Ako postoji mjesto kojim se Riječanke i Riječani itekako imaju ponositi, onda je to onaj mali muzej smješten u Ulici Ivana Grohovca, na broju 2A. Nisu u njega „upucani“ milijuni javnog novca, nisu za njega raspisivani europski natječaji, niti je prečesto u fokusu onih koji bi o takvim stvarima u ovom Gradu trebali razmišljati.
Pa ipak je on tu, sve tako sakriven, skučen i na prvi pogled neatraktivan postao je mjesto uvijek visoko rangirano na „must see“ popisu onih koji u ovaj grad dolaze i slučajno i ciljano. Ako ne vjerujete, pogledajte što o njemu govore oni koji su ga posjetili, „fantastično mjesto“, „best thing in Rijeka“, „incredible“ kolekcija, „blast from the past“, „ljubazni, strastveni i susretljivi domaćini“…. Mislim da je ovdje sve jasno.
Naravno, riječ je o Muzeju informatike i starih računala Peek&Poke, pred kojim i u kojem je u subotu navečer vladao pomalo neuobičajeni šušur. Ali kako i ne bi, prije nekoliko dana ovaj maleni riječki neinstitucionalni div, proslavio je svoj 18. rođendan, Peek&Poke postao je punoljetan, a to je valjalo proslaviti. A kako drugačije, nego uz večer otvorenih vrata i s ljudima koji čitavu ovu priču itekako poštuju, cijene, razumiju, podržavaju.
„Iz svakog muzeja ljudi odu bogatiji za znanje – to im je svrha i namjena. Peek&Poke se u tome ne razlikuje od drugih, ali ono što ga čini jedinstvenim su ljudi koji ga vode, način na koji ga vode i činjenica da iz njega nitko nikada nije otišao, a da se nije barem nasmijao. Svih ovih godina Peek&Poke je postao simbol Rijeke, najbolje ocijenjeni riječki muzej, mjesto o kojemu se pišu reportaže, snimaju filmovi, kojemu se rado vraća i koje se, doslovno, pozdravlja i iz svemira“, napisao sam prije nekoliko godina. Iza svake napisane riječi i danas stojim.
Prije nego li su Svetozar Nilović Tozo i Davor Pasarić razrezali rođendansku tortu okupljenim Peek&Poke zaljubljenicima i čestitarima obratili su se s nekoliko riječi. Podsjetili su na dane u kojima je ovaj mali div pokrenut, okolnosti koje su tom činu prethodile, načinu na koji je on nastao.
Trebalo je imati ludosti prije 18 godina uputiti se u ovakvo što, premda to i nije bila ludost. Bila je to vizija, bila je to čista kreativna energija koja pokreće ove ljude i sve ljude okupljene oko njih. I zbog toga u pravilnim cikličkim razmacima oduševljavaju novim projektima, nekima od njih, . odgovorno tvrdim, učinili su više za promociju Rijeke od bilo kojeg političara u minule 34 godine, učinili su puno više od puno većih i razvikanijih gradskih muzejskih institucija. Priča o Rigu Jančiju ili prijevod Malog princa na čakavske dijalekte našega kraja najbolji su dokaz toj tvrdnji.
I premda to nitko na glas niti u jednom trenutku nije izgovorio, među svima subotnjim čestitarima jedna je misao kružila poput mantre: Zašto se, pobogu, Peek&Pokeu ne pronađe adekvatno mjesto u ovom Gradu?
Ima takvih prostora, ima ih i u Ulici Ivana Grohovca, možda je pravo vrijeme da se kurtoazne čestitke, pohvale i hvalospjevi pretvore u smislenu akciju, pa da Peek&Poke sljedeću veliku obljetnicu, a ona je vrlo blizu, dočeka u prostoru dostojnom svega što je ova priča Rijeci u minulih 18 godina donijela.
Sretan ti 18. rođendan Peek&Poke!
