Na današnji dan 1926. imenovan je prvi riječki biskup

Izidor (Isidoro) Sain bio je prvi biskup Riječke biskupije, benediktinac i crkveni poglavar koji je odigrao važnu ulogu u organizaciji crkvenog života na području Rijeke i okolice u razdoblju nakon Prvog svjetskog rata. Rođen je 22. studenoga 1869. u Zidinama kraj Novigrada u hrvatskoj obitelji, ali se kroz život nacionalno izjašnjavao kao Talijan. Krsno ime bilo mu je Mihovil (ili Mihael), dok je redovničko ime Izidor (Isidoro) uzeo po ulasku u benediktinski red. Ustoličen je na današnji dan 1926. godine.

Njegovo duhovno zvanje oblikovao je benediktinski samostan u Dajli, gdje je započeo školovanje. Godine 1888. odlazi u opatiju San Giuliano u Genovi, gdje ulazi u red i oblači habit. Teološki studij nastavlja u Torchiari kod Parme, a zaređen je za svećenika 1892. u Genovi. U tamošnjem samostanu obnašao je više dužnosti: bio je dekan, tajnik i knjižničar. Od 1908. djeluje u samostanu Montevergine kod Avellina, gdje postaje magistar novaka.

Godine 1922. imenovan je apostolskim administratorom Rijeke i okolnih područja. Riječka biskupija osnovana je 25. travnja 1925., a Sain je 1926. imenovan njezinim prvim biskupom. Kao biskup, Sain je izgradio osnovne crkvene strukture: podijelio je dotada jedinu riječku župu na pet manjih, osnovao malo sjemenište (nastava se odvijala na talijanskom jeziku), razvio Katoličku akciju i osnovao nove župe u Opatiji, Rukavcu, Brgudu, Podgrajama i Zagorju. Međutim, njegovo djelovanje bilo je povezano i s procesom talijanizacije crkvenog života. Od 1924. u riječkim se crkvama propovijedalo isključivo na talijanskom jeziku. Posljednja misa na staroslavenskom služena je još 1919. u zbornoj crkvi. Uz Saina, odgovornost za ove procese snosi i njegov nasljednik Antonio Santin. Dio odgovornosti za progon hrvatskog i slovenskog svećenstva leži i na tadašnjem političkom režimu, a ne isključivo na crkvenim vlastima.

U posljednjim godinama života Sain je zbog bolesti često boravio u Istri, posebno u Dajli, pa se Riječkom biskupijom u razdoblju 1930.–1931. upravljalo praktički izvan Rijeke.

Preminuo je 28. siječnja 1932. u Rijeci. Najprije je pokopan na groblju Kozala, a 1933. njegovi su posmrtni ostaci preneseni u riječku katedralu sv. Vida.