Prema riječima donatora Damira Čargonje sredstva će biti usmjerena u druge humanitarne svrhe o čemu će javnost uskoro biti obavještena

U kratkoj povijesti ljudske samosvijesti, donatori, specifičnije donatori u umjetnosti, počinju se prikazivati negdje paralelno s pojavom trodimenzionalnosti u slikarstvu. Tako za primjer možemo uzeti fresku Sveto Trojstvo s Djevicom, sv. Ivanom i donatorskim parom, rad Masaccia – poznatog talijanskog slikara, koja je nastala 1428. Freska se nalazi u crkvi S. Maria Novella u Firenci te predstavlja jedan od ključnih trenutaka u povijesti zapadnog slikarstva. Dvodimenzionalna ploha je napokon pronašla način kako da vjerodostojno prikaže iluziju trodimenzionalnog prostora. Ne igrom slučaja, na tom se prikazu nalazi i dvoje donatora, bez kojih, može se pretpostaviti, bi Masacciu trebao malo duži vremenski period da predstavi svoje remek djelo. Iz nešto bliže nacionalne povijesti, recimo iz 19. stoljeća, imamo primjere javnih osoba iz tadašnjeg političkog i kulturnog života, čije su donacije odigrale bitnu ulogu u formiranju, nekih od danas, najvažnijih hrvatskih kulturnih institucija: Josip Juraj Strossmayer, Franjo Rački, Ljudevit Vranyczany, Izidor Kršnjavi i tako dalje. Danas, donatori dolaze u svim oblicima i formama, od najobičnijeg posjetitelja, koji ostavi neki euro u muzejskom dućanu, pa sve do multinacionalnih kompanija, koje imaju tradiciju davanja donacija kulturi.

Jedna priča o donaciji sredstava muzeju odigrala se i u našemu gradu. Naime, nakon što je Damir Čargonja Čarli prodao svoj umjetnički rad „Ništa“, na aukciji za 3.450 eura, odlučio je donirati prikupljena sredstva Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Donacija je bila usmjerena na dovođenje u funkciju mosta, tople veze, između Dječje kuće i Muzeja, a sve u cilju omogućavanja pristupa osobama s teškoćama u kretanju, na prvome katu muzeja. U cijelosti Vam prenosimo kratku prijepisku između Čargonje i Muzeja:

Poštovana,

ravnateljice Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka

gđa. Branka Benčić,

obavještavam Vas da sam humanitarnom aukcijom svojeg umjetničkog rada “Ništa” kao i donacijama za grafike rada “Ništa” prikupio 3.450 eura. Sredstva sam voljan uplatiti na IBAN Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka a za potrebe prikupljanja sredstava za ostvarenje tehničkih i svih ostalih uvjeta kako bi MMSU Rijeka i njegove programe mogle posjećivati osobe s teškoćama u kretanju i invalidne osobe. Vjerujem da ćete donaciju prihvatiti te mi poslati broj računa Vaše institucije na kojeg ih mogu položiti. Molim Vas da mi do 24. siječnja, 2024. godine javite da li prihvaćate moju donaciju i pošaljete broj računa za uplatu. U slučaju nejavljanja do navedenog datuma smatrati ću da ste donaciju odbili te ću je preusmjeriti u druge humanitarne svrhe.

S poštovanjem, Damir Čargonja

Nakon toga je uslijedio odgovor MMSU-a kojeg prenosimo u cijelosti:

Preonosimo i odgovor Damira Čargonje Čarlija:

Naravno da 3.450 eura nije dovoljna svota novca da se završi proces dovođenja u funkciju mosta, ali je ipak veća od iznosa dvije mjesečne ravnateljske plaće, koje niti jedan ravnatelj nikada neće uplatiti na račun nekog muzeja. Jasno je da Osnivač ima zadnju riječ pri svim oblicima financiranja svoje ustanove, te je sve što je navedeno od strane pravne službe Muzeja u skladu sa zakonima i pravilnicima. Kao primjer dobre prakse, treba spomenuti Arheološki muzej u Zagrebu. Na službenim internetskim stranicama muzeja može se pronaći poziv građanima, donatorima i svima koji žele pridonijeti obnovi zgrade, na način da svoje donacije mogu izvršiti izravno na račun Muzeja, a također navedene su i sve informacije koje su potrebne za izvršenje uplate. Ovim putem pozivamo sve čitatelje da, ako mogu, i koliko mogu, sudjeluju u donacijama za obnovu Arheološkog muzeja. Zanimljivo, kada se hoće, nađe se načina. Kada se neće, prebacuje se loptica.

Jednako tako, nedavno je na službenim internetskim stranicama Muzejskog dokumentacijskog centra objavljen poziv na slanje priloga za novi broj časopisa Informatica Museologica, čija je tema „Donatori/donatorice, osobe bez kojih bi muzeji bili siromašniji“. Iako je fokus stavljen na donaciju muzejskih predmeta, ovakvo razvijanje tema predstavlja podlogu i za raspravu o donacijama muzeju u vidu financijskih sredstava.