Koliko puta ste bili zatečeni u prijestupu i javno prozvani? Parkirali ste nepropisno, ali uredno za to odgovarali i platili kaznu. No, scrolate po Facebooku i slučajno naletite na fotku svoga auta – nepropisno parkiranog, s obiljem nemilosrdnih komentara osude i ismijavanja. A baš jučer smijali ste se sličnoj objavi nekog portala i jadniku koji se našao u sličnoj situaciji kao i Vi sada. Koliko danas košta pogreška malog čovjeka? Više od obične parkirne kazne prometnog redara. Obukli ste ogrtač i obuli papuče, brzinski izašli baciti smeće. Vraćate se u stan, uđete na Facebook. Kad ono, u najpoznatijoj riječkoj Facebook grupi objavljena slika Vas, ni manje ni više nego kako bacate smeće. A tek komentari:

„Vidi ga, krenuo u saunu“, „Da nije bolestan?“, „Išao razluftat jaja malo“ i sl.

Huxley i Orwell u svojim su proročkim romanima samo zagrebali površinu totalitarnog sustava kontrole i manipulacije. Takozvani „demokratski“ Odsjek za opću sigurnost i nadzor danas je službeno nezaposlen! Nadzorne kamere za detekciju naših antijunaka izgubile su svrhu – sve je u rukama vašeg susjeda, čiji kriterij prosudbe ovisi isključivo o njegovom moralnom kompasu. Zato, pripazite kako hodate, što nosite, što pričate, kako vozite, Vaš sugrađanin rado će uzeti kameru u svoje ruke i pobrinuti se za Vaše javno oskvrnuće ili osudu.

Orwellova 1984. objavljena je 8. lipnja 1949. godine, i to je roman u kojem je koncept nadzora razrađen pod idejom Velikog Brata, vlade koja koristi „naprednu“ tehnologiju kako bi nadzirala i kontrolirala svakodnevni život građana. Takva tehnologija uključivala je teleskopske monitore i mikrofone koji su bili uvijek uključeni i prisutni javno, ali i u domovima ljudi. Orwell je pisao:

„Bilo je strašno opasno pustiti svojim mislima da lutaju kada ste bili na javnom mjestu ili unutar dosega teleskopskog monitora. Najmanja stvar mogla bi vas odati. Nervozni tik, nesvjestan izraz tjeskobe, navika mrmljanja samome sebi – bilo što, što bi sugeriralo abnormalnost, imanje nečega za sakriti. U svakom slučaju, nositi neprigodan izraz na licu (na primjer, izgledati nevjerojatno kad se objavi pobjeda) bilo je samostalno kažnjivo djelo“ (Orwell, 31).

Ideja o „stalnom promatranju“, ideja o vlasti koja akumulira potpunu i apsolutnu kontrolu nad svojim građanstvom izazivala je strah, odražavala realnost, ali i otpor. Orwellove ideje zaživjele su ubrzo nakon njihove objave.

Kratki prikaz razvoja nadzornog sistema

Prije nadzora kakvog danas poznajemo, za održavanje reda, sprječavanje neovlaštenog pristupa i reagiranje na potencijalne prijetnje primjenjivao se fizički pristup. Organizirana policijska patrola postala je uobičajena u mnogim urbanim sredinama tijekom 19. stoljeća, kao što su bili aktualni i čuvari ili stražari. Trgovine i javne uprave koristile su konveksna ogledala kako bi održale nadzor. Skokom-dva unaprijed, dolazimo do prvog nadzornog sustava: 1942., nacistička Njemačka. Inženjer Walter Bruch, dizajnirao je ono što mnogi smatraju prvom svjetskom nadzornom kamerom. Izgradio ju je kako bi nacistički znanstvenici i vojno osoblje mogli promatrati lansiranje raketa. Takvi sustavi nisu mogli snimati ono što vide, već su zahtijevali konstantnu prisutnost osoblja. Digitalnom revolucijom kasnih 80-ih godina došlo je do mogućnosti reprodukcije snimljenog materijala. Danas već govorimo o samostalnom, pametnom video-nadzoru koji koristi umjetnu inteligenciju, primjerice za detekciju prekršaja, registarskih oznaka… i kao takve automatski šalju kaznu vozaču.

Ono što je zapravo pokrenulo niz aktivističkih pothvata jest mogućnost prikupljanja, pohrane i analize velikih količina podataka (npr. francuska tajna anarhistička skupina računalnih radnika CLODO iz ’80-ih, koja je bombardirala računalne tvrtke u cilju uništenja baza podataka). Pojava i korištenje Interneta omogućilo je prikupljanje širokog spektra podataka iz različitih izvora, dijeljenje i analiziranje od strane ljudi diljem svijeta, bez obzira na njihovu lokaciju pa se jednako tako omogućilo i spremanje osobnih podataka korisnika Interneta – od tog se trenutka sve moglo doznati o Vama. Definicija privatnosti u srži se izmijenila (aplikacije koje koristite imaju ugrađeni algoritam za prepoznavanje ključnih pojmova koji se pretežito koriste u komercijalne svrhe, točnije, u svrhu nametanja reklama proizvoda o kojima govorite u prisutnosti svojih uređaja itd).

Otpor prema nadzoru postojao je otkad postoji i sam nadzor, odnosno ideja o nekome tko promatra. Ono što u potpunosti opravdava taj otpor, jest činjenica da se više ne prate samo bad guys, već i svi ostali koji ne škode nikome i ničemu. Netko će pokušati opravdati koncept takvog sigurnosnog nadzora i tvrditi kako on pokušava predvidjeti moguće ilegalne radnje, no treba shvatiti da jednako tako daje mogućnost zloupotrebe podataka onome koji ima pristup svim Vašim pretraživanjima, porukama, financijskim podacima, Vašoj cijeloj osobnosti koju je moguće iščitati iz tih pohranjenih podataka. Orwell je sve predvidio, Veliki Brat u našim je računalima, mobitelima i domovima. Mnogi od nas o tome ne razmišljaju, a mali dio koji razmišlja, poznaje (manje ili više efikasne) načine obrane od krađe podataka. Da ne ulazim u kompletnu problematiku, ono što želim reći jest to, da ako išta, barem znamo protiv koga se borimo i tko je negativac u ovoj priči, zar ne?

Ali, moram Vas razočarati. Ovo nije posljednji stadij razvoja Velikog Brata. Zapravo, u posljednje vrijeme sasvim je očito to da naši negativci ne dolaze „odozgo“ ili „od tamo“. Nadzorni sistem promijenio je oblik dok Vi spavate, u oblik koji Orwell ne spominje. Izmijenio se iz prvo spomenute ovlaštene policijske patrole, nadzorne kamere kojom čovjek upravlja, kamere kojom upravlja umjetna inteligencija – u običnog čovjeka, jednog od nas. Velikim Bratom postao je član Vaše obitelji, susjed, sugrađanin. Tehnologija i prijenosna bolest zvana ignorantnost omogućile su Velikom Bratu evoluciju – on je u nama samima (poput agenta Smitha iz filma Matrix) i kažnjava – reputacijom. Zaista, došli smo do trenutka kada se sistem ne treba brinuti za nadzor i kontrolu mase, činimo to međusobno. Osim reputacije, preispituje se i odgovornost i suosjećanje. Prisjetimo se samo viralne snimke nesreće u kojoj mlada dama koja svjedoči prometnoj nesreći, mobitelom snima čovjeka zaglavljenog u smrskanom autu. Umjesto pomoći unesrećenom, odlučuje skrenuti pozornost na sebe i eksponirati se javnosti – sve za followere, Tradicionalnu ulogu opresora možemo zaboraviti.