Ancora un per de Filastrocche in fiuman dedicade ai fioi
ciolte dal libro de Rodolfo Segnan
Još nekoliko dječjih pjesmica na fijumanskom uzetih iz knjige Rodolfa Segnana
U prošlom broju naše Male škole fijumanskog, čitateljima Art Kvarta smo predložili nekoliko „Poslovica i dječjih pjesmica na fijumanskom“ koje je riječki novinar, prevoditelj i nekadašnji glavni urednik dnevnika „La Voce del popolo” Rodolfo Segnan objavio u svojoj knjizi „Proverbi e filastrocche in fiuman“. Knjigu je nedavno objavila Zajednica Talijana Rijeka u suradnji s Vijećem talijanske nacionalne manjine za Grad Rijeku. Sjećajući se svog djetinjstva, ali i pjesmica koje smo u familiji pjevali mom sinu Martinu, predstavljam vam nekoliko pjesmica „filastrocche“ i to u varijantama kako ih je transponirao Rodolfo Segnan u svojoj knjizi, ali i u varijantama koje smo koristili u našoj familiji.
Na dan Svetog Nikole (San Nicolò), 6. prosinca, fijumanska bi djeca, večer prije, izglancali jednu svoju cipelicu ili čizmicu i stavili je na prozor čekajući da će drugo jutro, u njoj naći poklone, bombone, naranču, suhe smokve.
Djeca su Svetom Nikoli pjevala:
San Nicolò de Bari / Sveti Nikola iz Barija
La festa dei scolari / Blagdan školaraca
Se i scolari no’ fa festa / Ako školarci ne žele slaviti
Ghe tiremo un scagno in testa / Gađat ćemo ih sa stolcem u glavu
Ili varijaciju koju ja pamtim:
San Nicolò de Bari / Sveti Nikola iz Barija
la festa dei scolari / blagdan školaraca
se i scolari no’ vol far festa / ako školarci ne žele slaviti
San Nicolò ghe dà per la testa / Sveti Nikola će ih lupiti po glavi
Osvetnički San Nicolò, u varijanti koju nam predlaže Rodolfo Segnan, gađa djecu koja ne žele slaviti njegov dan, sa „scagno” (čita se scanjo). Umjesto riječi „scagno” koristi se češće umanjenica „scagneto” (skanjeto). Pojam označuje sjedalicu bez naslona koja može imati razne oblike, može biti četverokutna ili okrugla, s četiri ili tri noge.
Primjer: Sentite su ‘sto scagneto. (Sjedni na taj stolac.)
Se ti te vol sentar, portite drio el scagneto. (Ako želiš sjediti, donesi sa sobom stolac.)
Među školarcima je bilo (a ima ih takvih još), koji su bili „tužibabe“ i tužili druge učenike. Njima bi drugi đaci pjevali:
Spia porta carne in bacaria / Tužibaba nosi meso u mesnicu
Quel che avanza meti in panza / Ono što je višak stavi u trbuh
Quel che resta / Ono što ostaje
Meti in testa. / Stavi na glavu.
Djeca sugeriraju „cinkarošu“, „tužibabi“ (spia) da učini nešto nepotrebno, tj. da nosi meso u mesnicu.
Zanimljiva je riječ „becaria“ (mesnica), kao i riječ „becher” (čita se beker) tj. mesar. Riječ „becaria”, odnosno „becher”, je etimološki slična engleskom „butcher” i francuskom „boucher”, a svi ovi nazivi dolaze iz srednjovjekovnog latinskog „buccus”, tj. jarac, mužjak od koze. Na svim venetskim dijalektima, pa i na fijumanskom, jarac se kaže „beco ”(beko). „Beco” pak dolazi iz galskog „bukkos”, a korijen je, najvjerojatnije, proto-indoeuropskog porijekla.
Naša legendarna teta Maria je zabavljala mog sina Martina tako da bi mu recitirala neke dječje pjesmice, koje su ponekad bile i malo proste. Martino ih je, naravno baš zato, rado ponavljao:
Iera una volta / Bilo jednom
Piero se volta / Piero se okreće
Casca una rosa / padne ruža
Piero se sposa / Piero se ženi
Casca una struza / Padne pinka
Piero se mastruza / Pjero se gnječi
Casca un britolin / padne nožić
Piero se taja el bimbilin / Piero si poreže miša
Casca un baul / Padne sanduk
Piero se spaca el cul / Piero si lomi guzu
Padne nožić „el britolin“. Britolin je umanjenica venetskog naziva „britola“ koja se odnosi na mali nož sa okruglom, tj. savijenom oštricom.
Jadni Piero si poreže „miša“ tj. „el bimbilin“, riječ koja pripada „dječjem rječniku“ i označava muško spolovilo.
Kad bi ulovili puža, koji se na fijumanskom, pa i na svim dijalektima venetskog porijekla naziva „bobolo“, Maria bi zabavljala Martina tako da bi pjevala pužu:
Bololo, bololo / Pužu, pužu
Mostra i corni / Pokaži rogove
Se no’ ti me li mostri / Ako mi ih ne pokažeš
Babau te magnarà / Babau će te pojesti
Riječ „Babau“ označava nakazu, natprirodnu pojavu koja plaši djecu, te se djeci prijeti da će doći Babau ako ne budu dobri. „ Se no’ ti vol sta bon vegnerà ciorte el Babau“.
Pojava Babau-a, pripada fijumanskom, talijanskom, ali i europskom folkloru i bliža je pojmu „crnog čovjeka“, engleskom boogeyman-u bugaboo. Pojam Babau je prisutan u južnoj Francuskoj, ali i drugdje. Porijeklo riječi je nejasno. Neki jezikoslovci smatraju da je to sjećanje na strah prema Saracenima, tj. prema „Baban“-ima. „Baban” je arapska riječ koja znači Pobjednik. Drugi smatraju da je porijeklo onomatopejsko i podsjeća na lavež pasa.
Pjesmica koja počinje i nikad ne završava, jer je zadnji stih pitanje na koje treba odgovoriti, glasi:
Questa xe la storia del sior Contento / Ovo je priča o gospodinu Contentu
Che la dura tanto tempo / Koja traje puno vremena
Che mai no’ la se distriga / Koja se nikada ne rješava
Ti vol che te la diga? / Hoćeš da ti je ispričam?
Ako bi Martino odgovorio Sì (Da), Maria bi ponavljala istu pjesmicu, više puta. Ako bi Martino rekao No (Ne), Maria bi mu odgovorila: No’ se dise no perché questa xe la storia del signor Contento… (Ne kaže se ne, jer je ovo priča o gospodinu Contentu… I ponovila bi pjesmicu.)
Kad bi Martino bio hirovit i počeo plakati, Maria bi mu se tako rugala:
Piangioto fifoto / Plačljivac plašljivac
Fio de spazacamin / Sin dimnjačara
Ga roto la fiascheta / Razbio je bočicu
Ga spanto tuto el vin / Prolio je svo vino
Zašto ne bi i vi naučili nekoliko ovih pjesmica, kako bi mogli zabavljati svoju djecu i tako prenijeti djeličak izvorne fijumanske kulture i u vaše domove?
Istaknuti vizual: Aleš Suk
#100 dugih riječkih jezika #fijumanski dijalekt #Fijumanski jezik #Laura Marchig #pjesme
