Fran Kurelac, hrvatski književnik, filolog i jedan od najosebujnijih intelektualaca narodnog preporoda, ostavio je značajan trag u kulturnom i jezičnom životu Rijeke sredinom 19. stoljeća. Rođen 14. siječnja 1811. u Bruvnu, Kurelac se školovao u više mjesta, ali formalno nikada nije dovršio studij. Unatoč tome, izrastao je u izrazito obrazovanog samouka, poliglota i strastvenog jezikoslovca, čiji je rad bio snažno obilježen težnjom za slavenskim književnojezičnim jedinstvom i očuvanjem hrvatskog nacionalnog identiteta.
Godine 1849. započeo je rad kao profesor hrvatskog jezika na gimnaziji u Rijeci, u tadašnjem kontekstu snažnih stranih utjecaja u gradu. Njegov boravak u Rijeci imao je duboko značenje za hrvatski kulturni i nacionalni preporod, budući da je upravo ondje okupio skupinu istomišljenika i osnovao tzv. Riječku filološku školu. U vremenu kada je hrvatski jezik bio marginaliziran, Kurelac se borio za njegovu afirmaciju u javnom i obrazovnom životu, čime je Rijeka, barem nakratko, postala jednim od žarišta hrvatske filološke misli i jezičnog oblikovanja.
Premda je po svojim idejama o književnom jeziku bio blizak Zagrebačkoj filološkoj školi, istodobno je bio i jedan od njezinih najoštrijih kritičara. Suprotstavljao se purističkim i dijalektno ograničenim pristupima, zastupajući model jezika koji se temelji na sva tri hrvatska narječja, obogaćen crkvenoslavizmima, arhaičnim oblicima, vlastitim tvorenicama i povijesnim leksičkim obnovama. Njegova jezična teorija, iako nerijetko teško prihvatljiva suvremenicima, svjedoči o dubokom promišljanju identitetske funkcije jezika, kao i o retoričkoj i stilističkoj vrsnoći njegovih tekstova.
Kao preporoditelj, Kurelac je dao važan doprinos nacionalnom buđenju, posebice u Rijeci, gdje je njegovo djelovanje bilo i kulturno i politički relevantno. Njegova zbirka Fluminensia (1862), u kojoj su objavljeni govori, pjesme i proglasi iz revolucionarne 1848. godine, ključni je dokument za razumijevanje riječkog društvenog konteksta i hrvatskog jezičnog otpora toga vremena. Njegova predanost jeziku ogleda se i u drugim djelima, među kojima se ističu Recimo koju (1860), Vlaške rěči u jeziku našem (1872) i Mulj govora nespretna i nepodobna (1873), kao i u rukopisnoj građi za rječnik (Barbarismi, Idiotismi).
Kurelac je bio član tada novoosnovane Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti od 1867. godine, a tijekom života putovao je i istraživao hrvatsku i slavensku jezičnu i književnu baštinu, osobito među Gradišćanskim Hrvatima i u Dalmaciji. Iako je 1854. otpušten iz službe, nastavio je djelovati kao neovisni intelektualac sve do smrti 18. lipnja 1874. u Zagrebu.
U povijesti hrvatskoga jezika i književnosti, Fran Kurelac ostaje upamćen kao neumorni borac za jezičnu samobitnost, kao mislilac koji je nastojao spojiti filološku preciznost s idejom kulturnog i narodnog jedinstva. Njegovo riječko razdoblje bilo je ključno ne samo za lokalni identitet, nego i za širi razvoj hrvatskog književnog jezika u sklopu preporodnih težnji 19. stoljeća.
#Fran Kurelac
