Na današnji dan 1920. rođena je kritičarka i kulturna djelatnica Vanda Ekl

Vanda Ekl, istaknuta hrvatska povjesničarka umjetnosti, likovna kritičarka i kulturna djelatnica, rođena je 22. studenoga 1920. godine u Ljubljani. Svojim znanstvenim, stručnim i publicističkim radom ostavila je značajan trag u proučavanju umjetničke i kulturne baštine Istre, Hrvatskog primorja i Kvarnera, a osobito Rijeke i Opatije.

Njezina obitelj podrijetlom je iz Goriških brda, a roditelji su kao izbjeglice iz Trsta 1919. godine došli u Ljubljanu. Vanda Ekl školovala se u Zagrebu, gdje je 1939. završila žensku realnu gimnaziju, a 1946. diplomirala povijest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom na Filozofskom fakultetu. Nakon studija radila je kao nastavnica u Kopru i Portorožu, a 1952. godine započela je znanstvenu karijeru u Jadranskom institutu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Rijeci.

Posebno područje njezina znanstvenog interesa bila je srednjovjekovna umjetnost Istre. Godine 1963. doktorirala je na Sveučilištu u Ljubljani s disertacijom „Gotička plastika u Istri”, čime je postavila temelje daljnjim istraživanjima istarske srednjovjekovne skulpture. Rezultate višegodišnjeg istraživačkog rada objavila je u nizu znanstvenih članaka i studija, a posebno mjesto u njezinu opusu zauzima knjiga „Gotičko kiparstvo u Istri”, objavljena 1982. godine.

Izvor: Državni arhiv u Rijeci

Njezin profesionalni put bio je usko povezan s Rijekom. Od 1952. do 1966. djelovala je u Jadranskom institutu JAZU, a potom je preuzela vodstvo Naučne, danas Sveučilišne knjižnice u Rijeci, na čijem je čelu bila do 1976. godine. Godine 1976. izabrana je za redovitu profesoricu na tadašnjem Fakultetu graditeljskih znanosti u Rijeci, gdje je predavala povijest arhitekture i povijest umjetnosti do odlaska u mirovinu 1981. godine.

Od 1953. godine objavljivala je likovne kritike, eseje, prikaze izložaba i tekstove o hrvatskim umjetnicima, arhitekturi i urbanizmu. Njezina bibliografija obuhvaća više od tisuću tekstova te niz monografija, stručnih knjiga i izložbenih kataloga. Među značajnijim monografskim izdanjima ističu se knjige posvećene umjetnicima Vanji Radaušu, Ivanu Kalini i Branku Bahoriću, dok je grafička mapa „Fluminensia” iz 1989. godine vrijedan prilog poznavanju riječke kulturne i povijesne baštine.

Važan dio njezina djelovanja odnosio se i na organizaciju kulturnog života. Sudjelovala je u pokretanju i razvoju Mediteranskog kiparskog simpozija u Dubrovi kraj Labina, bila dugogodišnja predsjednica Čakavskog sabora u Opatiji te pokretačica i urednica zbornika „Liburnijske teme”, koji je izlazio od 1974. do 1987. godine. Svojim je angažmanom povezivala znanstveni rad, umjetničko stvaralaštvo i očuvanje regionalnog kulturnog identiteta.

Za svoj doprinos kulturi i znanosti primila je brojna priznanja. Među njima se posebno izdvajaju Nagrada Grada Opatije za životno djelo 1991. godine i Nagrada Grada Rijeke 1993. godine. Potonja joj je dodijeljena kao priznanje za njezin dugogodišnji rad i doprinos kulturnom i znanstvenom životu grada.

Vanda Ekl preminula je 30. ožujka 1993. godine u Opatiji.

Programski sadržaj je sufinanciran od Grada Rijeke

#Na današnji dan #NDD #Opatija #Rijeka #Vanda Ekl

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh