Drugi dan festivala „Štikla” na Morskom prascu je jučer, 23. kolovoza, protekao u jazz melodijama Majstorović-Marino kvarteta. Uz Zorana Majstorovića na gitari, lutnji i kori, sinoć je nastupao Igor Marino, nagrađivani saksofonist iz Rima i jedan od najistaknutijih glazbenika talijanske jazz i improvizacijske scene. S Karlom Lovrićem na orguljama i Sandrom Leganom na bubnjevima, fantastično su izveli dva seta ispunjena jazz standardima, autorskim kompozicijama i, kako to obično biva sa Zoranom Majstorovićem, dobrom dozom improvizacije. Morski prasac je, očekivano, bio pun, a kako se koncert primicao kraju tako je publika bila sve fokusiranija na glazbu.
Uz odličan zvuk i rasvjetu, Majstorović, Marino, Lovrić i Legan svoju su glazbenu večer započeli opuštenim ali živim jazzom, a kontekstu ljetne večeri na plaži prilagodili su se i izvedbom skladbe „Cantaloupe Island” Herbieja Hancocka. Majstorović je naposljetku dohvatio svoju lutnju, a takvi trenuci – pogotovo kada je riječ o solažama – privlače svu pažnju i odvode misli u neke druge prostore. Prvi set zaključili su još jednim klasikom, skladbom „Take the A Train” jazz dvojca Dukea Ellingtona i Billyja Strayhorna. Nakon što su nas njime odveli u Harlem, napravili su kratku pauzu, da bi kasnije nastavili s kombinacijom klasičnijeg zvuka obilježenog saksofonom i drugih žanrova koji ovom kvartetu daju autentičnost i stavljaju ga u kontekst današnjeg vremena. Također, integriranjem elemenata drugih žanrova u koncertu su mogli uživati i ljubitelji jazza i oni koji s njim nisu na „ti”. Iako je trenutaka kojima se kvartet odmiče od očekivane set liste jazz koncerta možda moglo biti i više, balans između “onoga što svi znamo” i neočekivanih pa i spontanih skretanja u neka druga raspoloženja i ljestvice zapravo je dobro odgovarao okolnostima u kojima je bio izveden.
Neizostavni element uživanja u festivalu „Štikla” je uvijek i prostor, a sama zamisao iza festivala i jest prilagoditi glazbu ambijentu i stvoriti atmosferu svojevrsnog jazz kluba na otvorenom, kako je Zoran Majstorović i rekao u nedavnom razgovoru za ArtKvart. Na njemu se pak uvijek vidi kako iskreno gušta u svakoj noti, a povezanost i međusobno razumijevanje s ostatkom kvarteta je neupitna. To se očituje u dojmljivim improvizacijama i momentima u kojima glazbenici komuniciraju isključivo pogledom i notama, i zapravo je bilo teško razlučiti tko više uživa, oni ili publika. To stapanje glazbe, ambijenta, domaćih i stranih izvođača, ljubitelja glazbe i slučajnih slušatelja nešto je čega bi u Rijeci svakako trebalo biti više. Na kraju je kvartet izveo izvrsnu „Caravan” Juana Tizola, čime je zaključen drugi dan „Štikle”. Uz zadovoljni pljesak podrške, zahvalili su se publici i pozvali nas na treći dan festivala na kojem će nastupiti Aleksander Ipavec trio.
Istaknuta i ostale fotografije: Aleš Suk
