Na današnji dan 1923. u Garešnici je rođen Ivi Robić, hrvatski pjevač, skladatelj i istaknuti pionir zabavne glazbe te šlagera. Stekao je međunarodnu slavu zahvaljujući velikoj popularnosti pjesme “Morgen”, koja je prodana u više od milijun primjeraka i donijela mu nadimak “Mister Morgen”. Riječ je ujedno o najvećem komercijalnom uspjehu nekog hrvatskog glazbenika na svjetskom tržištu.
Rođen je kao prvo od troje djece u obitelji Stjepana Robića, sudskog službenika s velikom ljubavlju prema glazbi, i majke Marije (rođ. Legin). Otac je vodio tamburaški orkestar, pa je mladi Ivo odmalena svirao violinu i pjevao u zboru. Obitelj se preselila u Bjelovar, gdje je Robić pohađao srednju školu i s prijateljima osnovao školski dixieland sastav. U to je vrijeme stanovao u Gajevoj ulici, u blizini budućih uglednih stvaralaca poput glumice Nade Kareš (udane za arhitekta Vjenceslava Richtera), kipara Vojina Bakića i Veljka Milojevića (koji je kasnije ostvario glumačku karijeru kao Charles Millot).
Godine 1943. odlazi u Zagreb na studij prava, a istodobno počinje nastupati u Grill Roomu (podrum Gradske kavane) uz orkestar Kalmana Kočija te u plesnoj dvorani popularnog Tucmana s orkestrom Charlijea Pavlića. Nakon što je na jesen 1943. godine uspješno prošao radijsku audiciju, počeo je pjevati uživo na Državnoj krugovalnoj postaji Zagreb. U vrijeme mobilizacije, nakon kapitulacije Italije, unovačen je u Prosvjetničku bojnu, što mu je pomoglo da izbjegne bojišnicu te nastavi redovito nastupati u radijskim emisijama.
Po završetku Drugoga svjetskog rata, stanje za mlađe izvođače šlagera nije bilo naklonjeno, no Robić je 1945. uspio održati koncert u Opatiji i ponovno se aktivirati na Radio Zagrebu. Godine 1946. oženio se s Martom Goleš, koja mu je bila i menadžerica. Kratko je živio u Mariboru, gdje je nastupao na tamošnjem radiju, a zatim je 1950. dobio angažman u Opatiji, na terasi Hotela Kvarner, prostoru koji će mu postati zaštitni znak. Još 1949. godine snimio je prvu ploču “Ti ni ne slutiš / Kad zvjezdice” za tada novoosnovani Jugoton.
Zapaženi ljetni nastupi u Opatiji donijeli su mu prvi inozemni angažman, u Bavarskoj, 1955. godine. Ubrzo je uslijedila i suradnja s čehoslovačkom diskografskom kućom Supraphon, za koju je tijekom sljedećih godina snimio više desetaka singlica. Već 1957. nastupio je na Leipziškom sajmu kao predstavnik Jugoslavije, a do kraja desetljeća interes za njegov talent pokazala je i hamburška kuća Polydor.
Krajem 1958. potpisao je ugovor s Polydorom te je 4. veljače 1959. snimio skladbu “Morgen” (skladatelj Peter Moesser, aranžman orkestra Berta Kaempferta). Pjesma je iznimno uspjela na njemačkom, britanskom i američkom tržištu, što je Robiću donijelo Zlatnu ploču, Brončanog lava Radio Luxembourga i visoke pozicije na glazbenim ljestvicama (među ostalim, 13. mjesto na američkom Billboardu i 23. na britanskom New Musical Expressu). Nastavio je surađivati s Kaempfertom, snimio brojne singl-ploče, a vežu ga i tvrdnje kako je upravo on zaslužan za začetnu verziju svjetski poznate pjesme “Strangers in the Night”.
Američki proboj pokušao je ostvariti nastupima u popularnim emisijama poput Perry Como Showa, Ed Sullivan Showa i Dick Clark Showa, no iako je “Morgen” ušla na Billboardove ljestvice, daljnji veći prodor u SAD ostao je izvan dosega. Unatoč tome, nastavio je održavati koncerte za hrvatske iseljenike diljem Amerike.
Na domaćoj sceni Robić je 1950-ih često snimao prepjeve tadašnjih hitova, a 1953. pobijedio je na prvom Zagrebfestu s pjesmom “Ta tvoja ruka mala” (Ljubo Kuntarić). Bio je jedan od zaštitnih znakova početaka festivala u Opatiji, gdje je 1958. ostvario veliki uspjeh s pjesmom “Mala djevojčica” (duet sa Zdenkom Vučković). Tijekom 1960-ih nizao je pobjede i zapažene plasmane na festivalima u Splitu i Zagrebu, primjerice s pjesmama “Moja kala”, “Crne marame”, “Golubovi” i “Zbog čega te volim”. Tada su šezdesete bile vrhunac njegove popularnosti, a pojavljuje se i u filmu “Ljubav i moda”.
S promjenom glazbenih trendova u 1970-ima, koja je dovela do dominacije beat i rock sastava, Robić se okrenuo brojnim turnejama po Njemačkoj, Americi i Australiji te nastupima na regionalnim festivalima (Krapina, Slavonija, Kvarner).
Uz pjevačku karijeru, Robić je sâm skladao brojne uspješnice: “Rodni moj kraju” (1947.), “Srce, laku noć” (1954.), “Samo jednom se ljubi” (1957.) i “Mužikaši” (1966.). Bio je višestrano glazbeno nadaren i svirao je klavir, saksofon, klarinet, flautu i kontrabas.
života proveo je mirno, putujući između Zagreba i Opatije. Kuću je sagradio u Ičićima, gdje je provodio veći dio godine. Nije imao djece, a sa suprugom Martom ostao je do samoga kraja. Preminuo je 9. ožujka 2000. godine u Rijeci i pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoju. Nekoliko dana prije smrti načinio je oporuku, koja je poslije izazvala polemike između njegove supruge i uže obitelji.
Ivo Robić smatra se vodećom figurom hrvatske zabavne glazbe 20. stoljeća te prvim našim pjevačem šlagera koji je uspio graditi i međunarodnu karijeru. Njegov diskografski trag i nastupi na domaćim i svjetskim pozornicama ostavili su snažan utjecaj na kasnije generacije izvođača. “Morgen” i dalje ostaje najuspješnija komercijalna snimka hrvatskog glazbenika na stranim tržištima, a Robićev opus smatra se temeljom za daljnji razvoj zabavne i festivalske glazbe u Hrvatskoj.
Istaknuta fotografija: Ivo Robić.hr
#Ivo Robić #obljetnica #pjevač #Rijeka #skladatelj
