Marko Antonini je u Hrvatsku stigao 1875. godine na poziv grofa Nugenta, s ciljem obnove stropnih i zidnih oslika u dvorcima Oroslavlje i Trsat. Na Trsatu je izradio zidne dekoracije i oslikao zastore pozornice u svečanoj dvorani Hrvatske čitaonice, no ti su radovi uništeni tijekom talijanske okupacije između 1919. i 1923. godine. Također je uređivao interijere Nugentova kaštela.
Kasnije se nastanio u Zagrebu, gdje je tijekom 1880-ih uredio atelijer u makartovskom stilu u Dugoj ulici 31, današnjoj adresi Nova Ves 6. Ljetne mjesece provodio je radeći po hrvatskim krajevima, dok je zime koristio za stručno usavršavanje u Italiji, Bavarskoj i Parizu.
Antonini je autor brojnih uljanih slika, među kojima prevladavaju portreti i vedute, danas većinom sačuvani u privatnim zbirkama. Od 1888. do 1892. djelovao je kao dekorativni slikar u starom zagrebačkom kazalištu na Markovu trgu. Njegove scenografske dekoracije krasile su izvedbe opera Židovka Jacquesa Halévyja i Afrodita Ivana pl. Zajca 1888. godine, kao i operetu Mikado Arthura Sullivana 1892. godine. U Kazališnom muzeju čuva se pedesetak njegovih obojenih scenografskih skica, premda se pretpostavlja da ih je izradio ili donio u Zagreb Dominik D’Andrea, dok je Antonini prema njima izrađivao kazališne kulise.
Najznačajniji dio njegova opusa čine figurativne i dekorativne freske. Oslikao je približno stotinu, a prema nekim procjenama i do dvjesto crkava i kapela diljem Hrvatske, Slavonije, Istre, Dalmacije i Bosne. Među važnijim ostvarenjima ističu se župna crkva u Bistri (1888.), župna crkva u Brckovljanu (1889.), franjevačka crkva u Slavonskoj Požegi i župna crkva u Stražemanu (1891.), župna crkva u Gušću (1892.) te neogotička kapela u Brckovljanu (1894.). Posebno se ističu njegove kompozicije u prizemnim hodnicima Livadićeva dvora, današnjeg Samoborskog muzeja, iz 1897. godine. Početkom 20. stoljeća preselio se u Bosnu, gdje je nastavio raditi na oslikavanju crkava franjevačkih samostana.
Preminuo je na današnji dan 1937. u Zagrebu.
#Marko Antonini
