Jučer, 17. lipnja, u Gradskoj knjižnici Rijeka predstavljena je zbirka priča „Atlas za slijepe putnike” Mladena Blaževića. Osim autora, u predstavljanju su sudjelovali Zoran Žmirić, književnik i Andrija Škare, urednik, a razgovor je moderirao Marko Hadjur, voditelj marketinga i PR-a Mozaika. Predstavljanje je održano kao dio manifestacije Ljetna priča iz Benčića čiji bogati program možete istražiti ovdje.
Rođen u Rijeci 1969. godine, Mladen Blažević je radio kao novinar i sudjelovao u pokretanju nekoliko informativnih i književnih časopisa. Autor je romana „Tragovi goveda”, „Ilirik” i „Dnevnik nepušača”, zbirki pjesama „Posljednji tasmanijski tigar”, „Mogućnost povremenih oborina” i „Krugovi u žitu” i scenarija za igrani dio dugometražnog igrano-dokumentarnog filma „Je letrika ubila štrige”. Također je autor, scenarist i voditelj putopisnog serijala „Istriana Jones”, a ovaj Riječanin s adresom u istarskom selu Ćuki domaću je književnu scenu nedavno obogatio još jednom zbirkom priča. „Atlas za slijepe putnike” sastavljen je od priča različite duljine, žanra i pristupa, a tematski se može povezati konceptom identiteta i empatije.
„Priče u ovoj zbirci su prilično raznorodne, nastajale su kroz četiri do pet godina, i razlikuju se stilski i u duljini”, rekao je Blažević. „Zbirku bismo mogli nazvati i humoreskom. Prije toga sam zamišljao da zbirka kratkih priča mora biti nešto važno, ozbiljno, i pretendirati na neku izuzetno pametnu i važnu umjetničku vrijednost. Međutim, sinulo mi je da se ti moji imaginarni putopisi mogu objediniti, pisani su u prvom licu, i moglo bi se reći da sam to na neki način ja ali i bilo tko od nas – mi zapravo lutamo u ovom vremenu koje se prebrzo mijenja i koje ne uspijevamo pratiti, pokušavamo shvatiti što se događa, i u tom smislu bi to bilo nekakvo putovanje.”
Blaževićeva potraga za istinama čitatelja vodi po cijelom svijetu, a nerijetko je ispunjena bizarnim situacijama i nenametljivim humorom koji iz njih izvire. Blažević je svoje priče i dosjetke počeo objavljivati na društvenim mrežama, a jedan od njegovih vjernih čitatelja bio je i Zoran Žmirić. On je u Blaževićevim pričama vidio nešto magično, a prepoznao je i dozu autoironije, što ga je na koncu inspiriralo da dovrši misli iz „Snoputnika” i pretoči ih u roman „Putovanje desnom hemisferom”. „Da nije bilo Mladena i njegovog pisanja, ne bi bilo ni mog romana”, zaključio je. Nadodao je – osim toga da su zajedno putovali u daleku Sloveniju – kako kod Blaževića cijeni odustajanje od kanona. Zbirke kratkih priča imaju određeni format, no „Atlas slijepih putnika” tome izmiče i tako stvara kredibilitet, i kako je Žmirić istaknuo, teško je stati s čitanjem.
Unatoč odmaku od uobičajene forme zbirki, Blaževićev „Atlas za slijepe putnike” ima cikličku strukturu, a za stvaranje smislene cjeline zaslužan je urednik Andrija Škare. „Najviše smo vremena proveli razgovarajući kako da zaokružimo knjigu koja će imati smisla, koja neće biti samo nabacane priče. Zato su prva i zadnja priča povezane – prva priča se odvija u dalekoj budućnosti, a zadnja se odvija u dalekoj prošlosti. Zadnja je na neki način i ekstenzija „Ilirika”, Mladenovog ranije objavljenog romana”, pojasnio je.
Važan element Blaževićevih priča su i emocije, a u njihovom centru je autentično ljudsko iskustvo. Jedna od uloga književnosti je da nas podsjeti da smo ljudi, istaknuo je Škare, a to Blažević fantastično radi. Njegove priče čitatelja mogu nasmijati i rasplakati, što je nedvojbeno jedna vrijedna spisateljska vještina. Na Hadjurovo pitanje o tome kako se kod čitatelja budi čitavi spektar emocija, Blažević je odgovorio da tajne nema i da je to vjerojatno rezultat bogatog životnog iskustva. Različita iskustva koja uključuju i neuspjele pokušaje u čovjeku stvaraju empatiju, a ona je danas u svijetu izrazito važna. „Ljude treba navikavati, ili da tako kažem zaplakavati, u njima buditi emocije, neki puta i bez razloga. Kada zijevneš, i ljudi oko tebe krenu zijevati, a isto je i s plakanjem i smijehom. Čini mi se da to jedino ima smisla, to bi trebala biti funkcija pisanja. Ako pisci to neće raditi – buditi emocije, uznemiravati, zaplakavati, nasmijavati – tko će?”
S njim se složio i Žmirić, naglasivši da što je više odustajanja od empatije, tim su ovakve knjige važnije. Na kraju krajeva, priče mogu biti tehnički izvrsno napisane, ali ako u njima nema osjećaja, ako su hladne, one kod mnogih čitatelja budu teže zapamćene. Osim toga što budi empatiju, „Atlas za slijepe putnike” je i iznimno zabavan za čitanje, a to je važna stavka u književnosti danas, napomenuo je Škare. Kao uredniku Biblioteke Bura Mozaik knjige, posao mu je prepoznati i objaviti kvalitetne i inovativne knjige, a Mladen Blažević se ovdje izvrsno uklopio. Blaževićeva zbirka donosi nešto novo, stilski je raznolika i tematski zanimljiva i važna, a jučerašnje predstavljanje opuštenim je tonom savršeno dočaralo i njenu duhovitu stranu.
Fotografije: Sanja Prodan
