Na današnji dan 1989. započeli su radovi na regulaciji srednjeg toka Rječine.
Radovi su prekinuti 19. listopada iste godine, kada je snažan vodeni val poharao područje uz Rječinu, prouzročivši veliku materijalnu štetu. Vodeni val odnio je drveni most kod Grohova, dok je u drugim dijelovima toka rijeke došlo do još težih oštećenja – masivni kameni blok visok 10 metara bio je otkinut, a betonska brana kod Žaklja razrušena u širini od čak 8 metara. Novi obalni zid kod izvora Zvira također je porušen, a snažna bujica odnijela je željezni most kod tvornice papira. Pored značajnih šteta, tvornica papira bila je zatvorena nekoliko mjeseci, a ukupna materijalna šteta procijenjena je na 100.000 forinti – kao podsjetnik na ovu katastrofu, u tvornici je postavljena spomen-ploča.
Rječina je jedan od najvećih krških vodotoka hrvatskog priobalja, duga 18,7 km, od izvora podno Obruča do ušća u središtu Rijeke. Karakteriziraju je velike oscilacije protoka – od presušivanja do maksimalnih 120 m³/s, s prosjekom od 7,76 m³/s na mjernoj stanici Martinovo Selo. Najveći pritok joj je Sušica, a teren uzvodno i u srednjem dijelu toka obiluje nanosima i nestabilnim padinama. U prošlosti su česte poplave i odroni uzrokovali velike štete, pa je Rječina regulirana 1854.–1855. iskopavanjem novog korita. Budući da problemi nisu nestali, uslijedila je veća regulacija prema mađarskom projektu (1898.–1908.), kojom su izgrađene 23 brane, jedna kaskada i obalni zidovi. U središtu Rijeke od tada više nije bilo poplava. Dodatnu sigurnost donijela je izgradnja brane kod Valića, s akumulacijom od 0,6 milijuna m³. Ipak, opasnosti od nestabilnosti terena u srednjem toku i dalje traju.
Istaknuta fotografija: Grad Rijeka
#Rječina
