„Majstor i Margarita“ očima publike – o odnosima umjetnika i vlasti u nedemokratskim sustavima

U ponedjeljak, 5. svibnja, gostovalo je na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci Narodno pozorište iz Beograda s predstavom „Majstor i Margarita“ dramatizacijom kultnog romana ukrajinsko- ruskog pisca Mihaila Bulgakova.

Sam roman je nesumnjivo jedan od najljepših romana dvadesetog stoljeća. Teško je navesti što je sve potrebno poznavati da bi se ovaj roman razumio u potpunosti. To je kritika staljinizma, roman o odnosu umjetnika prema vlasti, no u romanu se isprepliću djelomično razne kulture i vjerske tradicije, ima malo i stava suvremenih Židova prema Isusu kao povijesnoj ličnosti, ima korištenja Biblije (Starog i Novog zavjeta), u manjoj mjeri ima čak i ruske duhovne tradicije i slavenske mitologije, a također smatra se i Knjige proroka Henoka koja se dugo vremena smatrala izgubljenom, za koju se zna da je davno izbačena i iz židovskog i iz kršćanskog vjerskog kanona, te je smatrana apokrifom, ali je otkrivena na kraju 18. stoljeća u Etiopiji gdje nije izbačena iz kršćanskog niti židovskog kanona kod tamošnjih zajednica. Osnovne židovske i kršćanske slike raja, ali i apokaliptičkih predviđanja nastala su na osnovu ove knjige, a upravo u toj knjizi mačak je negativna životinja koja prati zle sile upravo kao što u  ovom romanu mačak Behemot prati Wolanda.

Također ovaj roman predstavlja i obradu priče u Faustu i Margareti, prema Goetheovoj verziji priče o Faustu.

Ovo je jedan od najpoznatijih dvostrukih romana, dakle romana o romanu u kojemu se prate dvije priče i dva romana, jedan koji opisuje Moskvu tridesetih godina 20.stoljeća, i drugi o sudskom procesu koji Poncije Pilat vodi u Judeji protiv židovskog buntovnika Ješue(Isusa). U završnom dijelu dvije se priče na fantastičan način spajaju u jednu. Širom svijeta bilo je mnogo dramatizacija ovog romana u raznim zemljama, a ima i više filmskih verzija, spomenut ću jugoslavensko-talijansku iz 1972. , kao i rusku verziju iz 1994.

Svako postavljanje ovog zahtjevnog romana u kazalištu predstavlja poseban izazov. U povijesti postavljanja ovog dijela na scenu posebno se može izdvojiti mjuzikl ili rock opera postavljena 2000. u izraelskom gradu Jaffi s naslovom „Sotona u Moskvi“.

U ovoj beogradskoj izvedbi se miješaju govorni i pjevani dijelovi te predstava također ima karakter mjuzikla.

I riječko kazalište je bilo prije više sezona dramatiziralo ovaj roman, ali ta dramatizacija je bila manje uspješna od ove beogradske, i nije bila dobro prihvaćena kod publike.

Roman je za ovu izvedbu dramatizirala Kata Đermati. Redatelj ove beogradske predstave je Andraš Urban, a on je ujedno i scenograf. Kostimografi su Bojana Nikitović i Stefan Savković. Skladateljica je Irena Popović, koreograf Gerđe Kristijan. U predstavi glume: Pavle Jerinić(Woland), Bojan Krivokapić(Azazello), Julija Petković(Behemot), Vanja Milačić(Hella), Vanja Ejdus(Poncije Pilat), Aleksandar Vučković(Ješua te Majstor),Nada Šargin(Margarita), Dragan Sekulić(Ivan Bezdomni i Levi Matej), Nedim Nezirović(Berlioz i Kaifa), Jelena Blagojević(Doktor), te Andrej Nježić(Lihodejev i Pristigli).

Istaknuta fotografija: Nebojša Babić

Glumačke kreacije su bile odlične, a glumci su se istaknuli i u pjevanju i u plesnim točkama. Scena je bila vrlo zanimljiva, te je bila dobro usklađena s kostimima.

U pozadini vidimo krug koji ponekad predstavlja Sunce i život, a ponekad Mjesec ovisno o tome koja je scena i do kuda je došla priča. Efektno je i spuštanje tri križa s prikazanim tijelima razapetih bez glave, a za ulogu razapetog Isusa iskorišten je glumac koji zatim namješta glavu u rupu. Iako postavljanje ovog djela zbog konteksta sadržaja često zahtijeva od glumice koja glumi Margaretu da se na sceni bala pojavi gola, ali i od drugih glumaca da se skinu to je ovdje nadomješteno s nekoliko erotskih slika.

Predstava je i osuvremenjena, ne dotiče se toliko staljinizma i gulaga, ali se svakako dotiče odnosa umjetnika i vlasti u nedemokratskim sustavima. Zbog toga vidimo suvremene gulage i logore iako su možda manje strašni od onih koje su stvorili nacisti i komunisti.

Riječka publika je imala prilike vidjeti izvrsnu izvedbu, pljesak je trajao dugo , a na poziv glumca pljeskalo se i za studente u Srbiji.