Upravno vijeće riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti uskoro će gradonačelniku Marku Filipoviću predložiti kandidatkinju ili kandidata koji ispunjavaju sve uvjete da bi bili izabrani za mjesto ravnateljice ili ravnatelja ove riječke ustanove u kulturi. Čitateljice i čitatelji portala ArtKvart po tom su se pitanju već izjasnili, njihova je želja Morana Matković.
Razloge prijave na natječaj i svoje viđenje stanja u MMSU-u pojasnili su David Lušičić i Ivan Mesek, Branka Benčić na postavljeni upit nije odgovorila ni na koji način, dok se Morana Matković tada zahvalila na ponuđenoj prilici, obećavši da će na pitanja odgovoriti u dogledno vrijeme.
Morana Matković rođena je u Zagrebu 1985. godine, diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – na Odsjeku za povijest umjetnosti i na Odsjeku za kroatistiku. Od 2009. do 2013. godine radila je u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb (MSU). Od 2013. do 2016. godine radila je kao kustosica i voditeljica privatne kolekcije suvremene umjetnosti i izložbenog prostora Lauba – Kuća za ljude i umjetnost. Od 2017. do 2019. godine radila je kao nezavisna kustosica i producentica za Hrvatsko dizajnersko društvo (Dan D / Plan D; LDB – predstavljanje Hrvatske na Bijenalu dizajna u Londonu), ULUPUH (Zgraf), udrugu DOMINO, Motovun Film Festival i Fotografsku udrugu ORGAN VIDA (projekti: Međunarodni festival fotografije Organ Vida, Parallel – European Based Photo Platform, Refest – Images & Words on Refugee Routes). Od 2018. do 2023. godine bila je zaposlena u DeltaLabu – Centru za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam pri Sveučilištu u Rijeci (projekti: programski pravac „Slatko i slano“ projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, Osjeti igru – EEA Grants, Urbani studiji). Vanjska je suradnica Poslovnog veleučilišta Zagreb na preddiplomskom stručnom studiju Menadžment i produkcija u kulturi. Godine 2021. s projektom “Togetherness/togetherless”, kao dio autorskog i produkcijskog tima, predstavljala je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu – 17. Međunarodnoj izložba arhitekture. U 2023. godini, u ulozi producentice, radila je na projektu „Same as it Ever Was” s kojim se Hrvatska predstavila na Venecijanskom bijenalu – 18. Međunarodnoj izložba arhitekture. Trenutno je, također u ulozi producentice, dio tima projekta „By the Means at Hand“ umjetnice Vlatke Horvat, s kojim se Hrvatska predstavlja 2024. na Venecijanskom bijenalu – 60. Međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti. Živi i radi u Rijeci i Zagrebu.
1. Koji su razlozi Vaše prijave za mjesto ravnateljice Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci?
– Prijava na bilo koji natječaj uvijek je pitanje osobnog profesionalnog interesa i razvoja te motivacije za istim. Slijedom toga, smatrala sam da u ovom trenutku imam konkretne stavove i prijedloge koji mogu doprinijeti dugoročnom razvoju MMSU-a (organizacijski i programski) i da ih je potrebno artikulirati, započet će Morana Matković.
2. Koliko ste upoznati s dosadašnjim radom Muzeja? Jeste li zadovoljni njegovom pozicijom na „mapi“ (domaće) suvremene umjetničke scene? U kojim područjima vidite najviše nedostataka i mjesta za bolju organizaciju rada?
– Kao dio odgovora preoblikovala bih zadnje od navedenih pitanja i od njega krenula. „U kojim područjima vidite najviše nedostataka i mjesta za bolju organizaciju rada?“ preoblikovala bih u „U kojim područjima vidite prednosti i kvalitete, a u kojima nedostatke i mjesta za bolju organizaciju rada?“. jer moj prijedlog programa rada sagledava i prednosti i kvalitete i nedostatke u segmentima rada MMSU-a, a ne samo nedostatke i mjesta za bolju organizaciju rada. Tako da prijedlogu programa rada pristupila sam s jedne strane kroz analizu kao osoba koja aktivno radi u kulturi te s druge strane kao iznimno aktivna korisnica programa MMSU-a od 2018. godine, kada sam privremeno i doselila u Rijeku. Nedostaci spadaju u domenu organizacije poslovanja i vidljivi su u nizu kadrovskih i infrastrukturnih problema te nedostatku komunikacijske strategije prema publici, a kvalitete i prednosti prepoznate su i vidljive u radu kustoskog kolektiva, muzejskim zbirkama i kvalitetnom izložbenom programu kroz prethodne mandate. Nastavno na to, smatram da sam dobro upoznata s dosadašnjim radom MMSU-a i mišljenja sam da je MMSU institucija koja održava svoju poziciju na kulturnoj karti Hrvatske, no prostora za razvoj i promjene uvijek ima i uvijek treba težiti inovacijama, razvoju i pozitivnim promjenama – programskim i organizacijskim.
3. Koje su glavne odrednice Vašega programa za rad Muzeja u sljedeće četiri godine?
– Prijedlog programa rada za četverogodišnje razdoblje sagledala sam kroz programske i razvojne linije fokusirane na tri segmenta: zajednicu, infrastrukturu i program. Programske i razvojne linije isprepliću teme koje se tiču izložbenog programa, razvoja publike i komunikacije, pozicioniranja muzeja kao generatora promjena te teme kadrovskog jačanja institucije, novih modela financiranja i rješavanja infrastrukturnih problema – međusobno isprepletene teme koje jedna drugu dopunjavaju te jedino u sinergiji mogu generirati kvalitetan rezultat. Pozicija iz koje pristupam prijedlogu programa rada je pozicija koja sagledava cjelinu poslovanja i razvoja, sa svim njihovim sastavnicama, uzimajući u obzir pozitivne i negativne parametre te sažima detektirane prioritete, a realizira se kroz otvoreni dijalog s kolektivom i s osnivačem.
Prijedlog programa prepoznaje i zadržava segmente programa MMSU-a koje smatram pozitivnima i koji nastavljaju kontinuitet započetih procesa pozicioniranja muzeja u lokalnom, regionalnom i međunarodnom kontekstu, kao i razvoja suradničkih modela s kojima se radi na razvoju i promicanju društveno relevantnih tema kroz jezik umjetnosti te razvoja edukacije. Uz zadržavanje pozitivnih praksi, program donosi i set razvojnih, programskih i infrastrukturnih prioriteta za novo mandatno razdoblje koje je potrebno realizirati, sve u svrhu kontinuiteta kvalitetnog izložbenog i edukativnog programa, kao i jačanja pozicije i identiteta MMSU-a.
4. Kao što znate, Muzej nema formiran stalni postav. Koji je Vaš stav prema stalnim muzejskim postavima? Prošlo je vrijeme kada je u muzejima bio postavljen jedno te isti postav preko 15 godina – publika je danas puno zahtjevnija, fokus je stavljen na interdisciplinarnost i interaktivnost, odnosno publika/građani/turisti imaju velika očekivanja od posjeta muzeju.
– Mislim da smo svi svjesni da se bez stalnog postava prava muzejska djelatnost odvija parcijalno, no i ta je situacija rješiva – zahtijeva vrijeme, prostor, financijski plan, komunikaciju i angažman kolektiva i osnivača muzeja, ali je moguća. Publika je danas zahtjevnija, no rješenje kvalitetnog stalnog postava ne leži samo u interdisciplinarnim i interaktivnim načinima prezentacije muzejske građe. Osim toga, MMSU ima bogatu kolekciju koja broji cca 10000 radova i vrijedi je pokazati javnosti. Osobno, mišljenja sam da stalni postav treba konceptualno promišljati od početka kao (ne)stalni postav – promjenjiv i polifunkcionalan. U kontekstu MMSU-a, uopće ne sumnjam da će kustoski kolektiv, u suradnji s arhitektima, dizajnerima i drugim suradnicima, osmisliti stalni postav u skladu s aktualnim muzeološkim i suvremenim kustoskim i dizajnerskim praksama.
5. Kako komentirate rezultate ankete provedene na portalu ArtKvart?
– Ne bih komentirala, već bih fokus usmjerila na programe kandidata jer vjerujem da će kvalitetan i realan četverogodišnji program biti razlog odluke koju donosi osnivač. S obzirom na to da poznajem djelovanje svih kandidata (nekih više, nekih manje), dojma sam da su svi predani programi konceptualno zanimljivi i drago mi je vidjeti da postoji konkurencija i interes za razvoj MMSU-a, zaključila je Morana Matković.
Naslovnu fotografiju Morane Matković snimio Aleš Suk
#anketa #MMSU Rijeka #Morana Matković
