnu kolijevku
(nina nena nina nena)
očeva slika na noćnom ormariću
(imam kćerku sitnu kao zrno)
njezino je dijete samo Njezino.

Lean je koncept. Rođen 13. 5. 1977. u Rijeci. On prvenstveno nije ono što Jeste niti postoji poradi onog što je Sada. Prazan prostor između umjetnika i umjetničkog djela, složen u svome morbidnom eksperimentu. Antiumjetnik. Pluralista jednog nepostojećeg vremena. Od samog začeća levitira kroz imaginaciju, mrtvu sliku individualnosti. Ovdje među nama putuje suprotstavljen svim konstituirajućim praksama. Možda je stvarno poezija rođena u njemu. Možda. Dominantan, ali samozatajan, krvari Riječ niz falus bitnosti – ne vjeruj svemu što vidiš – u većini svojih segmenata On hoda po temelju slobode. Ritual izražaja, manipulacija elemenata; dematerijalizira djelo izgubljen u višim sferama uma, razvija stalan kritički stav prema tradicionalnoj umjetnosti. Lean je koncept. Antiumjetnik. Prisutnost vlastitog nagona. Ogoljen do maksimalne granice izdržljivosti.