Tjedan je od iznenadne smrti pjesnikinje Ksenije Kancijan…
KAD DAN PRELOMI, A ZVONA ZAZVONE…
Studen je vani, a u duši tuga i jed.
Grane smo na vjetru, Senka veli
dok pod nogama lomi se i puca led.
Dobro je da smo se sreli,
jer će koliko sutra
naše tragove prekriti
snijegovi bijeli
Kad dan prelomi, a zvona zazvone
savijest nas grize,
dok niz lice suze klize.
Kad zvona zazvone, a dan potone.
Danas pognute glave zurimo, gledamo,
ćutimo i čekamo svatko na svoj red,
dok pod nama lomi se i puca led.
Doći će oni opet, doći će
kad im se najmanje nadate.
Kad zvona zazvone, “a dan prelomi”
oni će po nas doći, jer
samo oni znaju kada je na nas
došao red.
Crni gavranovi sa grana glede, i
strpljivo čekaju da nas probiju
vlati sjede.
Jednom kad zvona zazvone, a
dan ne osvane.
Počivaj u miru ptico plava, pjesme će te čuvati od zaborava…
Zdenko Raguž
„Denn Gott und der Künstler haben dasselbe Vermögen und dieselbe Armut …“ (Jer Bog i umjetnik imaju isto bogatstvo i isto siromaštvo…“)
NOĆ PUNOG MJESECA
Pripazi, da u noći puna Mjeseca
ne razbiješ ogledalo,
kažu da to sedam godina nesreće donosi,
da žene mogu postati nerotkinje,
kao kukolj u žitu ,
žitna kaša bez okusa muškarci ratnici ,
Apokalipsom predvođeni
pripazi što poželiš
Mjesec je opaki igrač,
strašan onako srebrni,
s pjegama – ljudima koje su drugi prokleli
pa sada tu žive…
Ksenija Kancijan
Nostalgija za prohujalim vremenima (Die Sehnsucht nach Vergangenheit)
TAJNA U OČIMA SKRIVENA
Sve velike ljubavi su tužne,
rekoše pjesnici i pjevači
pjevajući najtužnije balade.
Mladost nisu samo rane godine.
Ona je najveća krađa Sunca
u očima skrivena.
Još da smo znali kuda s njime,
koje bi Pjesme pjevali…
Marko Raguž
#Ksenija Kancijan
