Nettunske konvencije naziv su za skup od 32 međunarodne konvencije potpisane 20. srpnja 1925. u Nettunu, nedaleko od Rima. Njihova je svrha bila provedba Sporazuma o Rijeci te nastavak političke suradnje i prijateljskih odnosa između Kraljevine Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).
Konvencijama su uređena pitanja koja nisu bila obuhvaćena Santamargheritskim konvencijama iz 1922. godine, Rimskim ugovorima i Beogradskim konvencijama iz 1924. godine. Obuhvaćale su dopunski sporazum o prometu, sporazum o provedbi pojedinih odredaba Sporazuma o Rijeci te niz dodatnih sporazuma koji su se odnosili na pogranični promet, kretanje turista u pograničnim područjima, položaj srpskih pravoslavnih općina u Rijeci, Trstu, Peroju i Zadru, kao i druga pitanja, među kojima su arhivsko gradivo i socijalno osiguranje.
Budući da su Nettunske konvencije u velikoj mjeri pogodovale talijanskim interesima, njihova je ratifikacija naišla na snažan otpor javnosti u Kraljevini SHS. Iako su potpisane 1925. godine, ratificirane su tek 13. kolovoza 1928., i to u krnjem sastavu Narodne skupštine, nakon atentata na zastupnike Hrvatske seljačke stranke (HSS).
Rasprava o ratifikaciji Nettunskih konvencija prerasla je okvire vanjske politike i postala jedno od važnijih unutarnjopolitičkih pitanja u Kraljevini SHS. Hrvatski političari, osobito zastupnici Hrvatske seljačke stranke, protivili su se njihovu prihvaćanju smatrajući da konvencije predstavljaju jednostrane ustupke Italiji bez odgovarajuće koristi za državu. Zbog snažnog otpora ratifikacija je godinama odgađana, a provedena je tek nakon političke krize izazvane atentatom na zastupnike HSS-a u Narodnoj skupštini 1928. godine. Time su Nettunske konvencije postale simbol tadašnjih napetih odnosa između vanjskopolitičkih ciljeva jugoslavenske vlade i interesa koje je zastupao dio hrvatske političke javnosti.
Programski sadržaj je sufinanciran od Grada Rijeke
#nettunska konvencija
