U Rijeci je danas, kao i u Zagrebu, Zadru i Puli, održan prosvjedni skup “Ujedinjeni protiv fašizma”, na kojem se okupilo gotovo dvije tisuće građanki i građana izražavajući zabrinutost zbog porasta nasilja, revitalizacije fašističke simbolike i obilježavanja dijela društva kao “nepoželjnog”.
Skupu je prethodio incident na Jadranskom trgu, početnoj točki prosvjedne povorke gdje se pojavila skupina od tridesetak maskiranih muškaraca koji su uzvikivali “Za dom spremni” i “Nezavisna država Hrvatska”. Na okupljene su bacali petarde pri čemu je, prema informacijama organizatora, ozlijeđena jedna djevojčica, a više sudionika žalilo se na dugotrajno zujanje u ušima. Intervenirala je policija.
Nemir je obilježio i završetak skupa: nekoliko mlađih muškaraca bacilo je baklju na terasu obližnjeg kafića u kojem su se nalazili sudionici prosvjeda, ali i redovni gosti. I u ovom je slučaju reagirala policija.
Incidenti su dodatno naglasili ključnu poruku organizatora — inicijativa Građanke i građani Rijeke i Dodirni mi koljena te Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Rijeke. Svoje su obraćanje okupljenima uputili na standardnom hrvatskom jeziku, čakavštini, fiumanskom i engleskom, čime su željeli istaknuti otvorenost, uključivost i zajedništvo kao temeljne vrijednosti skupa.
“Teror ne dolazi samo u obliku velikih događaja. Nalazi se u prijetnjama na ulici, u grafitima koji slave mrak prošlosti — kukaste i keltske križeve, ZDS, ustaško „U“. Nalazi se u zastrašivanjima poput slučaja na Zametu, gdje je grupa mladića htjela zaplašiti srpske sportaše, ili u nastojanjima radikalne desnice da ovo ljeto zabrani kulturne festivale, pa i u njihovom nasilnom pokušaju prekida izložbe ove jeseni. Srpkinje i Srbi, migranti, stranci, ljudi druge vjere ili izgleda, kvir osobe — postaju mete fizičkog nasilja, online nasilja, medijskog nasilja. Ne zato što su prijetnja, nego zato što je strah najjeftinije oružje kojim se vlada. Naši zidovi, puni znakova mržnje, žele poručiti tko je dobrodošao, a tko nije. Svake prve subote u mjesecu s gradskih trgova slušamo da muškarac mora biti gospodar kuće, a žena tiha pratnja; da je ženski izbor opasan, a muška moć prirodna. Mlade se uvlači u krugove koji nude jednostavne odgovore, pozivaju na nasilje i pokazuju prstom u ‘krivce’ — obično u one s najmanje moći”, kazala je među ostalim jedna od govornica Lorena Zec.
“U hrvatskim je bolnicama sve češći prigovor savjesti, iako se njegovom zloupotrebom sve većem broju žena uskraćuje zdravstvena skrb. No, ministar Anušić ga zabranjuje kao pravo na odbijanje služenja vojnog roka. Kako je to pravedno i opravdano”, rekla je Margita, predstavljena kao umirovljenica.
“U međuvremenu u Rijeci, njemačka obitelj Lürssen, poznata po gradnji ratnog brodovlja, tiho je preuzela velik dio naše obale. Kada takav krupni kapital, usmjeren na vojnu industriju, kontrolira toliko obale, teško je ne brinuti koriste li se naši prostori za militarizaciju. A tu je i Rheinmetall, još jedan njemački gigant vojne industrije, i on u Rijeci. Što da mislimo nego da Hrvatska postaje ratni poligon?”, pitala je s govornice Ana Jurčić.
Govornici i govornice pozvali su okupljene na zajedništvo i solidarnost te jasno poručili “ne” nasilju i daljnjoj militarizaciji društva. Istaknuli su potrebu za većom sigurnošću, jednakošću i ravnopravnošću. “Ujedinjeni protiv fašizma, biramo Hrvatsku kao mjesto slobode i demokracije — kao dom za sve”, poručili su s pozornice.
Istaknuta fotografija: Matija Zanoškar
Ostale fotografije: Matija Zanoškar i Sanja Prodan
